Dvije stotine ruža bačeno je s litice na lokalitetu Korićanskih stijena na Vlašiću, gdje je 21. augusta 1992. godine strijeljano najmanje 200 bošnjačkih i hrvatskih muškaraca, javlja Anadolu Agency (AA).

Muškarce, prethodno zatvorene u prijedorskim logorima, pod izgovorom razmjene, na Korićanskim stijenama postrojili su pripadnici interventnog voda tadašnje policije Republike Srpske iz Prijedora. Naredivši im da kleknu, pucali su im u leđa nakon čega su njihova tijela padala u ponor dubok više od 300 metara. Na tom stratištu danas su porodice ubijenih, preživjeli i članovi Saveza logoraša u BiH proučili Fatihu i odali počast stradalim.

Teufik Kulašić je izgubio brata u pokolju zarobljenika.

“Ovdje mi je ubijen brat u augustu, 26 godina je prošlo. Svake godine dođemo u malo većem broju. Danas su tu četiri autobusa. Prije godinu dana je pronađena i ta grobnica, pronađena je lobanja mog brata rahmetli, tako da nekako dugo to traje, ta priča se pomalo završava. Mi smo ukopali dio tijela mog brata, a da li će još biti dijelova vidjet ćemo. Ono što mene raduje je da su došle i moje dvije kćerke da vide gdje im je amidža ubijen”, kazao je Kulašić.

Dodao je da često dolazi na ovu lokaciju i da je imao osjećaj da će pronaći brata.

“Treba priprema da se ovako dođe u posjetu i onda razmišljam kako su ti zlotvori ovo pripremili. Oni su doveli ljude koji su preživjeli logor i većina njih je mislila da idu na slobodu, a došli su u smrt. Mnogi ne bi ušli u te autobuse. Ostao sam u Trnopolju, a moj brat je ušao u autobus s tom grupom. Ne znate gdje idete, a u logoru, posebno u Trnopolju je bilo makar neke sigurnosti, a njega je vuklo da dođe što prije do slobodne teritorije”, rekao je Kulašić.

Naila Bajrić izgubila je 21-godišnjeg sina i muža na lokalitetu Korićanskih stijena.

“Ovdje dolazim svake godine, ubili su mi sina od 21 godinu i muža od 45. Imam tri kćerke, imam unučadi, ali živim sama. Bili su u logoru Keraterm i u Trnopolju pa su ih pokupili i doveli ovdje. Uvijek mi je isto, svaki put kad dođem. Sina sam ukopala, malo kostiju, sad su ponovo našli dijelove. Čula sam i prije mjesec dana da su mi našli muža, ali ne znam koliko. Brata su mi ubili, ne znam gdje. I on je imao 40 i nešto godina. Ovo kako su ubijeni, ja sam pričala s komšijama. Meni je najteže što ubicu gledam, Darku Mrđu. On je doveo mog sina, naređivao je da se ubijaju ljudi. Da ih natjeraju da kleknu na koljena i ubiju ih golih ruku, to nije ljudski. Bilo bi mi lakše da se borio i poginuo, a dovesti iz logora patiti, gladne i žedne i ubiti ih u leđa”, rekla je Bajrić.

Mirsad Duratović, predsjednik Regionalnog saveza udruženja logoraša regije Banja Luka, rekao je kako su počinioci osuđeni za ovaj zločin dobili tek po 10,5 mjeseci zatvorske kazne za svakog ubijenog na Korićanskim stijenama.

“Ovo je mjesto zločina koje je Haški tribunal u svim dokazima i mnogobrojnim sudskim procesima kategorisao kao mjesto koje pokazuje svu brutalnost zločinačkih hordi, odnosno najslikovitiji primjer masovnih ubistava s ciljem etničkog čišćenja. Počinioci masakra, nazovimo ih pravim imenom, ubice, njih 11 osuđeni su na ukupno 200 godina zatvorske kazne za ubistvo 224 logoraša. Dvjesto godina je mnogo, na prvo slušanje dug period, međutim, kad to preračunamo, za svakog ubijenog logoraša dobili su samo 10,5 mjeseci zatvora. Dok god ne pronađemo posmrtne ostatke svih ubijenih na Korićanskim stijenama, jasno je da se zločini kriju, a broj saučesnika raste. Mi nećemo odustati i nećemo se umoriti od potrage za počiniocima i saučesnicima niti posmrtnim ostacima. Oni nisu samo brojevi nestalih. Oni imaju svoje ime i prezime i nekoga svoga ko u njihovo ime svaki dan pravi korak do pravde”, rekao je Duratović i naglasio kako ne postoji mjesto na zemlji koje je sigurno za počinoce ovog zločina.

Nakon obraćanja i učenja Fatihe za sve ubijene, niz liticu Korićanskih stijena bačeno je 200 crvenih ruža za˛žrtve koje su izgubile živote na ovom mjestu.

Za zločin na Korićanskim stijenama pred MKSJ i Sudom BiH osuđeni su: Darko Mrđa na 17 godina zatvora, Damir Ivanković na 14, Gordan Đurić na osam, Ljubiša Četić na 13, Zoran Babić na 22, Milorad Škrbić na 21, Dušan Janković na 21, Željko Stojnić na 15, Saša Zečević na 23, Marinko Lepoja na 23 i Radoslav Knežević na 23 godine zatvora.

