Gradsko vijeće Grada Sarajeva na današnjoj sjednici usvojilo je odluku kojom je Milan Mladenović posthumno proglašen počasnim građaninom Sarajeva.

Odluka je na sjednici donesena jednoglasno, sa 25 glasova za, čime je frontmen EKV-a, 29 godina nakon smrti prvi put dobio adekvatno priznanje u gradu u kojem je proveo dio svog djetinjstva.

– Milan Mladenović je arhetipska pojava na rock sceni bivše Jugoslavije. Njegovo djelovanje u velikoj je mjeri obilježeno i borbom protiv narastajućeg primitivizma krajem osamdesetih i početkom devedesetih godina prošlog stoljeća. Borio se za mladost koja je zenit doživjela pred početak mračnih ratnih godina – stoji u prijedlogu koji je Gradskom vijeću uputio Toni Vukadin.

U odluci se govorilo i o Milanovoj ljudskoj veličini koja se naročito pokazala tokom devedesetih godina.

– Kada su svi nijemo šutili, Milan je na dodjeli nagrade za grupu godine rekao: ‘Nama je vrlo olakšano da osvojimo ovu nagradu, zbog toga što mnogi naši drugovi su morali da napuste ovu zemlju, a neki od njih ovog trenutka možda su živi, a možda i nisu živi – u Sarajevu, Zagrebu, Dubrovniku, Rijeci’ – naglašava se.

Svoj antiratni angažman nastavio je kroz sastav Rimtutituki koji su činili brojni beogradski muzičari, a koji je nastao kao revolt zbog svih dešavanja u već tada bivšoj Jugoslaviji.

Na nastup koji se trebao održati 1993. godine u Banjoj Luci odbio je doći iz protesta što je srušena banjalučka džamija Ferhadija.

Nakon svih dešavanja u Jugoslaviji, vidjevši da ne može pomoći, Milan je odlučio otići u Brazil. Tu snima i svoj posljednji materijal “Angel’s Breath” koji obiluje spiritualizmom i brojnim temama.

Upravo s ovog albuma najpoznatija je pjesma “Crv” koju je Milan napisao zajedno sa svojom djevojkom.

– Mi smo spontano napisali tu pjesmu. Ne znam da li znate koji je direktan povod za nastanak te pjesme. Mi smo tada bili u Brazilu. To je bio 5. februar 1994. godine. Tog dana su granatirane Markale u Sarajevu. To je nas, naravno, jako potreslo. Imali smo jedan razgovor, nakon što smo saznali te vijesti. Suba, on i ja smo sjedili, pričali satima o svemu što se dešava i prosto sjeli i napisali u jednom dahu tu pjesmu – ispričala je Maja Maričić u izjavi za srbijanske medije.

Gradsko vijeće Grada Sarajeva na današnjoj sjednici usvojilo je odluku kojom je Milan Mladenović posthumno proglašen počasnim građaninom Sarajeva.

Odluka je na sjednici donesena jednoglasno, sa 25 glasova za, čime je frontmen EKV-a, 29 godina nakon smrti prvi put dobio adekvatno priznanje u gradu u kojem je proveo dio svog djetinjstva.

– Milan Mladenović je arhetipska pojava na rock sceni bivše Jugoslavije. Njegovo djelovanje u velikoj je mjeri obilježeno i borbom protiv narastajućeg primitivizma krajem osamdesetih i početkom devedesetih godina prošlog stoljeća. Borio se za mladost koja je zenit doživjela pred početak mračnih ratnih godina – stoji u prijedlogu koji je Gradskom vijeću uputio Toni Vukadin.

U odluci se govorilo i o Milanovoj ljudskoj veličini koja se naročito pokazala tokom devedesetih godina.

– Kada su svi nijemo šutili, Milan je na dodjeli nagrade za grupu godine rekao: ‘Nama je vrlo olakšano da osvojimo ovu nagradu, zbog toga što mnogi naši drugovi su morali da napuste ovu zemlju, a neki od njih ovog trenutka možda su živi, a možda i nisu živi – u Sarajevu, Zagrebu, Dubrovniku, Rijeci’ – naglašava se.

Svoj antiratni angažman nastavio je kroz sastav Rimtutituki koji su činili brojni beogradski muzičari, a koji je nastao kao revolt zbog svih dešavanja u već tada bivšoj Jugoslaviji.

Na nastup koji se trebao održati 1993. godine u Banjoj Luci odbio je doći iz protesta što je srušena banjalučka džamija Ferhadija.

Nakon svih dešavanja u Jugoslaviji, vidjevši da ne može pomoći, Milan je odlučio otići u Brazil. Tu snima i svoj posljednji materijal “Angel’s Breath” koji obiluje spiritualizmom i brojnim temama.

Upravo s ovog albuma najpoznatija je pjesma “Crv” koju je Milan napisao zajedno sa svojom djevojkom.

– Mi smo spontano napisali tu pjesmu. Ne znam da li znate koji je direktan povod za nastanak te pjesme. Mi smo tada bili u Brazilu. To je bio 5. februar 1994. godine. Tog dana su granatirane Markale u Sarajevu. To je nas, naravno, jako potreslo. Imali smo jedan razgovor, nakon što smo saznali te vijesti. Suba, on i ja smo sjedili, pričali satima o svemu što se dešava i prosto sjeli i napisali u jednom dahu tu pjesmu – ispričala je Maja Maričić u izjavi za srbijanske medije.