Ljudi koji su zbog zdravstvenog stanja izgubili govor uskoro bi mogli dobiti glas pomoću tehnologije koja koristi moždanu aktivnost za proizvodnju sintetiziranog govora, objavili su naučnici, prenosi Reuters.
Naučnici Univerziteta California u San Franciscu ugradili su elektrode u mozgove volontera i dekodirali signale u cerebralnim centrima za govor kako bi vodili kompjuterski simuliranu verziju njihovog vokalnog trakta – usne, vilicu, jezik i grljkan – da proizvede govor kroz sintisajzer.
Ovaj je govor bio uglavnom razumljiv, iako djelomično nejasan, podižući nadu među istraživačima da se s nekim poboljšanjima može razviti klinički održiv uređaj u nadolazećim godinama za pacijente s gubitkom govora.
Imitacija prirodnog govora
“Bili smo šokirani kada smo prvi put čuli rezultate – nismo mogli vjerovati svojim ušima. Bilo je nevjerovatno uzbudljivo da je puno aspekata pravog govora bilo prisutno u glasu iz sintisajzera”, rekao je koautor studije i student dokstorskih studija Univerziteta Josh Charitier.
“Jasno je da ima još posla da se ovo učini prirodnijim i razumljivijim, ali smo bili veoma impresionirani koliko se može dekodirati iz moždane aktivnosti.”
Moždani udar, oboljenja kao što su cerebralna paraliza, amiotrofna lateralna skleroza – ALS, Parkinsonova bolest i multipla skleroza, povrede mozga i rak ponekad ljudima oduzmau sposobnost govora.
Neki ljudi koriste uređaje za koji prate kretanje oka ili facijalnog mišića da bi s velikim naporom izgovarali riječi – slovo po slovo.
Tekst ili sintetiziran govor se ovim putem proizvodi vrlo sporo, tipično ne više od deset riječi u minuti, dok u prirodnom govoru ljudi koriste od 100 do 150 riječi u minuti.
Svih pet volontera, svi sposobni govoriti, dobili su priliku da učestvuju jer boluju od epilepsije i u toku liječenja će im svakako biti ugrađene elektrode u mozak, kako bi se mapirali uzroci napada prije operacije.
Buduće studije testirat će tehnologiju na ljudima koji nisu sposobni govoriti.
Virtuelni vokalni trakt
Volonteri su čitali naglas dok je praćena aktivnost u regijama mozga uključenih u produkciju jezika.
Istraživači su uočili pokrete vokalnog trakta potrebnog za produkciju govora i za svakog učesnika kreirali “virtuelni vokalni trakt”, kojeg su mogli kontrolirati svojom moždanom aktivnošću i proizvesti sintetizirani govor.
Istraživači su bili uspješniji u sintetiziranju sporijih govornih zvukova kao što su “š” (sh), a manje uspješni u naglim zvukovima kao što su “b” ili “p”.
Tehnologija nije radila jednako dobro kada su pokušali direktno dekodirati moždanu aktivnost u govor, bez korištenja virutelnog vokalnog trakta.
“Radimo na tome da govor napravimo jasnijim i manje nerazgovjenim. To je dijelom posljedica algoritma koji koristimo i vjerujemo kako ćemo dobiti bolje rezultate kako budemo unaprijeđivali tehnologiju”, rekao je Chartier.
Pratite nas i na Twitteru, Facebooku i Instagramu.