Dvije stotine ruža bačeno je s litice na lokalitetu Korićanskih stijena na Vlašiću, gdje je 21. augusta 1992. godine strijeljano najmanje 200 bošnjačkih i hrvatskih muškaraca, javlja Anadolu Agency (AA).

Muškarce, prethodno zatvorene u prijedorskim logorima, pod izgovorom razmjene, na Korićanskim stijenama postrojili su pripadnici interventnog voda tadašnje policije Republike Srpske iz Prijedora. Naredivši im da kleknu, pucali su im u leđa nakon čega su njihova tijela padala u ponor dubok više od 300 metara. Na tom stratištu danas su porodice ubijenih, preživjeli i članovi Saveza logoraša u BiH proučili Fatihu i odali počast stradalim.

Teufik Kulašić je izgubio brata u pokolju zarobljenika.

“Ovdje mi je ubijen brat u augustu, 26 godina je prošlo. Svake godine dođemo u malo većem broju. Danas su tu četiri autobusa. Prije godinu dana je pronađena i ta grobnica, pronađena je lobanja mog brata rahmetli, tako da nekako dugo to traje, ta priča se pomalo završava. Mi smo ukopali dio tijela mog brata, a da li će još biti dijelova vidjet ćemo. Ono što mene raduje je da su došle i moje dvije kćerke da vide gdje im je amidža ubijen”, kazao je Kulašić.

Dodao je da često dolazi na ovu lokaciju i da je imao osjećaj da će pronaći brata.

“Treba priprema da se ovako dođe u posjetu i onda razmišljam kako su ti zlotvori ovo pripremili. Oni su doveli ljude koji su preživjeli logor i većina njih je mislila da idu na slobodu, a došli su u smrt. Mnogi ne bi ušli u te autobuse. Ostao sam u Trnopolju, a moj brat je ušao u autobus s tom grupom. Ne znate gdje idete, a u logoru, posebno u Trnopolju je bilo makar neke sigurnosti, a njega je vuklo da dođe što prije do slobodne teritorije”, rekao je Kulašić.

Naila Bajrić izgubila je 21-godišnjeg sina i muža na lokalitetu Korićanskih stijena.

“Ovdje dolazim svake godine, ubili su mi sina od 21 godinu i muža od 45. Imam tri kćerke, imam unučadi, ali živim sama. Bili su u logoru Keraterm i u Trnopolju pa su ih pokupili i doveli ovdje. Uvijek mi je isto, svaki put kad dođem. Sina sam ukopala, malo kostiju, sad su ponovo našli dijelove. Čula sam i prije mjesec dana da su mi našli muža, ali ne znam koliko. Brata su mi ubili, ne znam gdje. I on je imao 40 i nešto godina. Ovo kako su ubijeni, ja sam pričala s komšijama. Meni je najteže što ubicu gledam, Darku Mrđu. On je doveo mog sina, naređivao je da se ubijaju ljudi. Da ih natjeraju da kleknu na koljena i ubiju ih golih ruku, to nije ljudski. Bilo bi mi lakše da se borio i poginuo, a dovesti iz logora patiti, gladne i žedne i ubiti ih u leđa”, rekla je Bajrić.

Mirsad Duratović, predsjednik Regionalnog saveza udruženja logoraša regije Banja Luka, rekao je kako su počinioci osuđeni za ovaj zločin dobili tek po 10,5 mjeseci zatvorske kazne za svakog ubijenog na Korićanskim stijenama.

“Ovo je mjesto zločina koje je Haški tribunal u svim dokazima i mnogobrojnim sudskim procesima kategorisao kao mjesto koje pokazuje svu brutalnost zločinačkih hordi, odnosno najslikovitiji primjer masovnih ubistava s ciljem etničkog čišćenja. Počinioci masakra, nazovimo ih pravim imenom, ubice, njih 11 osuđeni su na ukupno 200 godina zatvorske kazne za ubistvo 224 logoraša. Dvjesto godina je mnogo, na prvo slušanje dug period, međutim, kad to preračunamo, za svakog ubijenog logoraša dobili su samo 10,5 mjeseci zatvora. Dok god ne pronađemo posmrtne ostatke svih ubijenih na Korićanskim stijenama, jasno je da se zločini kriju, a broj saučesnika raste. Mi nećemo odustati i nećemo se umoriti od potrage za počiniocima i saučesnicima niti posmrtnim ostacima. Oni nisu samo brojevi nestalih. Oni imaju svoje ime i prezime i nekoga svoga ko u njihovo ime svaki dan pravi korak do pravde”, rekao je Duratović i naglasio kako ne postoji mjesto na zemlji koje je sigurno za počinoce ovog zločina.

Nakon obraćanja i učenja Fatihe za sve ubijene, niz liticu Korićanskih stijena bačeno je 200 crvenih ruža za˛žrtve koje su izgubile živote na ovom mjestu.

Za zločin na Korićanskim stijenama pred MKSJ i Sudom BiH osuđeni su: Darko Mrđa na 17 godina zatvora, Damir Ivanković na 14, Gordan Đurić na osam, Ljubiša Četić na 13, Zoran Babić na 22, Milorad Škrbić na 21, Dušan Janković na 21, Željko Stojnić na 15, Saša Zečević na 23, Marinko Lepoja na 23 i Radoslav Knežević na 23 godine zatvora.