Ovih dana, kada je svjetska javnost usmjerena na Ukrajinu, zbog agresije Rusije na ovu zemlju, više nego ikad proučavaju se i geografske karakteristike Ukrajine.

Jedna od specifičnosti Ukrajine je i poluotok Krim kojeg je 2014. godine okupirala Rusija. Kako bi ovaj poluotok, čiji se kopneni dio naslanja na slobodnu Ukrajinu, Rusija i sama povezala, izgradili su veliki most koji je pušten u promet 2018. godine. Krimski most, poznat i kao Kerčki most i most preko Kerčkog prolaza prolazi preko otoka koji ima identičan naziv, kao i grad u Bosni – Tuzl, piše portal Morski.hr.

Otok Tuzla jedna je od malo poznatih znamenitosti poluotoka Krima. Smješten u južnom dijelu Kerčkog tjesnaca, pješčani otok ima oblik luka dužine šest kilometara i nalazi se između dva mora – Crnog i Azovskog. Zbog stalnih plima i oseka, otok je više puta mijenjao svoj oblik, a nekada je bio dio Tamanskog poluotoka. Nastao je onda kada je prevlaka koji se nastavljala na poluotok Taman pretrpila masivnu eroziju tijekom velike oluje 1925. godine.

Danas Tuzla nema gužve na svojim pješčanim plažama, čistom moru, s klimom pogodnom za rekreaciju i bogatom florom i faunom. Na otoku nema hotela i turističkih centara, infrastruktura Tuzle je daleko od nivoa velikih krimskih ljetovališta, ali upravo ovaj faktor čini otok jedinstvenim.

Službeno, otok nema stalno naselje. Međutim, postojala je granična stanica granične službe Ukrajine, malo ribarsko naselje, nekoliko privatnih kućica i dva odmarališta. Otokom su do izgradnje Krimskog mosta prolazile dvije ceste.

U oktobru 2003. godine je došlo do teritorijalnog spora oko vlasništva nad otokom između Ukrajine i Rusije. Ruske vlasti tvrdile su da je prelazak Krima u Ukrajinu 1954. godine obuhvatio samo kontinentalne dijelove Krima, iako je otok Tuzla administrativno bio dio Krima od 1941. godine.

Ruska strana započela je izgradnju brane od poluotoka Taman prema otoku kako bi oživjela erodirani poluotok bez ikakvih prethodnih konsultacija s ukrajinskim vlastima. Izgradnje 3,8 kilometara duge brane je obustavljena tačno na tadašnjoj rusko-ukrajinskoj granici, 1.200 metara od otoka. Izgradnja brane dovela je do povećanja intenziteta toka u tjesnacu i propadanja otoka. Da bi spriječila pogoršanje, ukrajinska vlada finansirala je kopnene radove na produbljivanju korita tjesnaca. Razlog tih kopnenih radova bio je izbjeći situaciju u kojoj su ruski brodovi morali plaćati Ukrajini zbog prelaska kroz Kerčka vrata, koji se smatra teritorijalnim vodama Ukrajine. Ukrajina je odbijala priznati tjesnac kao unutrašnje vode obiju zemalja do 2003. godine.

Nakon ovoga, ukrajinski parlament donio je rezoluciju o uklanjanju prijetnje teritorijalnom integritetu Ukrajine koja se pojavila kao rezultat izgradnje brane Ruske Federacije u Kerčkim vratima. Stvoreno je privremeno posebno parlamentarno povjerenstvo koje će temeljitije istražiti slučaj. Krajem oktobra 2003. godine započeli su pregovori između Ukrajine i Rusije koji su doveli do obustave izgradnje brane. Zbog spora, na otoku je 2. decembra 2003. godine postavljena granična patrolna stanica Ukrajine. Ukrajinska vlada zatim donosi Naredbu s hitnim mjerama za spas otoka, nakon čega predviđa izgradnju struktura za ojačanje obale i premještanje stanovništva s poplavljenih teritorija.

Sporovi oko prava prolaska riješeni su bilateralnim sporazumom iz 2003. godine o suradnji u korištenju Azovskog mora i Kerčkih vrata, čime su ove vodene mase postale zajedničke unutarnje vode obiju zemlje, ali nove napetosti nastale su nakon 2014. godine, kada je Rusija pripojila Krim i Sevastopolj. Nakon ruske aneksije Krima u martu 2014. godine, ruske vlasti su preuzele nadzor nad otokom. Odmah je započelo planiranje gradnje mosta koji povezuje poluotok s kopnenom Rusijom, Gradnja je započela u maju 2015. Cestovni dio mosta i željeznički most otvoreni su za promet u maju 2018, odnosno u decembru 2019. godine.

Toponim Tuzla inače potječe iz turskog jezika – tuz, što znači sa so, posoljeno, solana. Turske nazive (kao i u nama bliskim krajevima, posebno u Bosni i Hercegovini), zahvaljuju Osmanskom carstvu, čiji je dio ovaj poluotok postao 1475. godine i bio kroz naredna tri stoljeća. Tuzla je naziv i jedne četvrti u Istanbulu, kao i cijelog niza sličnih toponima u Turskoj.

Zanimljivo je napomenuti i da je prije nekoliko dana turski list Karar objavio članak u kojem je deset ruskih regija nazvao autonomnim turskim republikama koje nemaju nezavisnost. Tuzlu i Krim ne spominju, no Ukrajini je dovoljan problem i to što je ovaj od Rusa okupirani dio već osam godina nedostižan kontroli Kijeva.

