Članovi Saveza logoraša Bosne i Hercegovine, bivši logoraši i članovi njihovih porodica danas su, polaganjem cvijeća i pomenom na stradale logoraše, obilježili godišnjicu početka raspuštanja logora “Manjača” na planini Manjača kod Banjaluke, javlja Anadolu Agency (AA).

Jasmin Mešković, predsjednik Saveza logoraša BiH rekao je danas da je vrijeme da se progovori o sistemu organizacije koncentracionih logora, o sistemu planiranja i izvršenja zločina.

“Vjerovatno će se, po završetku podjedinačnih procesa pred sudovima u BiH i van BiH, morati govoriti i uspostaviti odgovornost sistema za formiranje logora i izvršenje zločina”, rekao je Mešković.

Prema njegovim riječima, ni ovaj logor, kao ni mnogi drugi, nema preciznih podataka o tome koliko ljudi je bilo zatvoreno u njemu.

“Logor Manjača bio je aktivan od 1991. godine, 1992. i 1995. i, po nekim svjedočenjima, zadnji logoraši su izašli u januaru 1996. godine. Oko 5.000 logoraša je prošlo kroz logor manjača. Preciznih podataka o broju ubijenih u samom logoru nema, ali postoje svjedočenja i dokazani predmeti koji su vođeni pred sudovima kada je u pitanju stradanje logoraša u samom transportu do zloglasnog logora Manjača, odnosno prilikom transporta iz logora Manjača u neke druge koncentracione logore u BiH”, kazao je Mešković.

Za populaciju bivših logoraša, on kaže da su tada bili žrtve torture, a danas žrtve sistema.

“Ljudi koji su u nedostatku zakona o pravima žrtava torture podnijeli su tužbene zahtjeve. Nasuprot dobijanju reparacija, danas plaćaju troškove suda i pravobranilaca. Svi koji su podnijeli tužbene zahtjeve prolaze kroz tu fazu. Postoji prasuda Ustavnog suda BIH koji je kazao da sudovi RS rade neustavno da im se ne mogu dosuđivati te presude. Svi sudovi BiH su upoznati s tim stavom, primjena toga je još uvijek parcijalna i još uvijek ima toga gdje su ljudi izloženi plaćanju troškova suda i pravobranilaca”, kazao je on.

Rasim Kovačević iz Bužima tokom rata prošao je 18 logora, a u logoru Manjača koji je danas posjetio proveo je osam dana. Vidio je, kaže, svega i svašta.

“Ljudi su maltretirani, tučeni. Bili su stvarno upropašteni, jeli nisu, hrana je bila slaba totalno”, rekao je Kovačević.

Mirsad Duratović, predsjednik Regionalnog saveza udruženja logoraša regije Banjaluka u logoru Manjača proveo je tri sedmice, kao maloljetnik.

“Kao maloljetnik, prvo sam korišten kao živi štit srpske vojske i policije prilikom etničkog čišćenja mog rodnog sela Bišćani kod Prijedora. U tom živom štitu ubijen mi je petnaestogidišnji brat”, kazao je Duratović i dodao da je prvo bio u logoru Omarska, zatim Manjača odakle je prebačen u Trnopolje, nakon čega je izašao u Travnik odakle je izbjegao u Njemačku.

Posljedice preživljenih trauma, prema njegovim riječima, dolaze u kasnijim godinama i “čovjek ih ne može nikakvim ljekovima i tretmanima izbaciti iz sebe.

“To je nešto što ostaje trajno u vama koliko god željeli, turdili se da to izbrišete iz sebe – ne postoji put. Ovakvi dolasci, ovakva mjesta za mene su kao neka terapija. Dođete ovdje i kažete: ‘Evo, uspio si, preživio si, imaš danas porodicu, uživaj u životu, vrednuj ono što je bitno u životu. Osjeća se čovjek kao pobjednik.'”, kazao je Duratović.

On je u obraćanju prisutnima i medijima rekao da je primjena Zakona o zaštiti žrtava ratne torture u RS odgođena zbog apleacije Ustavnom sudu RS, a taj predmet vjerovatno će završiti u Ustavnom sudu BiH, možda čak i u Strazburu.

Prema njegovim riječima, ovim zakonom kategorija logoraša iz nesprskog naroda nije prepoznata, a osnovni problem je proces dokazivanja boravka u logoru.

“Zakon je predvidio da se kao validni dokumenti za dokazivanje statusa logoraša priznaju samo dokumenti koje su izdali i prikupili republički organi i institucije”, rekao je on i dodao da nisu validne ni kartice Crvenog krsta.

Logor “Manjača” formiran je na vojnom poligonu na ovoj planini 1991. godine, a služio je za zatvaranje zarobljenih Hrvata s ratišta u Hrvatskoj. Nakon početka rata u BiH, u logoru su zatvarani i logoraši bošnjačke i hrvatske nacionalnosti iz Šipova, Sanskog Mosta, Ključa, Mrkonjić Grada, Prijedora, Kotor Varoši, Bosanske Krupe, Doboja, Banjaluke…

Veća grupa starijih i maloljetnih logoraša puštena je 14. novembra 1992. godine, nedugo nakon toga je logor bio rasformiran, ali je ubrzo nakon toga ponovo formiran i bio u funkciji sve do 1996. godine.

Na današnje obilježavanje godišnjice na Manjači, bivši logoraši i članovi njihovih porodica došli su iz mnogih gradova BiH, između ostalog Sanskog Mosta, Ključa, Jajca, Prijedora, Viteza i Kozarca.

