U Sjevernoj Makedoniji je širenje mržnje kriminalizovano, međutim političar Ivan Stoilković, koji je početkom ove godine genocid u Srebrenici nazvao “nekrofilskim diznilendom”, umjesto u sudnicu, postavljen je za zamjenika premijera i državnog ministra, i to za odnose među manjinskim zajednicama.

Vladajuća stranka tada nije reagovala zbog njegove izjave, ali jeste bošnjačka zajednica koja je protiv njega pokrenula krivičnu prijavu.

Do danas, u makedonskim medijima nije objavljeno da li je ova prijava urodila plodom, odnosno javnosti nije poznato da li je ikada sjeo u optuženičku klupu. Ono što je pak sasvim izvjesno je da je nagrađen važnom pozicijom, apsurdno što je riječ o poziciji koja se bavi međunacionalnim odnosima.

Despina Kovačevska, media istraživačica u Metamorphosis foundation naglašava da je postavljanje Stoilkovića na mjesto ministra za odnose među zajednicama posebno problematično kada se uzme u obzir da je to resor nadležan upravo za Bošnjake.

“Albanska (opoziciona, op.a.) stranka DUI reagovala je na imenovanje Ivana Stoilkovića za ministra za odnose sa zajednicama zbog njegovog srpskog porijekla i ruske pripadnosti, ali ono što mi je najproblematičnije je to što bi to ministarstvo, osnovano 2008., trebalo da bude nadležno za zaštitu, kultivaciju i afirmaciju etničkih grupa manje od 20 posto, odnosno odgovornost za unapređenje prava Turaka, Bošnjaka, Roma i drugih. Postavlja se pitanje kako ministar može zaštititi prava bošnjačkog naroda kada ne samo da negira genocid, već ga pokušava i ismijati. Govor mržnje se može sankcionisati u Krivičnom zakoniku Sjeverne Makedonije jer nikada ne možemo biti sigurni kakav efekat ovakav govor može izazvati, ali koalicioni partner VMRO-DPMNE i stranka na vlasti nisu komentarisali slučaj”, kazala je Kovačevska.

Međutim, albanska koalicija Vredi nije reagovala na Stoilkovićeve izjave, odnosno podržali su njegov ulazak u vladu, vjerovatno jer se u njoj nalaze i oni.

Stoilković je u Sjevernoj Makedoniji također poznat po svom stavu protiv EU, NATO-a i Ohridskog sporazuma, a smatra se i velikim igračem Rusije. Zajedno s Miloradom Dodikom i Aleksandrom Vulinom je 25. maja prošle godine boravio u Moskvi na sigurnosnom forumu, a redovan je gost događaja koje organizuje Ambasada Rusije u Sjevernoj Makedoniji. Također, nakon početka ruske invazije na Ukrajinu, bio je jedan od trojice poslanika koji su glasali protiv deklaracije kojom se podržava Kijev.

“Ovo (ismijavanje genocida, op.a.) nije prvi put da Ivan Stoilković izaziva polemiku i mržnju u zajednici. To je posebno vidljivo, komentarišući slučaj Kosova, gdje više puta proglašava da je Kosovo Srbija. Ovakvo ponašanje je veoma štetno za demokratiju, a poticanje govora mržnje između zajednica samo će produbiti polarizaciju i pogoršati odnose. Prema mom mišljenju, ako su vlastodršci pregovarali o pozicijama između stranaka, nisu mogli da izaberu gore”, poručuje Kovačevska.

Pored stavova o Kosovu, mediji su otkrili i da je u saradnji s agentom BIA-e podstrekavao proteste u Skoplju kako bi spriječio rotaciju vlasti 2017. godine. Tada je gomila demonstranata ušla u parlament i napala poslanike skupštinske većine, a među tim demonstrantima bio je agent BIA-e s kojim je Stoilković komunicirao o neredima.

U Bosni i Hercegovini također imamo primjere negatora genocida na funkcijama, čak i državnim poput ministra sigurnosti Nenada Nešića i ministra za ekonomske odnose Staše Košarca. Negatori su u BiH i bivši i sadašnji načelnik Srebrenice, u kojoj je počinjen genocid, a apsolutni “šampion” je Milorad Dodik, predsjednik Republike Srpske. Iz tog entiteta su većina zvaničnika negatori poput Nenada Stevandića, predsjednika NSRS-a ili Radovana Višković, premijera entiteta. Ništa drugačije stavove nema ni Željka Cvijanović, član Predsjedništva BiH iz RS-a.

Ono što je zajedničko političarima iz RS-a, Srbije i ovom makedonskom ministru Ivanu Stoilkoviću, jeste da svi negiraju genocid, na važnim su funkcijama koje kreiraju politike u državi i niko od njih nije procesuiran zbog negiranja ili govora mržnje.

“Nepostupanje po govoru mržnje i postavljanjem Stoilkovića za ministra u Vladi samo pokazuje koliko joj je malo stalo do manjina u državi čija prava treba da štiti. To se ne poklapa s evropskim vrijednostima koje nova vlada zastupa”, zaključila je Kovačevska.

