Samo nekoliko dana nakon što je lista „Aleksandar Vučić“ izrazito uvjerljivo osvojila lokalne izbore u Beogradu, u tom višemilionskom gradu bivša stranka Slobodana Miloševića SPS počela je politički projekt kojim bi bivši predsjednik Srbije dobio ulicu, trg ili spomenik. Inicijativu je pokrenuo počasni predsjednik SPS-a i onomad uz Miloševića suosnivač te stranke Milutin Mrkonjić, javlja Novosti.rs.

Inicijativu je odmah podržao i predsjednik stranke Ivica Dačić, prvi potpredsjednik i ministar vanjskih poslova u vladi Ane Brnabić.

Dok je Milošević bio živ, Dačić je kao njegov vjerni stranački dužnosnik dobio nadimak „Mali Sloba“, no naknadno je javno izjavio da je „Milošević ipak napravio neke pogreške“. Mrkonjić je nakon Miloševićeve smrti vodio čak tri različita ministarstva u razdoblju od 2008. do 2013.

U stranačkom obrazloženju pokretanja inicijative da se ili Miloševićevim imenom imenuju kakva ulica ili trg u Beogradu ili da mu se postavi spomenik, ne navodi se niti jedan od ratova koje je na području bivše Jugoslavije Milošević vodio. Ono što se navodi jest sklapanje Daytonskog sporazuma, na što je Zapad 1995. doslovno prisilio u prvom redu Slobodana Miloševića, ali i druge državnike s Balkana, među kojima i Franju Tuđmana, te ratne nacionalne vođe iz BiH (Karadžića i Krajišnika).

Tim događajem u predstavljanju inicijative SPS izrijekom navodi da je Milošević sudjelovao u „sklapanju sporazuma koji je donio mir u BiH i stvaranje Republike Srpske. Među zaslugama mu se još spominju Rezolucija 1244 „kojom je KiM zadržan u sastavu Srbije“, iako Kosovo danas uopće u praksi nije dio Srbije, i „herojska obrana srpskog naroda pred Haškim tribunalom“.

Slobodan Milošević je, inače, naglo umro u zatvoru Međunarodnog suda za ratne zločine u Haagu 11. marta 2006. godine, nedugo prije nego što bi inače bio osuđen za niz teških ratnih zločina u ratovima na području bivše Jugoslavije. Općenito ga se smatra glavnim krivcem i za izbijanje svih tih ratova i za razbijanje SFR Jugoslavije.

Njegov definitivan pad dogodio se nakon što su ga masovni protesti u prvom redu u Beogradu prisilili da krajem 2000., nakon vrlo spornih predsjedničkih izbora u septembru, podnese ostavku. Državne federalne vlasti uhitile su ga 31. marta 2001. kao osumnjičenog za korupciju, zloporabu vlasti i pronevjere, a nedugo nakon toga nove vlasti u Srbiji, pod premijerom Zoranom Đinđićem, izručile su ga sudu u Haagu po međunarodnoj tjeralici.

U junu 2006. Vrhovni sud Srbije utvrdio je da je otmicu i ubojstvo bivšeg predsjednika Srbije Ivana Stambolića u ljeto 2000. naredio upravo Milošević. Stambolić je inače bio presudan za dovođenje mladog Miloševića na vlast prvo napredovanjem u karijeri kroz 70-e, ali i poslije, da bi ga Milošević eliminirao kad je dovoljno ojačao. Upravo Stambolić je u svoje vrijeme upravo Miloševićev govor iz marta 1989. na Kosovu Polju označio kao „kraj Jugoslavije“.

Što se Miloševićeve smrti tiče, prije nešto manje od dvije godine Florence Hartmann je u intervjuu za Express rekla da je Milošević u zatvoru u Haagu umro zato što se slučajno sam otrovao, pokušavajući odglumiti da mu se zdravstveno stanje toliko opasno pogoršalo da mu uprava suda odobri premještaj u Rusiju na liječene, što bi Milošević pretvorio u bijeg u Rusiju.

Sadašnja inicijativa SPS-a sa zahtjevom da mu se dodijeli ulica, trg ili spomenik u Beogradu, gradu s kojim je Milošević bio u neproglašenom, ali žestokom ratu tokom cijele svoje vladavine, direktno je povezana s upravo završenim lokalnim izborima u tom gradu. Izlaznost je bila ekstremno niska, oko 50 posto. U tim uvjetima lista koju je Aleksandar Vučić izreklamirao svojim imenom svejedno je osvojila samo 45 posto glasova. Slijedile su dvije više ili manje građanske liste, a izborni prag prešao je još samo SPS.

SPS je s jedne strane mlađi partner Srpskoj naprednoj stranci (SNS) Aleksandra Vučića u vladi Republike Srbije, a osim toga teško je zamisliti kako bi koaliciju s državne na razinu grada Beograda mogli prenijeti ako bi SNS odbio izaći u susret zahtjevima SPS-a za apsolutnom rehabilitacijom Slobodana Miloševića.

Hoće li pritom građanski Beograd, koji je izbore izrazito ignorirao, imati snage da se tome suprotstavi prosvjedima, kao što se Miloševićevoj vlasti prosvjedima žestoko opirao u nizu puno opasnijih situacija, čak i po živote prosvjednika, tek će se vidjeti.

