Pristalice zaključavanja imaju tendenciju generaliziranja, upozoravaju autori nove studije. U različitim zemljama na rezultate utječu mnoge varijable i različite kombinacije politika. – Prilikom mjerenja utjecaja različitih politika na brzinu prenosa virusa, moramo biti precizni i upoređivati ​​suprotno što je više moguće, kažu oni.

Upravo na to se oslanja nova studija pod naslovom “Procjena obaveznih efekata boravka u kući i poslovanja na širenje COVID-19“.

Studija upoređuje utjecaj politika zaključavanja na osam zemalja sjeverne hemisfere: Engleskoj, Francuskoj, Njemačkoj, Iranu, Italiji, Holandiji, Španiji i Sjedinjenim Državama. To su sve zemlje koje su na novi virus odgovorile oštrim zaključavanjem.

Neke studije, poput one koju je u časopisu Nature objavila velika grupa epidemiologa, sugeriraju da bi zaključavanje moglo drastično smanjiti potencijalnu štetu od covida-19. Međutim, takve studije su nepouzdane jer se oslanjaju na pretpostavke o tome što bi se moglo dogoditi, neki su stručnjaci odmah upozorili.

Drugi upiru prstom u uspjeh zemalja poput Novog Zelanda koje su uvele oštre mjere zaključavanja. Naravno, Novi Zeland je također imao problema, ali sa samo 25 smrtnih slučajeva od covid-19 u vrijeme pisanja ovog teksta, ovo je još uvijek uvjerljiv pristup.

Problem je u tome što istraživači moraju dokazati da svugdje djeluje jednako kako bi opravdali politiku poput zaključavanja. Ovdje se ne radi samo o zaključavanju; odnosi se na sve u životu.

Tim istraživača sa Univerziteta Stanford nedavno je objavio novo istraživanje u European Journal of Clinical Investigation, koje je otkrilo da su striktne politike zatvaranja država, u poređenju sa lakšim pristupima, imale minimalan utjecaj na sprečavanje širenja bolesti koronavirusa.

• Zamislite da neko želi kupiti tabletu za sagorijevanje masti koja djeluje tačno na jednu osobu od stotinu uzoraka. Ova jedna osoba je takođe bila profesionalni sportista. Pored toga, kod većine ljudi koji su uzeli tabletu nije djelovala kako se očekivalo, neki su se čak i ugojili – objašnjava jedan od autora najnovije studije za Live Science.

Da bi se uporedilo kako se bolest koronavirusa širi pod relativno malim intervencijama u javnom životu, studija koristi dva suprotna primjera: Južnu Koreju i Švedsku.

Studija objašnjava metodologiju na sljedeći način: – Podaci koje smo koristili temelje se na analizi učinka NPI-a (nefarmaceutske intervencije) i uključuju svakodnevne slučajeve infekcija u podnacionalnim administrativnim regijama svake zemlje (npr. regije u Francuskoj, provincije u Iranu, američke države i okruzi u Švedskoj), u kombinaciji s vrstom i vremenom politike u svakoj administrativnoj regiji.

• Da bismo odredili vrijeme i lokaciju svakog NPI-ja, koristili smo baze podataka s širenjem covida-19 i preliminarne analize utjecaja politike. Svako zapažanje u podacima definirano je podnacionalnom administrativnom regijom i datumom, s podacima o broju slučajeva tog datuma i pokazateljima koji ukazuju na prisustvo svake politike – navode istraživači.

Oni su izgradili podatkovne modele koristeći podatke Covid tracker-a iz deset zemalja kako bi utvrdili efekte koje su različite mjere imale na brzinu prenosa virusa tokom vremena, istovremeno kontrolirajući različite faktore.

Zatim su proveli 16 testova upoređujući osam zemalja koje su odgovorile zaključavanjem i dvije zemlje koje su se mekše ponašale, te uporedili razlike u performansama.

