Niki Morgan, medicinska sestra za palijativnu negu iz Univerzitetske bolnice “Royal Stoke”, otkrila je najčešće želje pacijenata nekoliko sati pred njihovu smrt.

Morgan kaže da mnogi žele posljednji put da vide svog ljubimca, da popiju svoje omiljeno piće ili šolju čaja, dok drugi otvoreno govore o svojoj smrti, za koju predosjećaju da se bliži.

“Dešavalo se da ljudi kažu: ‘Za nekoliko nedjelja slavim 80. rođendan, napraviću zabavu, a onda ću sve napustiti’, i da se to zaista desi”, kaže Morgan.

Druga medicinska sestra Luiz Mesi kaže da se dešavalo da pacijenti u polusvjesnom stanju ‘vide raj’ i osjete spokoj.

“Bilo je divno to što se nimalo nisu plašili smrti”, objasnila je.

Pacijenti najčešće u posljednjim satima žele da vide svoje pse, porodicu ili rodbinu.

“Vidjeti izraz zadovoljstva na nečijem licu dok umire pored svog voljenog ljubimca je nešto neprocjenjivo”, kaže Mesi.

Sestra Angela Bison kaže da se jednom dogodilo da je pacijentkinja poželjela da uz nju bude njen suprug, koji je također bio u bolnici.

“Spojili smo njihove krevete, a oni su ležali jedno pored drugog, držeći se za ruke. Umrli su oboje u roku od 10 dana”, rekla je Bison.

“Rad u ovakvom okruženju doveo je do toga da se danas apsolutno nimalo ne plašim smrti i da o njoj mogu otvoreno da pričam sa svojom porodicom”, zaključila je.

Niki Morgan, medicinska sestra za palijativnu negu iz Univerzitetske bolnice “Royal Stoke”, otkrila je najčešće želje pacijenata nekoliko sati pred njihovu smrt.

Morgan kaže da mnogi žele posljednji put da vide svog ljubimca, da popiju svoje omiljeno piće ili šolju čaja, dok drugi otvoreno govore o svojoj smrti, za koju predosjećaju da se bliži.

“Dešavalo se da ljudi kažu: ‘Za nekoliko nedjelja slavim 80. rođendan, napraviću zabavu, a onda ću sve napustiti’, i da se to zaista desi”, kaže Morgan.

Druga medicinska sestra Luiz Mesi kaže da se dešavalo da pacijenti u polusvjesnom stanju ‘vide raj’ i osjete spokoj.

“Bilo je divno to što se nimalo nisu plašili smrti”, objasnila je.

Pacijenti najčešće u posljednjim satima žele da vide svoje pse, porodicu ili rodbinu.

“Vidjeti izraz zadovoljstva na nečijem licu dok umire pored svog voljenog ljubimca je nešto neprocjenjivo”, kaže Mesi.

Sestra Angela Bison kaže da se jednom dogodilo da je pacijentkinja poželjela da uz nju bude njen suprug, koji je također bio u bolnici.

“Spojili smo njihove krevete, a oni su ležali jedno pored drugog, držeći se za ruke. Umrli su oboje u roku od 10 dana”, rekla je Bison.

“Rad u ovakvom okruženju doveo je do toga da se danas apsolutno nimalo ne plašim smrti i da o njoj mogu otvoreno da pričam sa svojom porodicom”, zaključila je.