Članovi Saveza logoraša Bosne i Hercegovine, bivši logoraši i članovi njihovih porodica danas su, polaganjem cvijeća i pomenom na stradale logoraše, obilježili godišnjicu početka raspuštanja logora “Manjača” na planini Manjača kod Banjaluke, javlja Anadolu Agency (AA).

Jasmin Mešković, predsjednik Saveza logoraša BiH rekao je danas da je vrijeme da se progovori o sistemu organizacije koncentracionih logora, o sistemu planiranja i izvršenja zločina.

“Vjerovatno će se, po završetku podjedinačnih procesa pred sudovima u BiH i van BiH, morati govoriti i uspostaviti odgovornost sistema za formiranje logora i izvršenje zločina”, rekao je Mešković.

Prema njegovim riječima, ni ovaj logor, kao ni mnogi drugi, nema preciznih podataka o tome koliko ljudi je bilo zatvoreno u njemu.

“Logor Manjača bio je aktivan od 1991. godine, 1992. i 1995. i, po nekim svjedočenjima, zadnji logoraši su izašli u januaru 1996. godine. Oko 5.000 logoraša je prošlo kroz logor manjača. Preciznih podataka o broju ubijenih u samom logoru nema, ali postoje svjedočenja i dokazani predmeti koji su vođeni pred sudovima kada je u pitanju stradanje logoraša u samom transportu do zloglasnog logora Manjača, odnosno prilikom transporta iz logora Manjača u neke druge koncentracione logore u BiH”, kazao je Mešković.

Za populaciju bivših logoraša, on kaže da su tada bili žrtve torture, a danas žrtve sistema.

“Ljudi koji su u nedostatku zakona o pravima žrtava torture podnijeli su tužbene zahtjeve. Nasuprot dobijanju reparacija, danas plaćaju troškove suda i pravobranilaca. Svi koji su podnijeli tužbene zahtjeve prolaze kroz tu fazu. Postoji prasuda Ustavnog suda BIH koji je kazao da sudovi RS rade neustavno da im se ne mogu dosuđivati te presude. Svi sudovi BiH su upoznati s tim stavom, primjena toga je još uvijek parcijalna i još uvijek ima toga gdje su ljudi izloženi plaćanju troškova suda i pravobranilaca”, kazao je on.

Rasim Kovačević iz Bužima tokom rata prošao je 18 logora, a u logoru Manjača koji je danas posjetio proveo je osam dana. Vidio je, kaže, svega i svašta.

“Ljudi su maltretirani, tučeni. Bili su stvarno upropašteni, jeli nisu, hrana je bila slaba totalno”, rekao je Kovačević.

Mirsad Duratović, predsjednik Regionalnog saveza udruženja logoraša regije Banjaluka u logoru Manjača proveo je tri sedmice, kao maloljetnik.

“Kao maloljetnik, prvo sam korišten kao živi štit srpske vojske i policije prilikom etničkog čišćenja mog rodnog sela Bišćani kod Prijedora. U tom živom štitu ubijen mi je petnaestogidišnji brat”, kazao je Duratović i dodao da je prvo bio u logoru Omarska, zatim Manjača odakle je prebačen u Trnopolje, nakon čega je izašao u Travnik odakle je izbjegao u Njemačku.

Posljedice preživljenih trauma, prema njegovim riječima, dolaze u kasnijim godinama i “čovjek ih ne može nikakvim ljekovima i tretmanima izbaciti iz sebe.

“To je nešto što ostaje trajno u vama koliko god željeli, turdili se da to izbrišete iz sebe – ne postoji put. Ovakvi dolasci, ovakva mjesta za mene su kao neka terapija. Dođete ovdje i kažete: ‘Evo, uspio si, preživio si, imaš danas porodicu, uživaj u životu, vrednuj ono što je bitno u životu. Osjeća se čovjek kao pobjednik.'”, kazao je Duratović.

On je u obraćanju prisutnima i medijima rekao da je primjena Zakona o zaštiti žrtava ratne torture u RS odgođena zbog apleacije Ustavnom sudu RS, a taj predmet vjerovatno će završiti u Ustavnom sudu BiH, možda čak i u Strazburu.

Prema njegovim riječima, ovim zakonom kategorija logoraša iz nesprskog naroda nije prepoznata, a osnovni problem je proces dokazivanja boravka u logoru.

“Zakon je predvidio da se kao validni dokumenti za dokazivanje statusa logoraša priznaju samo dokumenti koje su izdali i prikupili republički organi i institucije”, rekao je on i dodao da nisu validne ni kartice Crvenog krsta.

Logor “Manjača” formiran je na vojnom poligonu na ovoj planini 1991. godine, a služio je za zatvaranje zarobljenih Hrvata s ratišta u Hrvatskoj. Nakon početka rata u BiH, u logoru su zatvarani i logoraši bošnjačke i hrvatske nacionalnosti iz Šipova, Sanskog Mosta, Ključa, Mrkonjić Grada, Prijedora, Kotor Varoši, Bosanske Krupe, Doboja, Banjaluke…

Veća grupa starijih i maloljetnih logoraša puštena je 14. novembra 1992. godine, nedugo nakon toga je logor bio rasformiran, ali je ubrzo nakon toga ponovo formiran i bio u funkciji sve do 1996. godine.

Na današnje obilježavanje godišnjice na Manjači, bivši logoraši i članovi njihovih porodica došli su iz mnogih gradova BiH, između ostalog Sanskog Mosta, Ključa, Jajca, Prijedora, Viteza i Kozarca.