O korištenju bonskih ovlasti, oduvijek su podijeljena mišljenja u Bosni i Hercegovini. Član Predsjedništva BiH Milorad Dodik, najavio je posebnu sjednicu Narodne skupštine Republike Srpske na kojoj bi se glasalo o odbacivanju bonskih ovlasti OHR-a.

Narodna Skupština Republike Srpske može zauzeti stav o štetnosti bonskh ovlasti i njihovom napadu na cjelokupan ustavni sustav u Bosni i Hercegovini, koji umanjuje njenu sposobnost da vlada sobom i svojom sudbinom, kaže profesor Dmičić.

“NSRS može da ocjenjuje bonska ovlaštenja pravno neobavezujućim i da određenim političkim pravnim i drugim dozvoljenim sredstvima zahtijeva njihovo izuzimanje iz pravnog prometa”, kaže Mile Dmičić, profesor ustavnog prava.

No, profesor ustavnog prava Kasim Trnka, kaže da je pravna situacija, ako bi Narodna skupština glasala o odbacivanju bonskih ovlasti, jasna.

“Studenti prve godine Pravnog fakulteta nauče da akt koji je donio nenadležni organ od samog početka je ništavan i ne može proizvoditi nikakve prave posljedice. Oni to rade iz razloga da testiraju domaće vlasti i međunardnu zajednicu do koje mjere mogu ići u rušenju Ustavnog popretka države BiH”, ističe Trnka.

Na najavu o mogućem odbacivanju bonskih ovlasti, iz OHR-a, podsjećaju na Dejtonski mirovni sporazum.

“Status i ovlasti visokog predstavnika ne spadaju u nadležnosti entiteta. Republici Srpskoj ne pripada pravo da se jednostrano povlači iz reformi koje su provedene u okviru Aneksa 4, niti joj pripada pravo da tumači mandat visokog predstavnika. Bonske ovlasti nisu korištene osam godina, ali učestali napadi na Opći okvirni sporazum za mir opravdavaju dalje postojanje ovih ovlasti”.

Prvi visoki predstavnik u Bosni i Hercegovini bio je Karl Bilt. Godinu nakon njegovog dolaska, uvedene su bonske ovlasti kao instrument kojim je ojačan autoritet OHR-a i spriječeno kršenje Dejtonskog mirovnog sporazuma.

Među odlukama Carlosa Westendorpa je smjena predsjednika Republike Srpske Nikole Poplašena zbog odbijanja da imenuje mandatarom za sastav Vlade Milorada Dodika. Donio je odluku o konvertibilnoj marki, i zastavi BiH.

I Wolfgang Petritsch je koristio bonske ovlasti. 2001. godine, smijenio je tadašnjeg člana Predsjedništva BiH Antu Jelavića, obrazloženjem da je predvodio donošenje odluka s ciljem osnivanja hrvatske federalne jedinice, kojom je ugroženo ustavno uređenje BiH i Federacije.

Paddy Ashdown nametnuo je 430 odluka, među kojima je Statut Grada Mostara i smijenio 59 funkcionera iz Republike Srpske.

Christian Schwartz Schilling bonske ovlasti upotrijebio je 66 puta.

Miroslav Lajčak najmanje je od svih visokih predstavnika koristio bonske ovlasti. Nametnuo je izmjene i dopune Zakona o Vijeću ministara. S pozicija je smijenio neke dužnosnike.

Aktualni visoki predstavnik Valentin Inzko upotrijebio je ove ovlasti oko 50 puta, uglavnom simbolično.

Od 1997. do 2012. godine visoki predstavnici u BiH nametnuli su 899 odluka. Smjenjivali su političare, za koje su smatrali da rade na rušenju države, nametali zakone za nesmetano funkcioniranje institucija. To nije doprinijelo stabilizaciji situacije u zemlji niti naučilo političare da se dogovaraju.

O korištenju bonskih ovlasti, oduvijek su podijeljena mišljenja u Bosni i Hercegovini. Član Predsjedništva BiH Milorad Dodik, najavio je posebnu sjednicu Narodne skupštine Republike Srpske na kojoj bi se glasalo o odbacivanju bonskih ovlasti OHR-a.

Narodna Skupština Republike Srpske može zauzeti stav o štetnosti bonskh ovlasti i njihovom napadu na cjelokupan ustavni sustav u Bosni i Hercegovini, koji umanjuje njenu sposobnost da vlada sobom i svojom sudbinom, kaže profesor Dmičić.

“NSRS može da ocjenjuje bonska ovlaštenja pravno neobavezujućim i da određenim političkim pravnim i drugim dozvoljenim sredstvima zahtijeva njihovo izuzimanje iz pravnog prometa”, kaže Mile Dmičić, profesor ustavnog prava.

No, profesor ustavnog prava Kasim Trnka, kaže da je pravna situacija, ako bi Narodna skupština glasala o odbacivanju bonskih ovlasti, jasna.

“Studenti prve godine Pravnog fakulteta nauče da akt koji je donio nenadležni organ od samog početka je ništavan i ne može proizvoditi nikakve prave posljedice. Oni to rade iz razloga da testiraju domaće vlasti i međunardnu zajednicu do koje mjere mogu ići u rušenju Ustavnog popretka države BiH”, ističe Trnka.

Na najavu o mogućem odbacivanju bonskih ovlasti, iz OHR-a, podsjećaju na Dejtonski mirovni sporazum.

“Status i ovlasti visokog predstavnika ne spadaju u nadležnosti entiteta. Republici Srpskoj ne pripada pravo da se jednostrano povlači iz reformi koje su provedene u okviru Aneksa 4, niti joj pripada pravo da tumači mandat visokog predstavnika. Bonske ovlasti nisu korištene osam godina, ali učestali napadi na Opći okvirni sporazum za mir opravdavaju dalje postojanje ovih ovlasti”.

Prvi visoki predstavnik u Bosni i Hercegovini bio je Karl Bilt. Godinu nakon njegovog dolaska, uvedene su bonske ovlasti kao instrument kojim je ojačan autoritet OHR-a i spriječeno kršenje Dejtonskog mirovnog sporazuma.

Među odlukama Carlosa Westendorpa je smjena predsjednika Republike Srpske Nikole Poplašena zbog odbijanja da imenuje mandatarom za sastav Vlade Milorada Dodika. Donio je odluku o konvertibilnoj marki, i zastavi BiH.

I Wolfgang Petritsch je koristio bonske ovlasti. 2001. godine, smijenio je tadašnjeg člana Predsjedništva BiH Antu Jelavića, obrazloženjem da je predvodio donošenje odluka s ciljem osnivanja hrvatske federalne jedinice, kojom je ugroženo ustavno uređenje BiH i Federacije.

Paddy Ashdown nametnuo je 430 odluka, među kojima je Statut Grada Mostara i smijenio 59 funkcionera iz Republike Srpske.

Christian Schwartz Schilling bonske ovlasti upotrijebio je 66 puta.

Miroslav Lajčak najmanje je od svih visokih predstavnika koristio bonske ovlasti. Nametnuo je izmjene i dopune Zakona o Vijeću ministara. S pozicija je smijenio neke dužnosnike.

Aktualni visoki predstavnik Valentin Inzko upotrijebio je ove ovlasti oko 50 puta, uglavnom simbolično.

Od 1997. do 2012. godine visoki predstavnici u BiH nametnuli su 899 odluka. Smjenjivali su političare, za koje su smatrali da rade na rušenju države, nametali zakone za nesmetano funkcioniranje institucija. To nije doprinijelo stabilizaciji situacije u zemlji niti naučilo političare da se dogovaraju.