Dvadesetogodišnji Zeničanin Sven Zrnić primljen je na Glumački odsjek “Anton Bruckner” Univerziteta za muziku, glumu i ples u austrijskom Linzu. Prima se svega šestero polaznika na klasu, a u prvom roku primljeno je njih dvoje.

Ovaj mladić je do sada glumio u devet pozorišnih predstava i jednom dugometražnom filmu. Zanimljivo je da je Sven, koji do prije desetak mjeseci nije govorio njemački, marljivo radio i učio te uspio upisati glumu na njemačkom govornom prostoru i to u konkurenciji više stotina kandidata iz cijele Evrope.

“Nakon srednje škole preselio sam u Njemačku, u kojoj živim već godinu. Znao sam definitivno da želim upisati glumu, samo nisam znao gdje. Imao sam neku, možda čak i malo ludu ideju, da završim glumu na njemačkom govornom prostoru, iako je moje znanje njemačkog u tom trenutku bilo jako slabo. Mnogi su bili skeptični, ali ja nikada. Želja ne zna šta je nemoguće”, priča Sven, koji je napravio godinu pauze nakon srednje škole kako bi mogao savladati jezik.

Naporno je radio tu godinu, jezik je savladao i prijavio se na prijemni ispit za Glumački odsjek za muziku, glumu i ples na Univerzitetu “Bruckner” u Linzu. Prijemni je trajao skoro čitavu sedmicu i imao je četiri runde.

“U godini se prijavi nekoliko stotina studenata, a oni primaju samo šest po klasi. Tada su me počeli sumnja i strah obuzimati, ali sam znao da to moram i mogu kontrolisati. Bez obzira na sve prepreke, na prvom roku sam bio među dva studenta koja su primljena. To je bio ubjedljivo najponosniji i najsretniji trenutak moje dosadašnje karijere, a možda čak i života. Uspio sam! Popeo sam se na prvu stepenicu ka ostvarenju snova”, kaže Zrnić.

Objašnjava da je kao mali pokazivao afinitete prema umjetnosti, muzici i scenskom nastupu, te da su mu svi prognozirali da će završiti u umjetnosti. Nakon devet razreda Osnovne škole u Katoličkom školskom centru “Sveti Pavao” u Zenici, upisao je i završio Srednju medicinsku školu.

“Primljen sam na prvom roku. Uspio sam! Popeo sam se na prvu stepenicu ka ostvarenju snova”, priča Zrnić

Kao šestogodišnjak je upisao Prvu privatnu muzičku školu Amadeus – Odsjek klavir, koju je pohađao četiri godine, nakon čega se prebacio u državnu Osnovnu muzičku školu koju je pohađao još pet godina i završio kao jedan od najboljih učenika. U to vrijeme klavir mu je, kaže, bila najveća ljubav, pa je odluka da ne upiše Srednju muzičku školu iznenadila mnoge. Pored klavira, Sven svira gitaru i ukulele.

Godine 2019, kao član Udruženja za brigu i opšta prava djece “Naša djeca” Zenica, u saradnji sa Pestalozzi Children’s Foundation, bio je na interkulturalnoj razmjeni u dječijem selu Pestalozzi, u švicarskom Trogenu. Razmjenu je sačinjavao edukativni program, praćen radionicama o temama: interkulturna komunikacija, prava djece, identitet i antidiskriminacija.

Postao je 2013. godine član Dječije, omladinske i lutkarske scene Bosanskog narodnog pozorišta u Zenici i ostao tamo šest godina. Kao član dječijeg pozorišta glumio je u sedam predstava: “Mali princ” – 2013, “Aladin i čarobna svjetiljka” – 2014, “Reciklaža nije gnjavaža” – 2015, “Plavi krug” i “Fejzbukovci (de)generacija” – 2016, “Zgode šegrta Hlapića” – 2017. i “Ko smo mi i čime se bavimo?” – 2018. godine. U pozorištu i glumi tada se nije pronašao, pa se nedugo nakon zadnje predstave prestao time baviti.

Otac mu je bio nogometni sudija, majka trkačica rekreativka, a dvojica starije braće rukometaši.

