NASA-ina DART misija predstavlja prekretnicu u ljudskim naporima da zaštite Zemlju od potencijalno opasnih asteroida. U 2022. godini, misija je uspješno dokazala da je moguće promijeniti orbitu asteroida udarom svemirske letjelice.

Ovaj značajan podvig postignut je kada je svemirska letjelica DART udarila u Dimorphos, mjesec asteroida Didymos, i time prvi put u istoriji pomjerila nebesko tijelo. Ipak, čini se da je misija mogla postići još nešto – stvoriti buduću meteorsku kišu.

Misija DART koristila je kinetički impaktor – svemirsku letjelicu veličine automobila koja je pri punoj brzini udarila u asteroid promjera oko 150 metara. Udar je izazvao oslobađanje kamenja i oblaka krhotina daleko izvan para asteroida. DART-u je u misiji asistirao mali CubeSat, LICIACube, iz Italijanske svemirske agencije, koji je posmatrao sudar. Nedavne simulacije oblaka krhotina, zasnovane na ovim zapažanjima, otkrile su da bi Mars i Zemlja mogli dobiti “dostavu” dijelova Dimorphosa u narednim decenijama, piše IFLScience.

Prema simulacijama koje je predvodio dr. Eloy Peña-Asensio sa Politecnico di Milano, neki dijelovi asteroida lansirani tokom udara mogli bi dostići Mars za oko 13 godina. Ovo otkriće sugeriše da buduće misije koje posmatraju Mars imaju realne šanse detektovati meteore koji su nastali kao rezultat DART udara.

Za ovu studiju tim je koristio superračunare kako bi simulirao putanje tri miliona čestica različitih veličina i brzina. Čestice koje se kreću brzinom od 500 metara u sekundi mogle bi dosegnuti Mars u periodu od nešto više od desetljeća, dok bi neki manji dijelovi Dimorphosa mogli stići na Zemlju već za sedam godina, krećući se tri i po puta brže.

Simulacije su također otkrile da čestice koje se kreću brzinom od 1,8 kilometara u sekundi mogu dosegnuti Zemlju za sedam godina. Ipak, prema zapažanjima teleskopa, čestice koje se kreću tom brzinom ne bi bile dovoljno velike da proizvedu vidljive meteore.

U svakom slučaju, da li će udar DART-a lansirati čestice Dimorphosa ka Zemlji bit će utvrđeno u nadolazećim decenijama kroz kampanje posmatranja meteora. Ako se to dogodi, mogli bismo svjedočiti prvoj meteorskoj kiši stvorenoj ljudskom intervencijom.

“Rezultati naših simulacija sugerišu da će ti meteori, takozvani Dimorfidi, biti relativno lako prepoznatljivi zahvaljujući predviđanjima koje smo dali u našem radu”, rekao je dr. Peña-Asensio.

“Na primjer, meteorska kiša će se primarno javljati u maju, meteori će se sporo kretati, i bit će najvidljiviji iz južne hemisfere.”

Iako će trebati vremena da se ova predviđanja potvrde posmatranjem meteora, rezultati naglašavaju važnost CubeSat-ova u istraživanju svemira. Bez LICIACube-a, ne bismo znali za ovaj fenomen. Dvije godine nakon sudara, istraživači još uvijek rade na analizi cjelokupnog skupa podataka.

LICIACube tim nastavlja istraživati dinamiku izbačenih čestica, formaciju oblaka prašine i rekonstruisanje oblaka krhotina. Evropska svemirska agencija će također pružiti dodatne informacije kroz svoju misiju Hera, koja će se lansirati u oktobru i stići do Didymosa 2026. godine.

Rad koji opisuje ove simulacije prihvaćen je za objavljivanje u časopisu The Planetary Science Journal i dostupan je na ArXiv platformi.

NASA-ina DART misija predstavlja prekretnicu u ljudskim naporima da zaštite Zemlju od potencijalno opasnih asteroida. U 2022. godini, misija je uspješno dokazala da je moguće promijeniti orbitu asteroida udarom svemirske letjelice.

Ovaj značajan podvig postignut je kada je svemirska letjelica DART udarila u Dimorphos, mjesec asteroida Didymos, i time prvi put u istoriji pomjerila nebesko tijelo. Ipak, čini se da je misija mogla postići još nešto – stvoriti buduću meteorsku kišu.

Misija DART koristila je kinetički impaktor – svemirsku letjelicu veličine automobila koja je pri punoj brzini udarila u asteroid promjera oko 150 metara. Udar je izazvao oslobađanje kamenja i oblaka krhotina daleko izvan para asteroida. DART-u je u misiji asistirao mali CubeSat, LICIACube, iz Italijanske svemirske agencije, koji je posmatrao sudar. Nedavne simulacije oblaka krhotina, zasnovane na ovim zapažanjima, otkrile su da bi Mars i Zemlja mogli dobiti “dostavu” dijelova Dimorphosa u narednim decenijama, piše IFLScience.

Prema simulacijama koje je predvodio dr. Eloy Peña-Asensio sa Politecnico di Milano, neki dijelovi asteroida lansirani tokom udara mogli bi dostići Mars za oko 13 godina. Ovo otkriće sugeriše da buduće misije koje posmatraju Mars imaju realne šanse detektovati meteore koji su nastali kao rezultat DART udara.

Za ovu studiju tim je koristio superračunare kako bi simulirao putanje tri miliona čestica različitih veličina i brzina. Čestice koje se kreću brzinom od 500 metara u sekundi mogle bi dosegnuti Mars u periodu od nešto više od desetljeća, dok bi neki manji dijelovi Dimorphosa mogli stići na Zemlju već za sedam godina, krećući se tri i po puta brže.

Simulacije su također otkrile da čestice koje se kreću brzinom od 1,8 kilometara u sekundi mogu dosegnuti Zemlju za sedam godina. Ipak, prema zapažanjima teleskopa, čestice koje se kreću tom brzinom ne bi bile dovoljno velike da proizvedu vidljive meteore.

U svakom slučaju, da li će udar DART-a lansirati čestice Dimorphosa ka Zemlji bit će utvrđeno u nadolazećim decenijama kroz kampanje posmatranja meteora. Ako se to dogodi, mogli bismo svjedočiti prvoj meteorskoj kiši stvorenoj ljudskom intervencijom.

“Rezultati naših simulacija sugerišu da će ti meteori, takozvani Dimorfidi, biti relativno lako prepoznatljivi zahvaljujući predviđanjima koje smo dali u našem radu”, rekao je dr. Peña-Asensio.

“Na primjer, meteorska kiša će se primarno javljati u maju, meteori će se sporo kretati, i bit će najvidljiviji iz južne hemisfere.”

Iako će trebati vremena da se ova predviđanja potvrde posmatranjem meteora, rezultati naglašavaju važnost CubeSat-ova u istraživanju svemira. Bez LICIACube-a, ne bismo znali za ovaj fenomen. Dvije godine nakon sudara, istraživači još uvijek rade na analizi cjelokupnog skupa podataka.

LICIACube tim nastavlja istraživati dinamiku izbačenih čestica, formaciju oblaka prašine i rekonstruisanje oblaka krhotina. Evropska svemirska agencija će također pružiti dodatne informacije kroz svoju misiju Hera, koja će se lansirati u oktobru i stići do Didymosa 2026. godine.

Rad koji opisuje ove simulacije prihvaćen je za objavljivanje u časopisu The Planetary Science Journal i dostupan je na ArXiv platformi.