Na današnji dan prije tačno godinu dana, 23. marta 2024. godine, Bosna i Hercegovina izgubila je jednog od svojih najvažnijih književnika i scenarista – Abdulaha Sidrana. Ova godišnjica prilika je da se podsjetimo na neizbrisiv trag koji je Sidran ostavio u kulturi, književnosti i filmskoj umjetnosti naše zemlje.

Abdulah Sidran, rođen 1944. godine u Sarajevu, bio je pjesnik, prozni pisac, scenarista i akademik. Njegova djela ostavila su dubok pečat u bosanskohercegovačkoj i jugoslovenskoj kulturnoj baštini. Sidranova književna karijera bila je obogaćena snažnim emocijama, dubokom društvenom kritikom, ali i izraženom povezanošću s gradovima i ljudima koje je volio – posebno s rodnim Sarajevom.

Najveću slavu stekao je kao scenarista kultnih filmova reditelja Emira Kusturice, među kojima se izdvajaju „Sjećaš li se Dolly Bell?“ (1981) i „Otac na službenom putu“ (1985), koji je osvojio Zlatnu palmu na Filmskom festivalu u Cannesu. Njegova saradnja s Kusturicom učinila ga je prepoznatljivim imenom i van granica bivše Jugoslavije.

Osim scenarija, Sidran je bio autor brojnih zbirki poezije i eseja. Među najpoznatijim su „Sarajevski tabut“, „Zašto tone Venecija“ i „Poezija, proza i ponešto iz života“. Njegove pjesme često su bile prožete autobiografskim elementima, dubokom boli, ali i tragovima nade.

Bio je član Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine (ANUBiH) i dobitnik niza književnih i društvenih priznanja. Tokom života, bio je oštar kritičar društvenih pojava, ali i neko ko nije štedio riječi u odbrani pravde, istine i običnog čovjeka.

Sidran je preminuo 23. marta 2024. godine, u 80. godini života, nakon duže bolesti. Brojni pisci, novinari, intelektualci i građani oprostili su se od njega emotivnim porukama, a sarajevske ulice i kulturne institucije i danas čuvaju sjećanje na njegov doprinos.

Na današnji dan prije tačno godinu dana, 23. marta 2024. godine, Bosna i Hercegovina izgubila je jednog od svojih najvažnijih književnika i scenarista – Abdulaha Sidrana. Ova godišnjica prilika je da se podsjetimo na neizbrisiv trag koji je Sidran ostavio u kulturi, književnosti i filmskoj umjetnosti naše zemlje.

Abdulah Sidran, rođen 1944. godine u Sarajevu, bio je pjesnik, prozni pisac, scenarista i akademik. Njegova djela ostavila su dubok pečat u bosanskohercegovačkoj i jugoslovenskoj kulturnoj baštini. Sidranova književna karijera bila je obogaćena snažnim emocijama, dubokom društvenom kritikom, ali i izraženom povezanošću s gradovima i ljudima koje je volio – posebno s rodnim Sarajevom.

Najveću slavu stekao je kao scenarista kultnih filmova reditelja Emira Kusturice, među kojima se izdvajaju „Sjećaš li se Dolly Bell?“ (1981) i „Otac na službenom putu“ (1985), koji je osvojio Zlatnu palmu na Filmskom festivalu u Cannesu. Njegova saradnja s Kusturicom učinila ga je prepoznatljivim imenom i van granica bivše Jugoslavije.

Osim scenarija, Sidran je bio autor brojnih zbirki poezije i eseja. Među najpoznatijim su „Sarajevski tabut“, „Zašto tone Venecija“ i „Poezija, proza i ponešto iz života“. Njegove pjesme često su bile prožete autobiografskim elementima, dubokom boli, ali i tragovima nade.

Bio je član Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine (ANUBiH) i dobitnik niza književnih i društvenih priznanja. Tokom života, bio je oštar kritičar društvenih pojava, ali i neko ko nije štedio riječi u odbrani pravde, istine i običnog čovjeka.

Sidran je preminuo 23. marta 2024. godine, u 80. godini života, nakon duže bolesti. Brojni pisci, novinari, intelektualci i građani oprostili su se od njega emotivnim porukama, a sarajevske ulice i kulturne institucije i danas čuvaju sjećanje na njegov doprinos.