U trci za alternativnim, održivim mlaznim gorivima, neke kompanije postaju kreativne. Čuli smo za avione sa pogonom na ulje za jelo, ali šta je sa mlaznim gorivom napravljenim u potpunosti od ljudskog izmeta?

Firefly Green Fuels, avio kompanija sa sjedištem u Gloucestershireu u Velikoj Britaniji, stvorila je upravo to – i, što nije iznenađujuće, perspektiva aviona na izmet privlači pažnju, piše CNN.

Iako održivo avionsko gorivo (SAF) nije novo, ideja korištenja kanalizacije, otpada u izobilju, je novina. Dakle, može li to zaista biti budućnost putovanja avionom?

Komercijalna avijacija proizvodi oko 2,5 posto globalnih emisija ugljika, doprinoseći klimatskim promjenama. U toku su napori da se smanji uticaj sektora, razvojem električnih aviona i aviona na vodonik. Ali tehnologija je još uvijek daleko od pokretanja putničkih letova na dugim razdaljinama. Umjesto toga, industrija želi da koristi SAF – uz procjenu Međunarodne asocijacije za zračni transport (IATA) da bi mogao doprinijeti do 65 posto smanjenja emisija potrebnih da avijacija dostigne neto nulu 2050. godine.

SAF gori kao normalno mlazno gorivo i proizvodi istu količinu emisija dok avion leti, ali ima manji ugljični otisak tokom cijelog proizvodnog ciklusa, jer se obično proizvodi od biljaka koje su apsorbirale ugljični dioksid (CO2) iz atmosfere. Ili, u slučaju kanalizacije, napravljena je od biljaka i druge hrane koju su ljudi jeli i koja je prošla kroz probavni sistem. Taj apsorbovani CO2 se vraća nazad u atmosferu kada SAF sagorjeva, dok sagorjevanje mlaznog goriva napravljenog od fosilnih goriva emituje ugljenik koji je zaključan.

Kanalizacija je do sada bila neiskorišten resurs kada je u pitanju SAF, ali James Hygate, izvršni direktor Firefly-a, smatra da je ovo propuštena prilika.

– Ima ga puno, ima ga svugdje u svijetu i trenutno nema nikakve dobre upotrebe za to što čini materijal vrlo niske vrijednosti – kaže za CNN.

Zbog toga je kompanija, izdvojena iz Green Fuelsa, koja razvija niskougljična goriva od ranih 2000-ih, uključujući biodizel napravljen od ulja repice za automobile i kamione, okrenula svoju ruku mlaznom gorivu – i izmetu.

Do sada je proizvodnja bila u malom obimu u laboratoriji. Ali rani rezultati obećavaju, a nezavisna analiza istraživača na univerzitetima u EU i SAD-u je otkrila da je gotovo identično standardnom fosilnom mlaznom gorivu.

Firefly želi povećati proizvodnju u narednim godinama. Kompanija očekuje da će ove godine podnijeti zahtjev za proces kvalifikacije goriva kod tijela za standarde ASTM International. Zatim će početi graditi pogon za preradu u Velikoj Britaniji, za koji se Hygate nada da će biti operativan prije 2030. godine i da će moći preraditi 100.000 tona biosurove nafte godišnje – ili proizvoditi oko 40 miliona litara SAF-a. To je dovoljno za 800 letova od Londona do New Yorka, navodi Hygate. On dodaje da bi bio skuplji od konvencionalnog kerozina koji koriste avioni, ali jeftiniji za proizvodnju od ostalih biogoriva.

Dobavljanje kanalizacije trebalo bi da bude jednostavno, kaže on, dodajući da Firefly već pregovara sa brojnim vodovodnim kompanijama u Velikoj Britaniji. Ali priznaje da bi finansiranje pogona za preradu moglo biti izazov.

“Ovo su veliki infrastrukturni projekti za koje je potreban novac da bi se zaista ostvarili”, kaže on.