“Što se tiče mog povratka, smatram da je sudbina preuzela stvari u svoje ruke. Izašao je poziv za audiciju, za predstavu ‘Mladi u doba korone’, koprodukcijski projekat ‘Studio Teatra’ i Bosanskog narodnog pozorišta Zenica, uz podršku Instituta za razvoj mladih Kult. Kako je bio raspust, prijavio sam se jednostavno da mi prođe vrijeme, da steknem neka nova prijateljstva i iskustva. Nisam nikada mislio da bi ta predstava mogla biti prekretnica u mome životu, a na kraju i razlog zašto sam se zaljubio u ovaj posao. Rad na predstavi, ljudi oko nje, čitava ta atmosfera je doprinijela da danas budem student glume. Nakon te predstave, igrao sam i u predstavi ‘Teatar na trgu’, također u produkciji ‘Studio Teatra'”, priča Zrnić.

Godine 2021. u njegovoj Zenici se otvara Art soba, škola izvedbenih umjetnosti i od prvog dana je njen član. Vremenom su, priznaje, njegova ljubav i strast prema glumi jačale.

Igrao je 2023. u predstavi “Odabrani”, u produkciji Art sobe, te u dugometražnom bosanskohercegovačkom igranom filmu “Amanet” Mirze Begovića iz 2022. godine, koji je jedan od najgledanijih bh. filmova od nezavisnosti naše države.

Sven se kao dječak bavio plivanjem. Dolazi iz poznate sportske porodice Zrnić. Otac Siniša Zrnić bivši je nogometni sudija koji je imao i internacionalnu karijeru, a trenutno je pripadnik Specijalne policijske jedinice MUP-a Zeničko-dobojskog kantona na službi u mirovnoj misiji UN-a u Južnom Sudanu, u sklopu policijskih mirovnih snaga. Mama Erna je trkač rekreativac i ima iza sebe nekoliko istrčanih maratona. Starija braća Eric i Kevin su bili plesači latino plesova, a kasnije rukometaši.

Dvadesetogodišnji Zeničanin Sven Zrnić primljen je na Glumački odsjek “Anton Bruckner” Univerziteta za muziku, glumu i ples u austrijskom Linzu. Prima se svega šestero polaznika na klasu, a u prvom roku primljeno je njih dvoje.

Ovaj mladić je do sada glumio u devet pozorišnih predstava i jednom dugometražnom filmu. Zanimljivo je da je Sven, koji do prije desetak mjeseci nije govorio njemački, marljivo radio i učio te uspio upisati glumu na njemačkom govornom prostoru i to u konkurenciji više stotina kandidata iz cijele Evrope.

“Nakon srednje škole preselio sam u Njemačku, u kojoj živim već godinu. Znao sam definitivno da želim upisati glumu, samo nisam znao gdje. Imao sam neku, možda čak i malo ludu ideju, da završim glumu na njemačkom govornom prostoru, iako je moje znanje njemačkog u tom trenutku bilo jako slabo. Mnogi su bili skeptični, ali ja nikada. Želja ne zna šta je nemoguće”, priča Sven, koji je napravio godinu pauze nakon srednje škole kako bi mogao savladati jezik.

Naporno je radio tu godinu, jezik je savladao i prijavio se na prijemni ispit za Glumački odsjek za muziku, glumu i ples na Univerzitetu “Bruckner” u Linzu. Prijemni je trajao skoro čitavu sedmicu i imao je četiri runde.

“U godini se prijavi nekoliko stotina studenata, a oni primaju samo šest po klasi. Tada su me počeli sumnja i strah obuzimati, ali sam znao da to moram i mogu kontrolisati. Bez obzira na sve prepreke, na prvom roku sam bio među dva studenta koja su primljena. To je bio ubjedljivo najponosniji i najsretniji trenutak moje dosadašnje karijere, a možda čak i života. Uspio sam! Popeo sam se na prvu stepenicu ka ostvarenju snova”, kaže Zrnić.

