Povodom obilježavanja 20. marta, Dana Zenice, u Bosanskom narodnom pozorištu Zenica, održana je tribina na kojoj je upriličena i zenička projekcija epizode “Grad radnika i arhitekata”, posvećena Zenici i njenoj arhitekturi, iz dokumentarnog serijala “Betonski spavači”, a koja je prošle godine premijerno prikazana na Hrvatskoj radioteleviziji.

Autorski tim serijala “Betonski spavači”, koji realizira Hulahop produkcijska kuća iz Zagreba, ovogodišnji su dobitnici “Nagrade Zenice” za afirmaciju Zenice i jačanje njenog ugleda u zemlji i svijetu.

Nagrada će im, zajedno s ostalim laureatima, danas biti dodijeljenja na svečanoj sjednici Gradskog vijeća Zenice, koja će , povodom 588. rođendana tog grada, u 16.30 sati biti održana u Velikoj sali BNP-a.

“Presretni smo da je to tako. Uvijek je postojao strah, jer se radi samo o jednom gradu, kojem je posvećena cijela emisija. Mi smo, stvarno, to radili pažljivo i jako smo se trudili da ne budemo manjkavi u tom prikazu. Očito je to do neke mjere i uspjelo, jer, evo, Zeničani i ljudi šire od grada Zenica govore s velikim oduševljenjem. Prvo, da su otkrili nešto novo, a, Zeničani, da se predstavilo nešto čega su oni svjesni, ali se, možda, pomalo i zaboravilo”, kazao je redatelj serijala “Betonski spavači” Saša Ban.

Zenica je, istakao je, bila sinonim za tešku industriju, ali urbanizam i arhitektura koje je ostavila teška industrija iz socijalističkog doba je “veliko otkriće” te većina ljudi za to nije ni znala.

“Kada smo se susreli s tim, susreli smo se s mnogim stvarima koje prepoznajemo kao dobre na svim mjestima gdje je urbanizam dobar, gdje je arhitektura kvalitetna, a u Zenici je to jako naglašeno. Jednostavno, sve je na vrhunskoj razini po tom pitanju i, čini mi se, da grad, zahvaljujući tim stvarima, živi tako kako živi danas. A ljudi nekako zaboravljaju da je to tako i da je to ono što održava život grada. Upravo ta, neka, dobra osnovna ideja, neki sklad teške industrije, prirode, gradskog života, stambene zajednice”, naglasio je Ban, te dodao da su se u izradi emisije trudili slušati ljude iz grada te i sami nešto naučiti.

Čini mu se, kaže, da stariji, nostalgični ljudi iz ovog grada, ali i oni mlađi, postaju “svejsni stvari koje ih okružuju, a kojih nismo svaki dan svjesni”.

Dokumentarni pristup može izložiti i ispričati priču na način koji, možda, ne vidimo u svakodnevnom životu, “osvijesti stvari koje nas okružuju svakodnevno”.

“Čini mi se da postoji žal i potreba za nekakvim skladom koji bi omogućio da se danas živi na kvalitetniji način i da se, zapravo, uči iz dobrih stvari, a da se, nekako, ide naprijed. Jer se mora ići naprijed, ne može se ići nazad”, istakao je Ban.

Zenica je, dodao je, prvi grad koji im se i na ovakav način odužio, prijedlogom i dodjelom nagrade tog grada, zbog čega su zadovoljni i sretni. Ban je kazao da je “očito pogođena emocija”, oko čega su se oni jako i trudili, da ne prikažu samo “suhoparnu priču o arhitekturi, nego o gradu, razvoju i života u gradu”.

U okviru tribine promoviran je i reprint monografije “Arhitektura Bosne i put u savremeno”, autora arhitekata Dušana Grabrijana i Juraja Neidhardta, čije je prvo izdanje objavljeno 1957. godine. Knjiga predstavlja jedno od najvrednijih djela iz oblasti teorije arhitekture u historiji BiH, a Neidhardt je, prema ocjeni mnogih, najzaslužniji za današnji izgled Zenice, jer je postavio temelje modernog urbanog razvoja tog grada.

Historičar i profesor na Filozofskog fakulteta Univerziteta u Zenici dr. Mirza Džananović, kazao je kako je javna diskusija na temu “Identitet grada”, a koja je uslijedila nakon promocije filma i knjige, bila prilika da se prezentira baština tog grada.

“‘Betonski spavači’ su, zaista, mislim vratili Zenici i građanima Zenice izgubljeno samopouzdanje, vratili su nadu da ovaj grad, zapravo, može i da, vrlo izvjesno, ima finu budućnost. Postoji jedna izložba u MoMA u Njujorku (Muzej moderne umjetnosti u Njujorku, ), koja se zove ‘Betonska utopija’. Zenica je betonska utopija”, podvukao je Džananović, koji je istakao kako, nažalost, živimo u vremenu kada se ne priča o utopijama.

Ljudima se, dodao je, upravo zbog oduzimanja samopouzdanja, na određeni način oduzela i želja za maštanjem, za sanjanjem…Bez mašte i snova, kaže, nema ni napretka.

