Kako se navodi u novoj geološkoj studiji grad New York tone, a njegovi neboderi mu “pomažu”. Satelitski podaci pokazuju da se otisak grada urušava u Zemlju.

U tehničkoj terminologiji slijeganje tla ili postepeno potonuće Zemljine površine nastaje kada meki sedimentni slojevi stijena počnu da se pomijeraju zbog opterećenja koje trpe. New York tone brzinom od jedan do dva milimetra godišnje, pokazalo je istraživanje, a pod težinom svojih visokih zgrada, piše The Guardian.

Nekoliko milimetara možda ne zvuči puno, ali neki dijelovi grada tonu puno brže, u poređenju sa tektonskim pločama koje se pomijeraju kao posljedica topljenja glečera.

Zbog toga se radi na strategijama koje bi zaštitile ovaj grad koji ima oko osam miliona stanovnika, od poplava i opasnosti porasta nivoa mora.

Očekuje se da će prosječna globalna temperatura tokom jedne od narednih pet godina najvjerovatnije za jedan i po stepeni Celzijusa biti viša od prosjeka, navode iz Svjetske meteorološke organizacije.

U izvještaju organizacije se također tvrdi sa vjerovatnoćom od 98 posto da će jedna od narednih pet godina biti najtoplija od kada se bilježe mjerenja.

– Suština je i da se podigne svijest građana kao i investitora koja bi ukazala na to da svaka visoka zgrada izgrađena na obali mora, rijeke ili jezera mogla bi doprinijeti budućem riziku od poplava – rekao je geolog Tom Parsons iz Geološkog zavoda Sjedinjenih Američkih Država i njegove kolege sa Univerziteta Rhode Island.

U novoj studiji, Parsons i njegove kolege izračunali su ukupnu kumulativnu masu više od milion zgrada u New Yorku koja iznosi 764 milijardi kilograma.

Grad su podijelili na mrežu kvadrata veličine 100×100 metara i pretvorili masu zgrade u pritisak na tlo uzimajući u obzir i gravitaciju.

U geološkim procjenama uzeta je u obzir samo masa zgrada bez puteva, trotoara, mostova, željezničke pruge i drugih popločanih područja New Yorka.

Čak i sa tim ograničenjima, novi proračuni ističu složenu površinsku geologiju ispod grada koja se sastoji od naslaga pjeska, mulja i gline i mekanih stijena.

Istraživači su pokazali da su tla bogata glinom koja se vještački dreniraju posebno sklona slijeganju tla.

Upoređujući ove modele sa satelitskim podacima koji mjere visinu površine kopna, tim je mapirao njegove procjene slijeganja terena širom grada.

Povećana urbanizacija, uključujući odvodnjavanje i pumpanje podzemnih voda, mogla bi samo doprinijeti problemu slijeganja tla u New Yorku, upozoravaju istraživači.

Na svijetu postoje i drugi primjeri, kao što je glavni grad Indonezije, Jakarta za koju se predviđa da do 2050. godine bude pod vodom.

Pojedini duhelovi grada počeli su da tonu za oko 11 centimetara na godišnjem nivou. Zbog toga više od 30 miliona stanovnika razmišlja o preseljenju.

Kako se navodi u novoj geološkoj studiji grad New York tone, a njegovi neboderi mu “pomažu”. Satelitski podaci pokazuju da se otisak grada urušava u Zemlju.

U tehničkoj terminologiji slijeganje tla ili postepeno potonuće Zemljine površine nastaje kada meki sedimentni slojevi stijena počnu da se pomijeraju zbog opterećenja koje trpe. New York tone brzinom od jedan do dva milimetra godišnje, pokazalo je istraživanje, a pod težinom svojih visokih zgrada, piše The Guardian.

Nekoliko milimetara možda ne zvuči puno, ali neki dijelovi grada tonu puno brže, u poređenju sa tektonskim pločama koje se pomijeraju kao posljedica topljenja glečera.

Zbog toga se radi na strategijama koje bi zaštitile ovaj grad koji ima oko osam miliona stanovnika, od poplava i opasnosti porasta nivoa mora.

Očekuje se da će prosječna globalna temperatura tokom jedne od narednih pet godina najvjerovatnije za jedan i po stepeni Celzijusa biti viša od prosjeka, navode iz Svjetske meteorološke organizacije.

U izvještaju organizacije se također tvrdi sa vjerovatnoćom od 98 posto da će jedna od narednih pet godina biti najtoplija od kada se bilježe mjerenja.

– Suština je i da se podigne svijest građana kao i investitora koja bi ukazala na to da svaka visoka zgrada izgrađena na obali mora, rijeke ili jezera mogla bi doprinijeti budućem riziku od poplava – rekao je geolog Tom Parsons iz Geološkog zavoda Sjedinjenih Američkih Država i njegove kolege sa Univerziteta Rhode Island.

U novoj studiji, Parsons i njegove kolege izračunali su ukupnu kumulativnu masu više od milion zgrada u New Yorku koja iznosi 764 milijardi kilograma.

Grad su podijelili na mrežu kvadrata veličine 100×100 metara i pretvorili masu zgrade u pritisak na tlo uzimajući u obzir i gravitaciju.

U geološkim procjenama uzeta je u obzir samo masa zgrada bez puteva, trotoara, mostova, željezničke pruge i drugih popločanih područja New Yorka.

Čak i sa tim ograničenjima, novi proračuni ističu složenu površinsku geologiju ispod grada koja se sastoji od naslaga pjeska, mulja i gline i mekanih stijena.

Istraživači su pokazali da su tla bogata glinom koja se vještački dreniraju posebno sklona slijeganju tla.

Upoređujući ove modele sa satelitskim podacima koji mjere visinu površine kopna, tim je mapirao njegove procjene slijeganja terena širom grada.

Povećana urbanizacija, uključujući odvodnjavanje i pumpanje podzemnih voda, mogla bi samo doprinijeti problemu slijeganja tla u New Yorku, upozoravaju istraživači.

Na svijetu postoje i drugi primjeri, kao što je glavni grad Indonezije, Jakarta za koju se predviđa da do 2050. godine bude pod vodom.

Pojedini duhelovi grada počeli su da tonu za oko 11 centimetara na godišnjem nivou. Zbog toga više od 30 miliona stanovnika razmišlja o preseljenju.