Znanstvenici su, čini se, konačno ustanovili zašto je tome tako, otkrivši da je posjedovanje dvije kopije istoga kromosoma koji određuje spol, povezano s duljim životnim vijekom pri čemu ta druga kopija kromosoma ima zaštitni efekt, piše Guardian.

‘Ova saznanja su ključni korak u otkrivanju mehanizma na kojem počiva dugovječnost što bi nam moglo pokazati put prema produljivanju života. Nadamo se da ćemo još za vrijeme naših života pronaći dodatne odgovore’, kazali su autori studije.

Ideja da druga kopija kromosoma štiti, postoji već neko vrijeme, a potvrđuju je i opservacije onih sisavaca kod kojih ženke imaju dva ista spolna kromosoma, a mužjaci imaju kraći životni vijek.

No kod ptica, mužjaci u prosjeku žive dulje, a imaju po dva Z kromosoma, dok ženke imaju po jedan Z i jedan W kromosom.

Stručnjaci kažu da je ovaj trend vrlo raširen. U članku objavljenom u časopisu Biology Letters, znanstvenici kažu da su prikupili podatke o spolnim kromosomima (tzv. gonosomima) i životnom vijeku više od 229 životinjskih vrsta, od insekata, preko riba, do sisavaca. Hermafroditske vrste na čiji spol utječu uvjeti u okolišu, poput zelenih kornjača, nisu bile uključene u istraživanje.

Rezultati analize su otkrili da jedinke koje imaju dva ista gonosoma u prosjeku žive 17,6 posto dulje od onih koji imaju dva različita ili samo jedan gonosom.

Znanstvenici kažu da njihovi nalazi potvrđuju teoriju poznatu pod nazivom ‘hipoteza o nebranjenom X’. U ljudskim stanicama, kombinacije spolnih kromosoma su XY (muškarci) ili XX (žene). Kod žena je u stanicama nasumično aktiviran samo jedan kromosom.

Rezultat toga je da potencijalno štetna mutacija ženskog X kromosoma neće utjecati na sve stanice, pa se stoga štetan utjecaj može maskirati. Za razliku od toga, muškarci imaju samo jedan X kromosom pa je mnogo vjerojatnije da će se štetne mutacije razotkriti.

Znanstvenici su otkrili i da kod vrsta kod kojih mužjaci imaju dva ista spolna kromosoma, ti mužjaci prosječno žive 7,1 posto dulje. Međutim, kod vrsta koje imaju različite spolne kromosome – npr. kod ljudi – ženke žive u prosjeku 20,9 posto dulje od mužjaka.

Znanstvenici su dodali i kako na životni vijek neke jedinke utječu i drugi čimbenici poput veće sklonosti rizičnom ponašanju prilikom pronalaženja partnera za razmnožavanje, što uključuje i borbu.

‘Nagon za dalekim putovanjem da bi se pronašao partner, borba s drugim pripadnicima iste vrste i spola te zauzimanje teritorija nisu ponašanja koja ćemo naći kod ženki’, kazala je Zoe Xirocostas, suautorica studije sa Sveučilišta New South Wales.

No postoje i druga moguća objašnjenja zašto su razlike u dugovječnosti drugačije među vrstama. Jedno od njih je da estrogen štiti krajeve kromosoma od oštećivanja što je proces koji se povezuje sa starenjem.

‘Naše istraživanje sugerira da postoje dodatni genetski faktori koji mogu utjecati na duljinu života, no na dugovječnost utječu i vanjski faktori poput lova, rizičnog ponašanja, teritorijalnosti i dostupnosti zdrave prehrane’, kazala je Xirocostas.

Profesor Steven Austad, stručnjak za pitanja starenja sa Sveučilišta Alabama koji nije bio uključen u ovo istraživanje, kaže da je teorija prema kojoj dva ista spolna kromosoma povoljno utječu na dugovječnost, prilično zanimljiva i privlačna.

‘To sigurno utječe na razlike u dugovječnosti među spolovima, ali nije jedini faktor’, kaže Austad te dodaje kako su jednako važni sklonost poduzimanju rizika i roditeljstvo.

‘Na primjer, mužjaci noćnog majmuna (lat. aoutus) žive dulje od ženki, no ti mužjaci igraju važnu ulogu u brizi za podmladak, iako i oni imaju dva različita spolna kromosoma.’

Dodao je i kako se dugovječnost ne može svesti na kromosome jer, iako postoji taj općeniti trend, ima i mnogo iznimaka.