Ovih dana, kada je svjetska javnost usmjerena na Ukrajinu, zbog agresije Rusije na ovu zemlju, više nego ikad proučavaju se i geografske karakteristike Ukrajine.

Jedna od specifičnosti Ukrajine je i poluotok Krim kojeg je 2014. godine okupirala Rusija. Kako bi ovaj poluotok, čiji se kopneni dio naslanja na slobodnu Ukrajinu, Rusija i sama povezala, izgradili su veliki most koji je pušten u promet 2018. godine. Krimski most, poznat i kao Kerčki most i most preko Kerčkog prolaza prolazi preko otoka koji ima identičan naziv, kao i grad u Bosni – Tuzl, piše portal Morski.hr.

Otok Tuzla jedna je od malo poznatih znamenitosti poluotoka Krima. Smješten u južnom dijelu Kerčkog tjesnaca, pješčani otok ima oblik luka dužine šest kilometara i nalazi se između dva mora – Crnog i Azovskog. Zbog stalnih plima i oseka, otok je više puta mijenjao svoj oblik, a nekada je bio dio Tamanskog poluotoka. Nastao je onda kada je prevlaka koji se nastavljala na poluotok Taman pretrpila masivnu eroziju tijekom velike oluje 1925. godine.

Danas Tuzla nema gužve na svojim pješčanim plažama, čistom moru, s klimom pogodnom za rekreaciju i bogatom florom i faunom. Na otoku nema hotela i turističkih centara, infrastruktura Tuzle je daleko od nivoa velikih krimskih ljetovališta, ali upravo ovaj faktor čini otok jedinstvenim.

Službeno, otok nema stalno naselje. Međutim, postojala je granična stanica granične službe Ukrajine, malo ribarsko naselje, nekoliko privatnih kućica i dva odmarališta. Otokom su do izgradnje Krimskog mosta prolazile dvije ceste.

U oktobru 2003. godine je došlo do teritorijalnog spora oko vlasništva nad otokom između Ukrajine i Rusije. Ruske vlasti tvrdile su da je prelazak Krima u Ukrajinu 1954. godine obuhvatio samo kontinentalne dijelove Krima, iako je otok Tuzla administrativno bio dio Krima od 1941. godine.

Ruska strana započela je izgradnju brane od poluotoka Taman prema otoku kako bi oživjela erodirani poluotok bez ikakvih prethodnih konsultacija s ukrajinskim vlastima. Izgradnje 3,8 kilometara duge brane je obustavljena tačno na tadašnjoj rusko-ukrajinskoj granici, 1.200 metara od otoka. Izgradnja brane dovela je do povećanja intenziteta toka u tjesnacu i propadanja otoka. Da bi spriječila pogoršanje, ukrajinska vlada finansirala je kopnene radove na produbljivanju korita tjesnaca. Razlog tih kopnenih radova bio je izbjeći situaciju u kojoj su ruski brodovi morali plaćati Ukrajini zbog prelaska kroz Kerčka vrata, koji se smatra teritorijalnim vodama Ukrajine. Ukrajina je odbijala priznati tjesnac kao unutrašnje vode obiju zemalja do 2003. godine.

Nakon ovoga, ukrajinski parlament donio je rezoluciju o uklanjanju prijetnje teritorijalnom integritetu Ukrajine koja se pojavila kao rezultat izgradnje brane Ruske Federacije u Kerčkim vratima. Stvoreno je privremeno posebno parlamentarno povjerenstvo koje će temeljitije istražiti slučaj. Krajem oktobra 2003. godine započeli su pregovori između Ukrajine i Rusije koji su doveli do obustave izgradnje brane. Zbog spora, na otoku je 2. decembra 2003. godine postavljena granična patrolna stanica Ukrajine. Ukrajinska vlada zatim donosi Naredbu s hitnim mjerama za spas otoka, nakon čega predviđa izgradnju struktura za ojačanje obale i premještanje stanovništva s poplavljenih teritorija.

Sporovi oko prava prolaska riješeni su bilateralnim sporazumom iz 2003. godine o suradnji u korištenju Azovskog mora i Kerčkih vrata, čime su ove vodene mase postale zajedničke unutarnje vode obiju zemlje, ali nove napetosti nastale su nakon 2014. godine, kada je Rusija pripojila Krim i Sevastopolj. Nakon ruske aneksije Krima u martu 2014. godine, ruske vlasti su preuzele nadzor nad otokom. Odmah je započelo planiranje gradnje mosta koji povezuje poluotok s kopnenom Rusijom, Gradnja je započela u maju 2015. Cestovni dio mosta i željeznički most otvoreni su za promet u maju 2018, odnosno u decembru 2019. godine.

Toponim Tuzla inače potječe iz turskog jezika – tuz, što znači sa so, posoljeno, solana. Turske nazive (kao i u nama bliskim krajevima, posebno u Bosni i Hercegovini), zahvaljuju Osmanskom carstvu, čiji je dio ovaj poluotok postao 1475. godine i bio kroz naredna tri stoljeća. Tuzla je naziv i jedne četvrti u Istanbulu, kao i cijelog niza sličnih toponima u Turskoj.

Zanimljivo je napomenuti i da je prije nekoliko dana turski list Karar objavio članak u kojem je deset ruskih regija nazvao autonomnim turskim republikama koje nemaju nezavisnost. Tuzlu i Krim ne spominju, no Ukrajini je dovoljan problem i to što je ovaj od Rusa okupirani dio već osam godina nedostižan kontroli Kijeva.