Objašnjava da je kao mali pokazivao afinitete prema umjetnosti, muzici i scenskom nastupu, te da su mu svi prognozirali da će završiti u umjetnosti. Nakon devet razreda Osnovne škole u Katoličkom školskom centru “Sveti Pavao” u Zenici, upisao je i završio Srednju medicinsku školu.

“Primljen sam na prvom roku. Uspio sam! Popeo sam se na prvu stepenicu ka ostvarenju snova”, priča Zrnić

Kao šestogodišnjak je upisao Prvu privatnu muzičku školu Amadeus – Odsjek klavir, koju je pohađao četiri godine, nakon čega se prebacio u državnu Osnovnu muzičku školu koju je pohađao još pet godina i završio kao jedan od najboljih učenika. U to vrijeme klavir mu je, kaže, bila najveća ljubav, pa je odluka da ne upiše Srednju muzičku školu iznenadila mnoge. Pored klavira, Sven svira gitaru i ukulele.

Godine 2019, kao član Udruženja za brigu i opšta prava djece “Naša djeca” Zenica, u saradnji sa Pestalozzi Children’s Foundation, bio je na interkulturalnoj razmjeni u dječijem selu Pestalozzi, u švicarskom Trogenu. Razmjenu je sačinjavao edukativni program, praćen radionicama o temama: interkulturna komunikacija, prava djece, identitet i antidiskriminacija.

Postao je 2013. godine član Dječije, omladinske i lutkarske scene Bosanskog narodnog pozorišta u Zenici i ostao tamo šest godina. Kao član dječijeg pozorišta glumio je u sedam predstava: “Mali princ” – 2013, “Aladin i čarobna svjetiljka” – 2014, “Reciklaža nije gnjavaža” – 2015, “Plavi krug” i “Fejzbukovci (de)generacija” – 2016, “Zgode šegrta Hlapića” – 2017. i “Ko smo mi i čime se bavimo?” – 2018. godine. U pozorištu i glumi tada se nije pronašao, pa se nedugo nakon zadnje predstave prestao time baviti.

Otac mu je bio nogometni sudija, majka trkačica rekreativka, a dvojica starije braće rukometaši.

“Što se tiče mog povratka, smatram da je sudbina preuzela stvari u svoje ruke. Izašao je poziv za audiciju, za predstavu ‘Mladi u doba korone’, koprodukcijski projekat ‘Studio Teatra’ i Bosanskog narodnog pozorišta Zenica, uz podršku Instituta za razvoj mladih Kult. Kako je bio raspust, prijavio sam se jednostavno da mi prođe vrijeme, da steknem neka nova prijateljstva i iskustva. Nisam nikada mislio da bi ta predstava mogla biti prekretnica u mome životu, a na kraju i razlog zašto sam se zaljubio u ovaj posao. Rad na predstavi, ljudi oko nje, čitava ta atmosfera je doprinijela da danas budem student glume. Nakon te predstave, igrao sam i u predstavi ‘Teatar na trgu’, također u produkciji ‘Studio Teatra'”, priča Zrnić.

Godine 2021. u njegovoj Zenici se otvara Art soba, škola izvedbenih umjetnosti i od prvog dana je njen član. Vremenom su, priznaje, njegova ljubav i strast prema glumi jačale.

Igrao je 2023. u predstavi “Odabrani”, u produkciji Art sobe, te u dugometražnom bosanskohercegovačkom igranom filmu “Amanet” Mirze Begovića iz 2022. godine, koji je jedan od najgledanijih bh. filmova od nezavisnosti naše države.

Sven se kao dječak bavio plivanjem. Dolazi iz poznate sportske porodice Zrnić. Otac Siniša Zrnić bivši je nogometni sudija koji je imao i internacionalnu karijeru, a trenutno je pripadnik Specijalne policijske jedinice MUP-a Zeničko-dobojskog kantona na službi u mirovnoj misiji UN-a u Južnom Sudanu, u sklopu policijskih mirovnih snaga. Mama Erna je trkač rekreativac i ima iza sebe nekoliko istrčanih maratona. Starija braća Eric i Kevin su bili plesači latino plesova, a kasnije rukometaši.