Sve je počelo 9. januara 1992. godine, kada je samozvana skupština srpskog naroda donijela deklaraciju o proglašenju republike srpskog naroda BiH kao federalne jedinicu u sastavu savezne države Jugoslavije.

Bio je to uvod u krvoproliće u BiH. I mnogi ovaj datum vežu za sve što slijedilo – ratne zločine, prisilno iseljavanje. A sve je zaokruženo genocidom u Srebrenici. I potvrđeno presudama Haškog tribunala. Uprkos presudama Ustavnog suda BiH, koje su 9. januar označile neustavim. A s vjetrom u leđa iz državnog pravosuđa, koje neprovođenje presuda Ustavnog suda BiH ne sankcionira.

“Konstatujem da je skupština srpskog naroda usvojila deklaraciju o proglašenju republike srpskog naroda BiH dana 9.1.1992. i proglasila republiku srpskog naroda BiH kao federalnu jedinicu u sastavu savezne države Jugoslavije.”
(Momčilo Krajišnik)

“Od Petrova dana do današnjeg dana svetog Stefana 1992. godine srpski narod je činio jedno: jedino pripremao svoje demokratske odgovore na sve moguće demokratske i nedemokratske izazove koji su bili stavljani pred nas. Mi se zalažemo za mir.”
(Radovan Karadžić)

A ovo je definicija mira po Radovanu Karadžiću – četverogodišnja agresija na BiH, tokom koje je ubijeno na desetine hiljada građana BiH. Isto toliko raseljeno, protjerano, mučeno, silovano. Ubijeno je i na hiljade djece. Mir koji je 1992. najavio Karadžić zaokružen je genocidom u Srebrenici. Početak ovog mira godinama unazad razlog je slavlja u entitetu RS. I ta tradicija se ne prekida upkos dvije presude Ustavnog suda BiH kojima je 9. januar proglašen neustavnim. U Zakonu o praznicima RS-a je ovaj dan, koji je i Venecijanska komisija označila diskriminatornim, zvanično upisan kao entitetski praznik. 2015. Ustavni sud BiH, zbog apelacije tadašnjeg člana Predsjedništva Bakira Izetbegovića, koji je tražio procjenu ustavnosti Zakona o praznicima RS-a, donosi Odluku kojom se Zakon o praznicima zbog 9. januara proglašava neustavnim.

I ništa to ne znači vlastima u RS-u. Zato su 2016. održali i referendum na kojem je 99% građana dalo izjašnjenje da žele slaviti ovaj praznik. Ustavni sud BiH je i rezultate referenduma poništio, ali Narodna skupština RS-a donosi novi zakon o praznicima, a referendum je tada iskorišten kao razlog nastavka obilježavanja 9. januara, dana RS-a, kao praznika. 2019. Ustavni sud BiH ponovo djeluje i na apelaciju 9 delegata Vijeća naroda RS-a donosi Odluku kojom obilježavanje dana RS-a proglašava neustavnim. I opet ignorisanje. Ove godine centralno slavlje seli se iz Banje Luke u Istočno Sarajevo.

A mnogi mjesecima upozoravaju na kršenje Ustava BiH i odluka Ustavnog suda BiH, pa i visoki predstavnik, koji kaže da su odluke Ustavnog suda BiH konačne i obavezujuće. Kako god, sankcija i kazni nema. Jedna istraga je otvorena, saslušani Mladen Ivanić, Željka Cvijanović i Milorad Dodik, ali zbog nemogućnosti dokazivanja ko je organizator, proces je obustavljen. I ove godine brojna udruženja boraca i žrtava zatražila su od Tužilaštva BiH da pokrene istragu zbog kršenja Ustava BiH, ali, kako kažu u Tužilaštvu BiH, predmet su imali i postupajući tužilac je ustanovio da nema osnova za provođenje istrage s obzirom na to da je odluka Ustavnog suda BiH izvršena objavom u Službenom glasniku.

A vlasti entiteta RS ne priznaju ništa što ima primjesu državnog. Ali je činjenica da više od trideset godina kasnije RS niti je samostalna niti nezavisna niti dio Srbije, iako te želje ni danas nisu ugašene. Da je vojni i politički vrh RS-a pod mirom mislio na agresiju, etničko čišćenje, protjerivanje i genocid –  potvrdile su presude međunarodnih, ali i domaćih sudova. Oni koji su kreirali, ali i učestvovali u stvaranju onoga što se danas slavi – osuđeni su na doživotne ili višedecenijske kazne zatvora.

