Nedostatak citostatika u Bosni i Hercegovini postao je ozbiljan problem za kojeg nadležne vlasti u Bosni i Hercegovini nikako da nađu rješenje.
Ili ne znaju ili ih je baš briga za one kojima je u našem društvu najteže, jedno od toga sigurno jeste. Mnogi koji su upućeniji u ovu problematiku kažu da će prije biti ovo drugo, jer “sit gladnom ne vjeruje”.
Mjesecima se onkološki pacijenti suočavaju sa problemom nedostatka prijeko potrebnih lijekova za njihovo liječenje.
Nekada ih nedostaje više, nekada manje, ali nema dana, a da se sa Klinike za onkologiju Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu (KCUS) barem nekoliko onkoloških pacijenata ne vrati bez primljene terapije jer lijeka jednostavno – nema.
I tako mjesecima!
Na upit novinara Faktora iz KCUS-a su poslali odgovor u kojem su naveli da im trenutno nedostaju sljedeći lijekovi: pelimera amp., alimta tbl., flurouracil (5Fu amp.) amp. i Carboplatin amo.
“Navedeni lijekovi već su prijavljeni kao deficitarni Zavodu zdravstvenog osiguranja i reosiguranja Federacije BiH, s obzirom da Klinika za onkologiju za iste interveniše od početka prema unaprijed planiranom dvomjesečnom trebovanju, te će i dalje biti prijavljeni kao takvi dok se ne izvrši planirana isporuka. Također, želimo napomenuti da Klinika za onkologiju, a ni KCUS nemaju ništa sa nabavkom lijekova i to je isključivo u nadležnosti Zavoda zdravstvenog osiguranja i reosiguranja FBiH”, stoji u odgovoru iz KCUS-a.
Enida Glušac, predsjednica Udruženja osoba oboljelih i liječenih od tumora dojke “Renesansa”, kaže kako se onkološki pacijenti mjesecima vrte u začaranom krugu, a da niko od nadležnih ništa ne poduzima kako bi se problem konačno riješio.
“Nedostaje nekoliko citostatika, a onda dok se oni nabave i stignu u KCUS, nestane nekoliko drugih, i tako stalno. Oni koji ispaštaju su onkološki pacijenti koji nikada ne mogu odahnuti, barem kada je dostupnost njima tako neophodnih lijekova, u pitanju. Stalno su u grču i iščekivanju šta će im medicinsko osoblje reći kad doću na zakazanu terapiju. Ovo je kao Svrzino kolo iz kojeg nikako da nađemo izlaz i olakšamo onima među nama kojima je najteže. Živim za dan kad će na KCUS-u biti dostupni svi lijekovi”, ističe Glušac.
Kaže kako je u svakodnevnom kontaktu sa članicama Udruženja među kojima su i one koje se vraćaju iz KCUS-a bez prumljene terapije.
“Imamo čak i članica koje se nalaze na listi čekanja Fonda solidarnosti, a trebaju primiti neke od deficitarnih citostatika. Zamislite u kakvoj se bezizlaznoj situaciji nalaze te žene”, dodaje Glušac.
Preskaču i odustaju od terapije
Na pitanje, kako se pacijentice snalaze i kako Udruženje može pomoći, Glušac odgovara da svakodnevno objavljuju lijekove koje imaju u Udruženju.
“Snalazimo se na razne načine. Ako se desi da je pacijentica nažalost izgubila bitku za život, onda porodica zove, donese lijekove. Također, ako je nekome promijenjena terapija, članica donese preostale lijekove u Udruženje i oni se podijele onima kojima je potrebno. Lijekovi, koji nisu previše skupi, nekako se nabave, ali oni koji koštaju hiljade KM i koji su na listi Fonda solidarnosti, najveći su problem. Tada nastaje agonija onih koji ih trebaju. Imali smo slučajeva da su žene preskakale terapije jer nisu mogle priuštiti sebi lijek, a jedna članica je rekla da će u potpunosti odustati od liječenja jer više ne može da se bori i sa bolešću i sa nedostatkom lijeka koji joj znači život. Nedostatak potrebnog lijeka, osim što ugrožava zdravlje pacijenta i odražava se negativno na krajnji ishod liječenja, utječe i na njegovu psihu. Onkološki pacijent može dva ili tri dana kasniti sa terapijom, a da se to ne odrazi na zdravlje. Svako dalje odlaganje pogoršava zdravlje i ishod liječenja”, kazala je Glušac.
Pratite nas i na Twitteru, Facebooku i Instagramu.