Krajnji rezultat je sljedeći, objašnjava studija: – U ovoj analizi nema dokaza da restriktivniji NPI i zaključavanja značajno doprinose savijanju nove krivulje slučajeva u Engleskoj, Francuskoj, Njemačkoj, Iranu, Italiji, Holandiji, Španiji ili SAD. Upoređivanjem efikasnosti NPI sa stopama rasta slučajeva u zemljama koje su primijenile restriktivnije mjere sa onima koje su primijenile manje restriktivne mjere, dokazi ne pokazuju da su mrNPI (strože mjere) pružale dodatne značajne koristi u odnosu na lrNPI (blaže mjere) )..

Ukratko; istraživači primjećuju da zaključavanje donosi malo primjetnije koristi od humanijih odgovora društva koji su manje nametljivi.

Kao nalaz, autori studije takođe navode da “ljudi generalno razumiju da se druženjem širi virus, a istovremeno se njihovi životi moraju nastaviti. Država može pomoći u pružanju transparentnih informacija, snažnijoj medicinskoj infrastrukturi i ciljanim intervencijama koje pomažu u kontroli virusa. Zaključavanje dodatno paralizira društvo i uzrokuje traumatičnu štetu dok se virus nastavlja širiti”.

Studija zaključuje da “ni u jednoj od osam zemalja i ni u jednoj od 16 poređenja (protiv Švedske ili Južne Koreje) efekti mrNPI-a nisu donijeli značajne koristi.”

Kao što pokazuju poređenja između zemalja, zaključavanja nisu pokazala značajan uticaj na zaustavljanje širenja virusa. Međutim, postoji dovoljno dokaza da nanose ogromnu štetu društvu.

U stvari, autori čak primjećuju da zemlje koje su uvele najgore zaključavanje, poput Belgije i Velike Britanije, također imaju najlošiju statistiku po stanovniku, čak i lošiju od SAD-a.

Čak i ako Novi Zeland smatramo pričom o uspjehu zaključavanja, što je s ostatkom svijeta? Čini se da studija ukazuje na ono na što su mnogi ukazivali – država može na brojne načine pomoći svojim ljudima u suzbijanju širenja nove bolesti, ali zatvaranje društva jednostavno nije pravi potez.

Pristalice zaključavanja imaju tendenciju generaliziranja, upozoravaju autori nove studije. U različitim zemljama na rezultate utječu mnoge varijable i različite kombinacije politika. – Prilikom mjerenja utjecaja različitih politika na brzinu prenosa virusa, moramo biti precizni i upoređivati ​​suprotno što je više moguće, kažu oni.

Upravo na to se oslanja nova studija pod naslovom “Procjena obaveznih efekata boravka u kući i poslovanja na širenje COVID-19“.

Studija upoređuje utjecaj politika zaključavanja na osam zemalja sjeverne hemisfere: Engleskoj, Francuskoj, Njemačkoj, Iranu, Italiji, Holandiji, Španiji i Sjedinjenim Državama. To su sve zemlje koje su na novi virus odgovorile oštrim zaključavanjem.

Neke studije, poput one koju je u časopisu Nature objavila velika grupa epidemiologa, sugeriraju da bi zaključavanje moglo drastično smanjiti potencijalnu štetu od covida-19. Međutim, takve studije su nepouzdane jer se oslanjaju na pretpostavke o tome što bi se moglo dogoditi, neki su stručnjaci odmah upozorili.

Drugi upiru prstom u uspjeh zemalja poput Novog Zelanda koje su uvele oštre mjere zaključavanja. Naravno, Novi Zeland je također imao problema, ali sa samo 25 smrtnih slučajeva od covid-19 u vrijeme pisanja ovog teksta, ovo je još uvijek uvjerljiv pristup.

Problem je u tome što istraživači moraju dokazati da svugdje djeluje jednako kako bi opravdali politiku poput zaključavanja. Ovdje se ne radi samo o zaključavanju; odnosi se na sve u životu.

Tim istraživača sa Univerziteta Stanford nedavno je objavio novo istraživanje u European Journal of Clinical Investigation, koje je otkrilo da su striktne politike zatvaranja država, u poređenju sa lakšim pristupima, imale minimalan utjecaj na sprečavanje širenja bolesti koronavirusa.