“Ono, što sigurno znam, da ćemo nakon ovog događaja biti jedan, dva ili tri koraka naprijed ka traženju ili postizanju dogovora šta je to identitet Zenice i šta mi, zapravo, očekujemo od ovog grada u budućnosti. Moja utopija, moj san, moja mašta je da Zenica, u ne tako dalekoj budućnosti, bude kandidat za Evropsku prijestolnicu kulture. Zato što, sigurno, imamo potencijal, a ‘Betonski spavači’ su to pokazali svim nama, pa zašto ond, ne bismo počeli i da ostvarujemo naše snove”, istakao je Džananović.

Dokumentarni film o Zenici, koji je urađen u okviru serijala “Betonski spavači”, kazao je Džananović, umnogome će pomoći i njemu da prezentira nastavno gradivo svojim studentima.

Organizatori ovog događaja bili su Akademija nauka i umjetnosti BiH, Asocijacija arhitekata BiH i Filozofski fakultet UNZE te BNP Zenica, a učesnici tribine bili su dopisni članovi Akademije nauka i umjetnosti BiH Radivoje Mandić i Amir Vuk Zec, zatim predstavnici Asocijacije arhitekata BiH i Filozofskog fakulteta Univerziteta u Zenici, prof. dr. Vedad Islambegović, prof. dr. Mirza Džananović te zenički novinar i književnik Selvedin Avdić, kao i nagrađeni dio tima Hulahop produkcijske kuće za seriju “Betonski spavači” – reditelj Saša Ban, scenaristkinja Nevenka Sablić i producentica Dana Budisavljević.

Zeničanin Vedad Islambegović, profesor je na Arhitektonskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu, ovom je prilikom, također, naglasio da je Juraj Neirdhardt najznačajnije ime bh. arhitekture i čovjek koji je podario Zenicu, ovakva kakva jeste, odnosno, njen izvorni urbanistički koncept, koji se, manje-više, kroz vrijeme nije mijenjao.

“To je čovjek, isto, koji nam je u naslijeđe ostavio najvažniju knjigu bh. arhitekture. Praktično, temelj onoga što mi danas radimo. Temelj savremene arhitekture BiH”, kazao je Islambegović.

Specijalni gost tribine bio je arhitekta Slobodan Jovandić koji je projektovao Hotel “Internacional” te zgradu “Lamela”, koja je u svojevremeno bila najviša stambena zgrada u bivšoj Jugoslaviji.

Povodom obilježavanja 20. marta, Dana Zenice, u Bosanskom narodnom pozorištu Zenica, održana je tribina na kojoj je upriličena i zenička projekcija epizode “Grad radnika i arhitekata”, posvećena Zenici i njenoj arhitekturi, iz dokumentarnog serijala “Betonski spavači”, a koja je prošle godine premijerno prikazana na Hrvatskoj radioteleviziji.

Autorski tim serijala “Betonski spavači”, koji realizira Hulahop produkcijska kuća iz Zagreba, ovogodišnji su dobitnici “Nagrade Zenice” za afirmaciju Zenice i jačanje njenog ugleda u zemlji i svijetu.

Nagrada će im, zajedno s ostalim laureatima, danas biti dodijeljenja na svečanoj sjednici Gradskog vijeća Zenice, koja će , povodom 588. rođendana tog grada, u 16.30 sati biti održana u Velikoj sali BNP-a.

“Presretni smo da je to tako. Uvijek je postojao strah, jer se radi samo o jednom gradu, kojem je posvećena cijela emisija. Mi smo, stvarno, to radili pažljivo i jako smo se trudili da ne budemo manjkavi u tom prikazu. Očito je to do neke mjere i uspjelo, jer, evo, Zeničani i ljudi šire od grada Zenica govore s velikim oduševljenjem. Prvo, da su otkrili nešto novo, a, Zeničani, da se predstavilo nešto čega su oni svjesni, ali se, možda, pomalo i zaboravilo”, kazao je redatelj serijala “Betonski spavači” Saša Ban.

Zenica je, istakao je, bila sinonim za tešku industriju, ali urbanizam i arhitektura koje je ostavila teška industrija iz socijalističkog doba je “veliko otkriće” te većina ljudi za to nije ni znala.

“Kada smo se susreli s tim, susreli smo se s mnogim stvarima koje prepoznajemo kao dobre na svim mjestima gdje je urbanizam dobar, gdje je arhitektura kvalitetna, a u Zenici je to jako naglašeno. Jednostavno, sve je na vrhunskoj razini po tom pitanju i, čini mi se, da grad, zahvaljujući tim stvarima, živi tako kako živi danas. A ljudi nekako zaboravljaju da je to tako i da je to ono što održava život grada. Upravo ta, neka, dobra osnovna ideja, neki sklad teške industrije, prirode, gradskog života, stambene zajednice”, naglasio je Ban, te dodao da su se u izradi emisije trudili slušati ljude iz grada te i sami nešto naučiti.