Samo nekoliko dana nakon što je lista „Aleksandar Vučić“ izrazito uvjerljivo osvojila lokalne izbore u Beogradu, u tom višemilionskom gradu bivša stranka Slobodana Miloševića SPS počela je politički projekt kojim bi bivši predsjednik Srbije dobio ulicu, trg ili spomenik. Inicijativu je pokrenuo počasni predsjednik SPS-a i onomad uz Miloševića suosnivač te stranke Milutin Mrkonjić, javlja Novosti.rs.

Inicijativu je odmah podržao i predsjednik stranke Ivica Dačić, prvi potpredsjednik i ministar vanjskih poslova u vladi Ane Brnabić.

Dok je Milošević bio živ, Dačić je kao njegov vjerni stranački dužnosnik dobio nadimak „Mali Sloba“, no naknadno je javno izjavio da je „Milošević ipak napravio neke pogreške“. Mrkonjić je nakon Miloševićeve smrti vodio čak tri različita ministarstva u razdoblju od 2008. do 2013.

U stranačkom obrazloženju pokretanja inicijative da se ili Miloševićevim imenom imenuju kakva ulica ili trg u Beogradu ili da mu se postavi spomenik, ne navodi se niti jedan od ratova koje je na području bivše Jugoslavije Milošević vodio. Ono što se navodi jest sklapanje Daytonskog sporazuma, na što je Zapad 1995. doslovno prisilio u prvom redu Slobodana Miloševića, ali i druge državnike s Balkana, među kojima i Franju Tuđmana, te ratne nacionalne vođe iz BiH (Karadžića i Krajišnika).

Tim događajem u predstavljanju inicijative SPS izrijekom navodi da je Milošević sudjelovao u „sklapanju sporazuma koji je donio mir u BiH i stvaranje Republike Srpske. Među zaslugama mu se još spominju Rezolucija 1244 „kojom je KiM zadržan u sastavu Srbije“, iako Kosovo danas uopće u praksi nije dio Srbije, i „herojska obrana srpskog naroda pred Haškim tribunalom“.

Slobodan Milošević je, inače, naglo umro u zatvoru Međunarodnog suda za ratne zločine u Haagu 11. marta 2006. godine, nedugo prije nego što bi inače bio osuđen za niz teških ratnih zločina u ratovima na području bivše Jugoslavije. Općenito ga se smatra glavnim krivcem i za izbijanje svih tih ratova i za razbijanje SFR Jugoslavije.

Njegov definitivan pad dogodio se nakon što su ga masovni protesti u prvom redu u Beogradu prisilili da krajem 2000., nakon vrlo spornih predsjedničkih izbora u septembru, podnese ostavku. Državne federalne vlasti uhitile su ga 31. marta 2001. kao osumnjičenog za korupciju, zloporabu vlasti i pronevjere, a nedugo nakon toga nove vlasti u Srbiji, pod premijerom Zoranom Đinđićem, izručile su ga sudu u Haagu po međunarodnoj tjeralici.

U junu 2006. Vrhovni sud Srbije utvrdio je da je otmicu i ubojstvo bivšeg predsjednika Srbije Ivana Stambolića u ljeto 2000. naredio upravo Milošević. Stambolić je inače bio presudan za dovođenje mladog Miloševića na vlast prvo napredovanjem u karijeri kroz 70-e, ali i poslije, da bi ga Milošević eliminirao kad je dovoljno ojačao. Upravo Stambolić je u svoje vrijeme upravo Miloševićev govor iz marta 1989. na Kosovu Polju označio kao „kraj Jugoslavije“.

Što se Miloševićeve smrti tiče, prije nešto manje od dvije godine Florence Hartmann je u intervjuu za Express rekla da je Milošević u zatvoru u Haagu umro zato što se slučajno sam otrovao, pokušavajući odglumiti da mu se zdravstveno stanje toliko opasno pogoršalo da mu uprava suda odobri premještaj u Rusiju na liječene, što bi Milošević pretvorio u bijeg u Rusiju.

Sadašnja inicijativa SPS-a sa zahtjevom da mu se dodijeli ulica, trg ili spomenik u Beogradu, gradu s kojim je Milošević bio u neproglašenom, ali žestokom ratu tokom cijele svoje vladavine, direktno je povezana s upravo završenim lokalnim izborima u tom gradu. Izlaznost je bila ekstremno niska, oko 50 posto. U tim uvjetima lista koju je Aleksandar Vučić izreklamirao svojim imenom svejedno je osvojila samo 45 posto glasova. Slijedile su dvije više ili manje građanske liste, a izborni prag prešao je još samo SPS.

SPS je s jedne strane mlađi partner Srpskoj naprednoj stranci (SNS) Aleksandra Vučića u vladi Republike Srbije, a osim toga teško je zamisliti kako bi koaliciju s državne na razinu grada Beograda mogli prenijeti ako bi SNS odbio izaći u susret zahtjevima SPS-a za apsolutnom rehabilitacijom Slobodana Miloševića.

Hoće li pritom građanski Beograd, koji je izbore izrazito ignorirao, imati snage da se tome suprotstavi prosvjedima, kao što se Miloševićevoj vlasti prosvjedima žestoko opirao u nizu puno opasnijih situacija, čak i po živote prosvjednika, tek će se vidjeti.