U trci za alternativnim, održivim mlaznim gorivima, neke kompanije postaju kreativne. Čuli smo za avione sa pogonom na ulje za jelo, ali šta je sa mlaznim gorivom napravljenim u potpunosti od ljudskog izmeta?

Firefly Green Fuels, avio kompanija sa sjedištem u Gloucestershireu u Velikoj Britaniji, stvorila je upravo to – i, što nije iznenađujuće, perspektiva aviona na izmet privlači pažnju, piše CNN.

Iako održivo avionsko gorivo (SAF) nije novo, ideja korištenja kanalizacije, otpada u izobilju, je novina. Dakle, može li to zaista biti budućnost putovanja avionom?

Komercijalna avijacija proizvodi oko 2,5 posto globalnih emisija ugljika, doprinoseći klimatskim promjenama. U toku su napori da se smanji uticaj sektora, razvojem električnih aviona i aviona na vodonik. Ali tehnologija je još uvijek daleko od pokretanja putničkih letova na dugim razdaljinama. Umjesto toga, industrija želi da koristi SAF – uz procjenu Međunarodne asocijacije za zračni transport (IATA) da bi mogao doprinijeti do 65 posto smanjenja emisija potrebnih da avijacija dostigne neto nulu 2050. godine.

SAF gori kao normalno mlazno gorivo i proizvodi istu količinu emisija dok avion leti, ali ima manji ugljični otisak tokom cijelog proizvodnog ciklusa, jer se obično proizvodi od biljaka koje su apsorbirale ugljični dioksid (CO2) iz atmosfere. Ili, u slučaju kanalizacije, napravljena je od biljaka i druge hrane koju su ljudi jeli i koja je prošla kroz probavni sistem. Taj apsorbovani CO2 se vraća nazad u atmosferu kada SAF sagorjeva, dok sagorjevanje mlaznog goriva napravljenog od fosilnih goriva emituje ugljenik koji je zaključan.

Kanalizacija je do sada bila neiskorišten resurs kada je u pitanju SAF, ali James Hygate, izvršni direktor Firefly-a, smatra da je ovo propuštena prilika.

– Ima ga puno, ima ga svugdje u svijetu i trenutno nema nikakve dobre upotrebe za to što čini materijal vrlo niske vrijednosti – kaže za CNN.

Zbog toga je kompanija, izdvojena iz Green Fuelsa, koja razvija niskougljična goriva od ranih 2000-ih, uključujući biodizel napravljen od ulja repice za automobile i kamione, okrenula svoju ruku mlaznom gorivu – i izmetu.

Do sada je proizvodnja bila u malom obimu u laboratoriji. Ali rani rezultati obećavaju, a nezavisna analiza istraživača na univerzitetima u EU i SAD-u je otkrila da je gotovo identično standardnom fosilnom mlaznom gorivu.

Firefly želi povećati proizvodnju u narednim godinama. Kompanija očekuje da će ove godine podnijeti zahtjev za proces kvalifikacije goriva kod tijela za standarde ASTM International. Zatim će početi graditi pogon za preradu u Velikoj Britaniji, za koji se Hygate nada da će biti operativan prije 2030. godine i da će moći preraditi 100.000 tona biosurove nafte godišnje – ili proizvoditi oko 40 miliona litara SAF-a. To je dovoljno za 800 letova od Londona do New Yorka, navodi Hygate. On dodaje da bi bio skuplji od konvencionalnog kerozina koji koriste avioni, ali jeftiniji za proizvodnju od ostalih biogoriva.

Dobavljanje kanalizacije trebalo bi da bude jednostavno, kaže on, dodajući da Firefly već pregovara sa brojnim vodovodnim kompanijama u Velikoj Britaniji. Ali priznaje da bi finansiranje pogona za preradu moglo biti izazov.

“Ovo su veliki infrastrukturni projekti za koje je potreban novac da bi se zaista ostvarili”, kaže on.