Smrtonosna radijacija iz svemira, moguć gubitak vida, atrofija kostiju. To je sam dio izazova koje znanstvenici moraju prevladati prije nego što neki astronaut stupi na Mars.

Američka svemirska agencija vjeruje da može dopremiti čovjeka na Crveni Planet u idućih 25 godina, ali su tehnološke i medicinske prepreke goleme.

“Po postojećem proračunu koji nam je na raspolaganju, ili čak i po nešto uvećanom, trebat će nam oko 25 godina da riješimo te probleme”, kazao je dužnosnik NASA-e i bivši astronaut Tom Jones.

“Ali s ključim tehnologijama moramo početi odmah”, dodao je.

S obzirom na to da je udaljen 225 milijuna kilometara, Mars postavlja neusporedivo veće znanstvene prepreke u usporedbi s onima prilikom leta na Mjesec.

S današnjom raketnom tehnologijom, astronautu bi do Marsa trebalo devet mjeseci. Fizička cijena tako dugog leta mogla bi biti golema.

Na primjer, znanstvenici misle da predug boravak u bestežinskom stanju može uzrokovati nepopravljivu štetu na krvnim žilama očne mrežnice i moguć gubitak vida.

Druga je posljedica gubitak kalcija i koštane mase.

Jedan od načina da se izbjegne nanošenje štete ljudskom tijelu drastično je smanjenje vremena putovanja.

Jones priziva nuklearni pogon, što bi imalo dodatnu korist i u proizvodnji struje na letovima.

“Ako počnemo sada, za 25 godina bismo mogli imati tehnologiju koja će nam pomoći i zaštiti nas od posljedica dugog putovanja”, rekao je.

Prema postojećoj situaciji, astronaut bi samo na letu do Marsa bio izložen količini radijacije kakvoj bi inače smio biti izložen u cijeloj karijeri.

“Još nemamo rješenja kad je zaštita od kozmičkog zračenja u pitanju”, kazao je Jones.

Znanstvenici znaju koje tehnologije moraju brzo razvijati ako žele do Marsa u roku od 25 godina, poput razvoja svemirskog broda koji može preživjeti grub ulaz u Marsovu atmosferu i zatim dovoljno nježno sletjeti. Ili, mogućnosti da se ljude podigne s Marsove površine i vrati na Zemlju.

NASA trenutno ima sondu na putu za Mars. Sletjet će 26. studenoga. Radi se o misiji vrijednoj 993 milijuna dolara s ciljem proširenja znanja o uvjetima na Marsu.

Jim Garvin, glavni znanstvenik u svemirskom centru Goddard, kaže da će sonda popuniti “ključne” praznine u razumijevanju Marsa.

Godine 2020. još će jedan rover NASA-e stići na Mars i pokušati utvrditi gostoljubivost tamošnjeg okoliša, potražiti znake nekog drevnog života i procijeniti prirodne resurse i rizike budućih ljudskih istraživanja.

Dodatno, privatne tvrtke poput SpaceXa razvijaju tehnologije koje bi se mogle koristiti u budućim misijama na Mars.

Neki stručnjaci smatraju da su nova istraživanja Mjeseca ključa za misije na Mars jer bi astronauti na Zemljinom prirodnom satelitu mogli učiti primjenu tehnologija koje će im trebati na Crvenom Planetu.

Smrtonosna radijacija iz svemira, moguć gubitak vida, atrofija kostiju. To je sam dio izazova koje znanstvenici moraju prevladati prije nego što neki astronaut stupi na Mars.

Američka svemirska agencija vjeruje da može dopremiti čovjeka na Crveni Planet u idućih 25 godina, ali su tehnološke i medicinske prepreke goleme.

“Po postojećem proračunu koji nam je na raspolaganju, ili čak i po nešto uvećanom, trebat će nam oko 25 godina da riješimo te probleme”, kazao je dužnosnik NASA-e i bivši astronaut Tom Jones.

“Ali s ključim tehnologijama moramo početi odmah”, dodao je.

S obzirom na to da je udaljen 225 milijuna kilometara, Mars postavlja neusporedivo veće znanstvene prepreke u usporedbi s onima prilikom leta na Mjesec.

S današnjom raketnom tehnologijom, astronautu bi do Marsa trebalo devet mjeseci. Fizička cijena tako dugog leta mogla bi biti golema.

Na primjer, znanstvenici misle da predug boravak u bestežinskom stanju može uzrokovati nepopravljivu štetu na krvnim žilama očne mrežnice i moguć gubitak vida.

Druga je posljedica gubitak kalcija i koštane mase.

Jedan od načina da se izbjegne nanošenje štete ljudskom tijelu drastično je smanjenje vremena putovanja.

Jones priziva nuklearni pogon, što bi imalo dodatnu korist i u proizvodnji struje na letovima.

“Ako počnemo sada, za 25 godina bismo mogli imati tehnologiju koja će nam pomoći i zaštiti nas od posljedica dugog putovanja”, rekao je.

Prema postojećoj situaciji, astronaut bi samo na letu do Marsa bio izložen količini radijacije kakvoj bi inače smio biti izložen u cijeloj karijeri.

“Još nemamo rješenja kad je zaštita od kozmičkog zračenja u pitanju”, kazao je Jones.

Znanstvenici znaju koje tehnologije moraju brzo razvijati ako žele do Marsa u roku od 25 godina, poput razvoja svemirskog broda koji može preživjeti grub ulaz u Marsovu atmosferu i zatim dovoljno nježno sletjeti. Ili, mogućnosti da se ljude podigne s Marsove površine i vrati na Zemlju.

NASA trenutno ima sondu na putu za Mars. Sletjet će 26. studenoga. Radi se o misiji vrijednoj 993 milijuna dolara s ciljem proširenja znanja o uvjetima na Marsu.

Jim Garvin, glavni znanstvenik u svemirskom centru Goddard, kaže da će sonda popuniti “ključne” praznine u razumijevanju Marsa.

Godine 2020. još će jedan rover NASA-e stići na Mars i pokušati utvrditi gostoljubivost tamošnjeg okoliša, potražiti znake nekog drevnog života i procijeniti prirodne resurse i rizike budućih ljudskih istraživanja.

Dodatno, privatne tvrtke poput SpaceXa razvijaju tehnologije koje bi se mogle koristiti u budućim misijama na Mars.

Neki stručnjaci smatraju da su nova istraživanja Mjeseca ključa za misije na Mars jer bi astronauti na Zemljinom prirodnom satelitu mogli učiti primjenu tehnologija koje će im trebati na Crvenom Planetu.