Sve je počelo 9. januara 1992. godine, kada je samozvana skupština srpskog naroda donijela deklaraciju o proglašenju republike srpskog naroda BiH kao federalne jedinicu u sastavu savezne države Jugoslavije.

Bio je to uvod u krvoproliće u BiH. I mnogi ovaj datum vežu za sve što slijedilo – ratne zločine, prisilno iseljavanje. A sve je zaokruženo genocidom u Srebrenici. I potvrđeno presudama Haškog tribunala. Uprkos presudama Ustavnog suda BiH, koje su 9. januar označile neustavim. A s vjetrom u leđa iz državnog pravosuđa, koje neprovođenje presuda Ustavnog suda BiH ne sankcionira.

“Konstatujem da je skupština srpskog naroda usvojila deklaraciju o proglašenju republike srpskog naroda BiH dana 9.1.1992. i proglasila republiku srpskog naroda BiH kao federalnu jedinicu u sastavu savezne države Jugoslavije.”
(Momčilo Krajišnik)

“Od Petrova dana do današnjeg dana svetog Stefana 1992. godine srpski narod je činio jedno: jedino pripremao svoje demokratske odgovore na sve moguće demokratske i nedemokratske izazove koji su bili stavljani pred nas. Mi se zalažemo za mir.”
(Radovan Karadžić)

A ovo je definicija mira po Radovanu Karadžiću – četverogodišnja agresija na BiH, tokom koje je ubijeno na desetine hiljada građana BiH. Isto toliko raseljeno, protjerano, mučeno, silovano. Ubijeno je i na hiljade djece. Mir koji je 1992. najavio Karadžić zaokružen je genocidom u Srebrenici. Početak ovog mira godinama unazad razlog je slavlja u entitetu RS. I ta tradicija se ne prekida upkos dvije presude Ustavnog suda BiH kojima je 9. januar proglašen neustavnim. U Zakonu o praznicima RS-a je ovaj dan, koji je i Venecijanska komisija označila diskriminatornim, zvanično upisan kao entitetski praznik. 2015. Ustavni sud BiH, zbog apelacije tadašnjeg člana Predsjedništva Bakira Izetbegovića, koji je tražio procjenu ustavnosti Zakona o praznicima RS-a, donosi Odluku kojom se Zakon o praznicima zbog 9. januara proglašava neustavnim.

I ništa to ne znači vlastima u RS-u. Zato su 2016. održali i referendum na kojem je 99% građana dalo izjašnjenje da žele slaviti ovaj praznik. Ustavni sud BiH je i rezultate referenduma poništio, ali Narodna skupština RS-a donosi novi zakon o praznicima, a referendum je tada iskorišten kao razlog nastavka obilježavanja 9. januara, dana RS-a, kao praznika. 2019. Ustavni sud BiH ponovo djeluje i na apelaciju 9 delegata Vijeća naroda RS-a donosi Odluku kojom obilježavanje dana RS-a proglašava neustavnim. I opet ignorisanje. Ove godine centralno slavlje seli se iz Banje Luke u Istočno Sarajevo.

A mnogi mjesecima upozoravaju na kršenje Ustava BiH i odluka Ustavnog suda BiH, pa i visoki predstavnik, koji kaže da su odluke Ustavnog suda BiH konačne i obavezujuće. Kako god, sankcija i kazni nema. Jedna istraga je otvorena, saslušani Mladen Ivanić, Željka Cvijanović i Milorad Dodik, ali zbog nemogućnosti dokazivanja ko je organizator, proces je obustavljen. I ove godine brojna udruženja boraca i žrtava zatražila su od Tužilaštva BiH da pokrene istragu zbog kršenja Ustava BiH, ali, kako kažu u Tužilaštvu BiH, predmet su imali i postupajući tužilac je ustanovio da nema osnova za provođenje istrage s obzirom na to da je odluka Ustavnog suda BiH izvršena objavom u Službenom glasniku.

A vlasti entiteta RS ne priznaju ništa što ima primjesu državnog. Ali je činjenica da više od trideset godina kasnije RS niti je samostalna niti nezavisna niti dio Srbije, iako te želje ni danas nisu ugašene. Da je vojni i politički vrh RS-a pod mirom mislio na agresiju, etničko čišćenje, protjerivanje i genocid –  potvrdile su presude međunarodnih, ali i domaćih sudova. Oni koji su kreirali, ali i učestvovali u stvaranju onoga što se danas slavi – osuđeni su na doživotne ili višedecenijske kazne zatvora.