Znanstvenici su, čini se, konačno ustanovili zašto je tome tako, otkrivši da je posjedovanje dvije kopije istoga kromosoma koji određuje spol, povezano s duljim životnim vijekom pri čemu ta druga kopija kromosoma ima zaštitni efekt, piše Guardian.

‘Ova saznanja su ključni korak u otkrivanju mehanizma na kojem počiva dugovječnost što bi nam moglo pokazati put prema produljivanju života. Nadamo se da ćemo još za vrijeme naših života pronaći dodatne odgovore’, kazali su autori studije.

Ideja da druga kopija kromosoma štiti, postoji već neko vrijeme, a potvrđuju je i opservacije onih sisavaca kod kojih ženke imaju dva ista spolna kromosoma, a mužjaci imaju kraći životni vijek.

No kod ptica, mužjaci u prosjeku žive dulje, a imaju po dva Z kromosoma, dok ženke imaju po jedan Z i jedan W kromosom.

Stručnjaci kažu da je ovaj trend vrlo raširen. U članku objavljenom u časopisu Biology Letters, znanstvenici kažu da su prikupili podatke o spolnim kromosomima (tzv. gonosomima) i životnom vijeku više od 229 životinjskih vrsta, od insekata, preko riba, do sisavaca. Hermafroditske vrste na čiji spol utječu uvjeti u okolišu, poput zelenih kornjača, nisu bile uključene u istraživanje.

Rezultati analize su otkrili da jedinke koje imaju dva ista gonosoma u prosjeku žive 17,6 posto dulje od onih koji imaju dva različita ili samo jedan gonosom.

Znanstvenici kažu da njihovi nalazi potvrđuju teoriju poznatu pod nazivom ‘hipoteza o nebranjenom X’. U ljudskim stanicama, kombinacije spolnih kromosoma su XY (muškarci) ili XX (žene). Kod žena je u stanicama nasumično aktiviran samo jedan kromosom.

Rezultat toga je da potencijalno štetna mutacija ženskog X kromosoma neće utjecati na sve stanice, pa se stoga štetan utjecaj može maskirati. Za razliku od toga, muškarci imaju samo jedan X kromosom pa je mnogo vjerojatnije da će se štetne mutacije razotkriti.

Znanstvenici su otkrili i da kod vrsta kod kojih mužjaci imaju dva ista spolna kromosoma, ti mužjaci prosječno žive 7,1 posto dulje. Međutim, kod vrsta koje imaju različite spolne kromosome – npr. kod ljudi – ženke žive u prosjeku 20,9 posto dulje od mužjaka.

Znanstvenici su dodali i kako na životni vijek neke jedinke utječu i drugi čimbenici poput veće sklonosti rizičnom ponašanju prilikom pronalaženja partnera za razmnožavanje, što uključuje i borbu.

‘Nagon za dalekim putovanjem da bi se pronašao partner, borba s drugim pripadnicima iste vrste i spola te zauzimanje teritorija nisu ponašanja koja ćemo naći kod ženki’, kazala je Zoe Xirocostas, suautorica studije sa Sveučilišta New South Wales.

No postoje i druga moguća objašnjenja zašto su razlike u dugovječnosti drugačije među vrstama. Jedno od njih je da estrogen štiti krajeve kromosoma od oštećivanja što je proces koji se povezuje sa starenjem.

‘Naše istraživanje sugerira da postoje dodatni genetski faktori koji mogu utjecati na duljinu života, no na dugovječnost utječu i vanjski faktori poput lova, rizičnog ponašanja, teritorijalnosti i dostupnosti zdrave prehrane’, kazala je Xirocostas.

Profesor Steven Austad, stručnjak za pitanja starenja sa Sveučilišta Alabama koji nije bio uključen u ovo istraživanje, kaže da je teorija prema kojoj dva ista spolna kromosoma povoljno utječu na dugovječnost, prilično zanimljiva i privlačna.

‘To sigurno utječe na razlike u dugovječnosti među spolovima, ali nije jedini faktor’, kaže Austad te dodaje kako su jednako važni sklonost poduzimanju rizika i roditeljstvo.

‘Na primjer, mužjaci noćnog majmuna (lat. aoutus) žive dulje od ženki, no ti mužjaci igraju važnu ulogu u brizi za podmladak, iako i oni imaju dva različita spolna kromosoma.’

Dodao je i kako se dugovječnost ne može svesti na kromosome jer, iako postoji taj općeniti trend, ima i mnogo iznimaka.