U Sjevernoj Makedoniji je širenje mržnje kriminalizovano, međutim političar Ivan Stoilković, koji je početkom ove godine genocid u Srebrenici nazvao “nekrofilskim diznilendom”, umjesto u sudnicu, postavljen je za zamjenika premijera i državnog ministra, i to za odnose među manjinskim zajednicama.

Vladajuća stranka tada nije reagovala zbog njegove izjave, ali jeste bošnjačka zajednica koja je protiv njega pokrenula krivičnu prijavu.

Do danas, u makedonskim medijima nije objavljeno da li je ova prijava urodila plodom, odnosno javnosti nije poznato da li je ikada sjeo u optuženičku klupu. Ono što je pak sasvim izvjesno je da je nagrađen važnom pozicijom, apsurdno što je riječ o poziciji koja se bavi međunacionalnim odnosima.

Despina Kovačevska, media istraživačica u Metamorphosis foundation naglašava da je postavljanje Stoilkovića na mjesto ministra za odnose među zajednicama posebno problematično kada se uzme u obzir da je to resor nadležan upravo za Bošnjake.

“Albanska (opoziciona, op.a.) stranka DUI reagovala je na imenovanje Ivana Stoilkovića za ministra za odnose sa zajednicama zbog njegovog srpskog porijekla i ruske pripadnosti, ali ono što mi je najproblematičnije je to što bi to ministarstvo, osnovano 2008., trebalo da bude nadležno za zaštitu, kultivaciju i afirmaciju etničkih grupa manje od 20 posto, odnosno odgovornost za unapređenje prava Turaka, Bošnjaka, Roma i drugih. Postavlja se pitanje kako ministar može zaštititi prava bošnjačkog naroda kada ne samo da negira genocid, već ga pokušava i ismijati. Govor mržnje se može sankcionisati u Krivičnom zakoniku Sjeverne Makedonije jer nikada ne možemo biti sigurni kakav efekat ovakav govor može izazvati, ali koalicioni partner VMRO-DPMNE i stranka na vlasti nisu komentarisali slučaj”, kazala je Kovačevska.

Međutim, albanska koalicija Vredi nije reagovala na Stoilkovićeve izjave, odnosno podržali su njegov ulazak u vladu, vjerovatno jer se u njoj nalaze i oni.

Stoilković je u Sjevernoj Makedoniji također poznat po svom stavu protiv EU, NATO-a i Ohridskog sporazuma, a smatra se i velikim igračem Rusije. Zajedno s Miloradom Dodikom i Aleksandrom Vulinom je 25. maja prošle godine boravio u Moskvi na sigurnosnom forumu, a redovan je gost događaja koje organizuje Ambasada Rusije u Sjevernoj Makedoniji. Također, nakon početka ruske invazije na Ukrajinu, bio je jedan od trojice poslanika koji su glasali protiv deklaracije kojom se podržava Kijev.

“Ovo (ismijavanje genocida, op.a.) nije prvi put da Ivan Stoilković izaziva polemiku i mržnju u zajednici. To je posebno vidljivo, komentarišući slučaj Kosova, gdje više puta proglašava da je Kosovo Srbija. Ovakvo ponašanje je veoma štetno za demokratiju, a poticanje govora mržnje između zajednica samo će produbiti polarizaciju i pogoršati odnose. Prema mom mišljenju, ako su vlastodršci pregovarali o pozicijama između stranaka, nisu mogli da izaberu gore”, poručuje Kovačevska.

Pored stavova o Kosovu, mediji su otkrili i da je u saradnji s agentom BIA-e podstrekavao proteste u Skoplju kako bi spriječio rotaciju vlasti 2017. godine. Tada je gomila demonstranata ušla u parlament i napala poslanike skupštinske većine, a među tim demonstrantima bio je agent BIA-e s kojim je Stoilković komunicirao o neredima.

U Bosni i Hercegovini također imamo primjere negatora genocida na funkcijama, čak i državnim poput ministra sigurnosti Nenada Nešića i ministra za ekonomske odnose Staše Košarca. Negatori su u BiH i bivši i sadašnji načelnik Srebrenice, u kojoj je počinjen genocid, a apsolutni “šampion” je Milorad Dodik, predsjednik Republike Srpske. Iz tog entiteta su većina zvaničnika negatori poput Nenada Stevandića, predsjednika NSRS-a ili Radovana Višković, premijera entiteta. Ništa drugačije stavove nema ni Željka Cvijanović, član Predsjedništva BiH iz RS-a.

Ono što je zajedničko političarima iz RS-a, Srbije i ovom makedonskom ministru Ivanu Stoilkoviću, jeste da svi negiraju genocid, na važnim su funkcijama koje kreiraju politike u državi i niko od njih nije procesuiran zbog negiranja ili govora mržnje.

“Nepostupanje po govoru mržnje i postavljanjem Stoilkovića za ministra u Vladi samo pokazuje koliko joj je malo stalo do manjina u državi čija prava treba da štiti. To se ne poklapa s evropskim vrijednostima koje nova vlada zastupa”, zaključila je Kovačevska.