• Zamislite da neko želi kupiti tabletu za sagorijevanje masti koja djeluje tačno na jednu osobu od stotinu uzoraka. Ova jedna osoba je takođe bila profesionalni sportista. Pored toga, kod većine ljudi koji su uzeli tabletu nije djelovala kako se očekivalo, neki su se čak i ugojili – objašnjava jedan od autora najnovije studije za Live Science.

Da bi se uporedilo kako se bolest koronavirusa širi pod relativno malim intervencijama u javnom životu, studija koristi dva suprotna primjera: Južnu Koreju i Švedsku.

Studija objašnjava metodologiju na sljedeći način: – Podaci koje smo koristili temelje se na analizi učinka NPI-a (nefarmaceutske intervencije) i uključuju svakodnevne slučajeve infekcija u podnacionalnim administrativnim regijama svake zemlje (npr. regije u Francuskoj, provincije u Iranu, američke države i okruzi u Švedskoj), u kombinaciji s vrstom i vremenom politike u svakoj administrativnoj regiji.

• Da bismo odredili vrijeme i lokaciju svakog NPI-ja, koristili smo baze podataka s širenjem covida-19 i preliminarne analize utjecaja politike. Svako zapažanje u podacima definirano je podnacionalnom administrativnom regijom i datumom, s podacima o broju slučajeva tog datuma i pokazateljima koji ukazuju na prisustvo svake politike – navode istraživači.

Oni su izgradili podatkovne modele koristeći podatke Covid tracker-a iz deset zemalja kako bi utvrdili efekte koje su različite mjere imale na brzinu prenosa virusa tokom vremena, istovremeno kontrolirajući različite faktore.

Zatim su proveli 16 testova upoređujući osam zemalja koje su odgovorile zaključavanjem i dvije zemlje koje su se mekše ponašale, te uporedili razlike u performansama.

Krajnji rezultat je sljedeći, objašnjava studija: – U ovoj analizi nema dokaza da restriktivniji NPI i zaključavanja značajno doprinose savijanju nove krivulje slučajeva u Engleskoj, Francuskoj, Njemačkoj, Iranu, Italiji, Holandiji, Španiji ili SAD. Upoređivanjem efikasnosti NPI sa stopama rasta slučajeva u zemljama koje su primijenile restriktivnije mjere sa onima koje su primijenile manje restriktivne mjere, dokazi ne pokazuju da su mrNPI (strože mjere) pružale dodatne značajne koristi u odnosu na lrNPI (blaže mjere) )..

Ukratko; istraživači primjećuju da zaključavanje donosi malo primjetnije koristi od humanijih odgovora društva koji su manje nametljivi.

Kao nalaz, autori studije takođe navode da “ljudi generalno razumiju da se druženjem širi virus, a istovremeno se njihovi životi moraju nastaviti. Država može pomoći u pružanju transparentnih informacija, snažnijoj medicinskoj infrastrukturi i ciljanim intervencijama koje pomažu u kontroli virusa. Zaključavanje dodatno paralizira društvo i uzrokuje traumatičnu štetu dok se virus nastavlja širiti”.

Studija zaključuje da “ni u jednoj od osam zemalja i ni u jednoj od 16 poređenja (protiv Švedske ili Južne Koreje) efekti mrNPI-a nisu donijeli značajne koristi.”

Kao što pokazuju poređenja između zemalja, zaključavanja nisu pokazala značajan uticaj na zaustavljanje širenja virusa. Međutim, postoji dovoljno dokaza da nanose ogromnu štetu društvu.

U stvari, autori čak primjećuju da zemlje koje su uvele najgore zaključavanje, poput Belgije i Velike Britanije, također imaju najlošiju statistiku po stanovniku, čak i lošiju od SAD-a.

Čak i ako Novi Zeland smatramo pričom o uspjehu zaključavanja, što je s ostatkom svijeta? Čini se da studija ukazuje na ono na što su mnogi ukazivali – država može na brojne načine pomoći svojim ljudima u suzbijanju širenja nove bolesti, ali zatvaranje društva jednostavno nije pravi potez.