Uz ekstremne temperature, orkanske vjetrove i intenzivnu vulkansku aktivnost, Venera se čini kao posljednje mjesto za traženje života u Sunčevom sistemu, ali nova studija sugerira da bi život još uvijek mogao postojati u kiselim oblacima tog planeta.

Drugi planet od Sunca često se naziva Zemljinom sestrom zbog slične veličine, mase i gustoće, no sličnosti tu prestaju.

Za razliku od našeg planeta, temperature na Veneri dosežu 464 stepena Celzijusa jer se njezina atmosfera uglavnom sastoji od ugljičnog dioksida koji zadržava toplinu.

U prošlosti su na tom planetu postojali oceani koji su potencijalno mogli zadržati život, no sva je ta voda isparila.

Ipak, iako je na površini nemoguć, život bi i dalje mogao postojati u oblacima sumporne kiseline koji prekrivaju površinu Venere jer bi se oni mogli pokazati pogodnijima za opstanak nego što se ranije vjerovalo, navodi se u studiji objavljenoj u Proceedings of the National Academy časopisa Sciences u ponedjeljak, kako prenosi RT.

Tim naučnika, predvođen Sarom Seager, astrofizičarkom i planetarnom naučnicom s Tehnološkog instituta u Massachusettsu (MIT), stvorio je hemijski model atmosfere Venere koji “predviđa kako se oblaci ne sastoje u potpunosti od sumporne kiseline, već su djelomično sastavljeni od smjese soli amonijaka, što može biti rezultat biološke proizvodnje amonijaka u kapljicama oblaka”.

Amonijak sugerira postojanje života u oblacima

To znači da ti oblaci nisu ništa kiseliji od nekih ekstremnih okruženja u kojima se može naći život na Zemlji, kako se navodi.

Amonijak je neophodan za mnoge biološke procese, a njegova prisutnost u kapljicama oblaka može sugerirati da bi život mogao stvarati svoje okruženje na Veneri, kažu naučnici.

Ova studija sugerira da u atmosferi postoji amonijak i da se ovaj lanac kemijskih reakcija doista događa, rekla je Seager za Inverse.

I stvarno zgodna posljedica toga je da bi neke od kapljica oblaka na Veneri bile pogodnije za opstanak života nego što se prije mislilo.

Seager je jedna od skupine naučnika koji su pretpostavili prisutnost fosfina – još jednog plina koji ima ‘bio-potpis’ – u oblacima na Veneri 2020. godine, a sadašnja studija nastavak je tog rada.

Međutim, ističe da je nastanjivost atmosfere Venere trenutačno samo hipoteza, izrazivši nadu da “u vrlo dalekoj budućnosti… možemo pokušati vratiti uzorak sastava oblaka na Zemlju i potražiti sam život.

Uz ekstremne temperature, orkanske vjetrove i intenzivnu vulkansku aktivnost, Venera se čini kao posljednje mjesto za traženje života u Sunčevom sistemu, ali nova studija sugerira da bi život još uvijek mogao postojati u kiselim oblacima tog planeta.

Drugi planet od Sunca često se naziva Zemljinom sestrom zbog slične veličine, mase i gustoće, no sličnosti tu prestaju.

Za razliku od našeg planeta, temperature na Veneri dosežu 464 stepena Celzijusa jer se njezina atmosfera uglavnom sastoji od ugljičnog dioksida koji zadržava toplinu.

U prošlosti su na tom planetu postojali oceani koji su potencijalno mogli zadržati život, no sva je ta voda isparila.

Ipak, iako je na površini nemoguć, život bi i dalje mogao postojati u oblacima sumporne kiseline koji prekrivaju površinu Venere jer bi se oni mogli pokazati pogodnijima za opstanak nego što se ranije vjerovalo, navodi se u studiji objavljenoj u Proceedings of the National Academy časopisa Sciences u ponedjeljak, kako prenosi RT.

Tim naučnika, predvođen Sarom Seager, astrofizičarkom i planetarnom naučnicom s Tehnološkog instituta u Massachusettsu (MIT), stvorio je hemijski model atmosfere Venere koji “predviđa kako se oblaci ne sastoje u potpunosti od sumporne kiseline, već su djelomično sastavljeni od smjese soli amonijaka, što može biti rezultat biološke proizvodnje amonijaka u kapljicama oblaka”.

Amonijak sugerira postojanje života u oblacima

To znači da ti oblaci nisu ništa kiseliji od nekih ekstremnih okruženja u kojima se može naći život na Zemlji, kako se navodi.

Amonijak je neophodan za mnoge biološke procese, a njegova prisutnost u kapljicama oblaka može sugerirati da bi život mogao stvarati svoje okruženje na Veneri, kažu naučnici.

Ova studija sugerira da u atmosferi postoji amonijak i da se ovaj lanac kemijskih reakcija doista događa, rekla je Seager za Inverse.

I stvarno zgodna posljedica toga je da bi neke od kapljica oblaka na Veneri bile pogodnije za opstanak života nego što se prije mislilo.

Seager je jedna od skupine naučnika koji su pretpostavili prisutnost fosfina – još jednog plina koji ima ‘bio-potpis’ – u oblacima na Veneri 2020. godine, a sadašnja studija nastavak je tog rada.

Međutim, ističe da je nastanjivost atmosfere Venere trenutačno samo hipoteza, izrazivši nadu da “u vrlo dalekoj budućnosti… možemo pokušati vratiti uzorak sastava oblaka na Zemlju i potražiti sam život.