Čini mu se, kaže, da stariji, nostalgični ljudi iz ovog grada, ali i oni mlađi, postaju “svejsni stvari koje ih okružuju, a kojih nismo svaki dan svjesni”.

Dokumentarni pristup može izložiti i ispričati priču na način koji, možda, ne vidimo u svakodnevnom životu, “osvijesti stvari koje nas okružuju svakodnevno”.

“Čini mi se da postoji žal i potreba za nekakvim skladom koji bi omogućio da se danas živi na kvalitetniji način i da se, zapravo, uči iz dobrih stvari, a da se, nekako, ide naprijed. Jer se mora ići naprijed, ne može se ići nazad”, istakao je Ban.

Zenica je, dodao je, prvi grad koji im se i na ovakav način odužio, prijedlogom i dodjelom nagrade tog grada, zbog čega su zadovoljni i sretni. Ban je kazao da je “očito pogođena emocija”, oko čega su se oni jako i trudili, da ne prikažu samo “suhoparnu priču o arhitekturi, nego o gradu, razvoju i života u gradu”.

U okviru tribine promoviran je i reprint monografije “Arhitektura Bosne i put u savremeno”, autora arhitekata Dušana Grabrijana i Juraja Neidhardta, čije je prvo izdanje objavljeno 1957. godine. Knjiga predstavlja jedno od najvrednijih djela iz oblasti teorije arhitekture u historiji BiH, a Neidhardt je, prema ocjeni mnogih, najzaslužniji za današnji izgled Zenice, jer je postavio temelje modernog urbanog razvoja tog grada.

Historičar i profesor na Filozofskog fakulteta Univerziteta u Zenici dr. Mirza Džananović, kazao je kako je javna diskusija na temu “Identitet grada”, a koja je uslijedila nakon promocije filma i knjige, bila prilika da se prezentira baština tog grada.

“‘Betonski spavači’ su, zaista, mislim vratili Zenici i građanima Zenice izgubljeno samopouzdanje, vratili su nadu da ovaj grad, zapravo, može i da, vrlo izvjesno, ima finu budućnost. Postoji jedna izložba u MoMA u Njujorku (Muzej moderne umjetnosti u Njujorku, ), koja se zove ‘Betonska utopija’. Zenica je betonska utopija”, podvukao je Džananović, koji je istakao kako, nažalost, živimo u vremenu kada se ne priča o utopijama.

Ljudima se, dodao je, upravo zbog oduzimanja samopouzdanja, na određeni način oduzela i želja za maštanjem, za sanjanjem…Bez mašte i snova, kaže, nema ni napretka.

“Ono, što sigurno znam, da ćemo nakon ovog događaja biti jedan, dva ili tri koraka naprijed ka traženju ili postizanju dogovora šta je to identitet Zenice i šta mi, zapravo, očekujemo od ovog grada u budućnosti. Moja utopija, moj san, moja mašta je da Zenica, u ne tako dalekoj budućnosti, bude kandidat za Evropsku prijestolnicu kulture. Zato što, sigurno, imamo potencijal, a ‘Betonski spavači’ su to pokazali svim nama, pa zašto ond, ne bismo počeli i da ostvarujemo naše snove”, istakao je Džananović.

Dokumentarni film o Zenici, koji je urađen u okviru serijala “Betonski spavači”, kazao je Džananović, umnogome će pomoći i njemu da prezentira nastavno gradivo svojim studentima.

Organizatori ovog događaja bili su Akademija nauka i umjetnosti BiH, Asocijacija arhitekata BiH i Filozofski fakultet UNZE te BNP Zenica, a učesnici tribine bili su dopisni članovi Akademije nauka i umjetnosti BiH Radivoje Mandić i Amir Vuk Zec, zatim predstavnici Asocijacije arhitekata BiH i Filozofskog fakulteta Univerziteta u Zenici, prof. dr. Vedad Islambegović, prof. dr. Mirza Džananović te zenički novinar i književnik Selvedin Avdić, kao i nagrađeni dio tima Hulahop produkcijske kuće za seriju “Betonski spavači” – reditelj Saša Ban, scenaristkinja Nevenka Sablić i producentica Dana Budisavljević.

Zeničanin Vedad Islambegović, profesor je na Arhitektonskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu, ovom je prilikom, također, naglasio da je Juraj Neirdhardt najznačajnije ime bh. arhitekture i čovjek koji je podario Zenicu, ovakva kakva jeste, odnosno, njen izvorni urbanistički koncept, koji se, manje-više, kroz vrijeme nije mijenjao.

“To je čovjek, isto, koji nam je u naslijeđe ostavio najvažniju knjigu bh. arhitekture. Praktično, temelj onoga što mi danas radimo. Temelj savremene arhitekture BiH”, kazao je Islambegović.

Specijalni gost tribine bio je arhitekta Slobodan Jovandić koji je projektovao Hotel “Internacional” te zgradu “Lamela”, koja je u svojevremeno bila najviša stambena zgrada u bivšoj Jugoslaviji.