U mjesecu aprilu sa sagovornicima pričamo na temu ‘Kako se zaštititi od nasilja i nasilnika’, a u serijalu emisija ‘Život na marginama’ donosimo potresne priče Eme i Magdalene (identiteti poznati redakciji), korisnica sigurne kuće Medica Zenica.
Život s nasilnicima nije lagan, posebno za žene koje mjesecima, godinama ili cijeli svoj život trpe ili su svjedoci, ne samo fizičkog, već i psihičkog nasilja i ponižavanja. Upravo takve priče su naših sagovornica koje pod pseudonimima Ema i Magdalena govore za naš radio.
Ema (32) je rođena u jednom od gradova Zeničko-dobojskog kantona i već 12 godina je u braku. Nasilje koje je trpjela počelo je prije godinu dana.
“Nasilje je počelo prije godinu dana, a to da li sam bila svjedok nasilja nad drugim ženama – jesam. Otac mog muža maltretirao je njegovu majku i sve sam to gledala. Djeca koja dolaze iz takvih porodica nisu kriva, ali gledajući ponašanje oca, ono se reflektira na djecu i druge članove porodice”, kaže Ema koja je u Medici već šest mjeseci. Kako kaže pomoć je odlučila potražiti onda kada je osjetila strah za svoju sigurnost i nizak nivo poštovanja.
[poll id=”9″]“Period koji je izvukao najbolje iz mene”
Komšije i rodbina su prvo nazvali policiju i prijavili nasilje, te su joj ukazali na potrebu da se obrati nadležnim ustanovama i institucijama, poput Centra za socijalni rad i policijskoj stanici koja joj je dala punu podršku i usmjerila je ka drugim institucijama gdje bi pronašla svoj mir i utočište od nasilnika.
“U Centru za socijalni rad su me obavijestili o svim mogućnostima, među njima i ulazak u sigurnu kuću, a to mi je bilo najpotrebnije da se osnažim kao ličnost. Svi su bili uz mene, na mojoj strani. Danas na taj period gledam kao na period koji je iz mene izvuklo ono najbolje. Vratila sam vjeru u samu sebe, a sve to mi je dalo i motiv za dalje. Nasilje ne mora biti fizičko, već i psihičko, koje se svodi na uvrede, ružne riječi i samo izazivanje straha. Žene ništa ne trebaju trpjeti i u svakom slučaju se trebaju obratiti policiji. U mom slučaju je, hvala Bogu, sve bilo pozitivno. Policija je bila uz mene i slijedom tih koraka sam došla do sigurne kuće”, kaže Ema.
Istakla je da je zadovoljna institucijama, a prema nasilniku su izdate i restriktivne mjere zabrane prilaza koja ima efekta. Na pitanje šta bi promijenila u pogledu naše sredine, istakla je da je najveći problem osuda gdje nasilnik ostaje nevidljiv, a žrtva bude doživljena kao slaba i nesposobna.
U sigurnoj kući je naučila izrađivati nakit, tehnike dekupaža i brojne druge aktivnosti koje je ispunjavaju i predstavljaju odmor. Radove koje je napravila uglavnom prodaje u Medica shopu, a neke zadržava za sebe.
Dan u Medici počinje dnevnim rutinama, a zatim slijede aktivnosti dekupaža, a u frizerskom salonu je savladala brojne tehnike koje, kako kaže, nikada ne bi naučila.
“Šuti, trpi, biće bolje”
Prvog dana u Medici osjetila je sigurnost, a u budućnosti se nada zaposlenju. Ženu u društvu smatra slabom karikom.
“Žena se u društvu godinama vodi nametnutim pravilima, jer su generacije prije tvrdile ‘šuti, trpi, biće bolje’, što je pogrešno. Vi živite svoj život sami i vi ga krojite. Ženama bi poručila da ne tuguju, ne bacaju se u očaj. Jake ste onoliko koliko ste svjesne svoje vrijednosti. Niste dužni trpjeti i šutjeti na nasilje i ne prijaviti ga ako ste žrtve. Zaštitite sebe, jer samo zdrava majka je dobra majka, a sretno dijete, zdravo dijete”, zaključila je Ema.
Stresnu priču za naš radio ispričala je i Magdalena (28) koja je također iz Zeničko-dobojskog kantona i smještena je u zeničkoj Medici.
Njeni problemi u porodici počeli su od najranije dobi, jer je bila žrtva nasilja, ali i svjedok nasilja nad ženskim članovima svoje obitelji, majke i bake.
“Nasilje je trajalo duži niz godina. Odluka za traženje pomoći nije donesena preko noći zato što je nosila niz posljedica sa sobom. Trebale su godine hrabrosti da se odlučim na taj korak, a to sam uradila kada sam zaboravila na posljedice i stavila sebe na prvo mjesto”, govori Magdalena.
Intervencije policije
Prvo se obratila policiji, ali nije bila zadovoljna njihovim načinom obavljanja posla. Prvu pravu pomoć je dobila od Medice.
“Policija bi dolazila na teren, napravila zapisnik i ostavila nas ponovo u kući s nasilnikom. Nisu poduzimali potrebne mjere i samo bi napravili zapisnik i završili posao”, govori Magdalena i dodaje:
“Ja sam insistirala na Medici, a oni su ih pozvali na moj zahtjev. Za Medicu sam znala unazad nekoliko godina, jer je i moja majka bila jedna od korisnica Medice. Osim smještaja, ovdje sam dobila medicinsku, pravnu i psihološku pomoć. Ovdje imamo svu potrebnu skrb, razgovore i sve što treba za normalan život”.
U početku je bila nesigurna, jer je došla u novu okolinu gdje ima dosta ljudi koje ne poznaje.
“Ovdje u kući sam bila sigurna. Problem je bio kada izađete napolje gdje ne znate hoće li vas neko sačekati, tražiti i zvati, iako su bile izrečene mjere prilaska i komunikacije. Žao mi je što ranije nisam prebrodila svoje strahove, prijavila nasilnika te tako započela normalan život”, dodaje naša sagovornica.
Nasilje je tabu tema
Državnim institucijama, prvenstveno socijalnim radom je zadovoljna, ali ne i radom policije.
“S obzirom na to da je nasilje jedno od tabu tema, prvo bi edukaciju o nasilju uvela u osnovne i srednje škole, kako bi se od najranije dobi djeca edukovala o tome šta je nasilje i kako ga prepoznati te kako se izboriti s tim”, poručuje Magdalena, koju danas veseli svaki novi dan bez udaraca, vikanja i ponižavanja.
Ističe da se danas može posvetiti sebi i navečer leći u krevet mirno bez straha, što je za nju neprocjenjivo. Posebno je ispunjavaju dodatne aktivnosti u Medici. U budućnosti želi ostvariti svoje ciljeve koje je zapostavila, za koje nije imala dovoljno prostora i motivacije.
“Sada to mogu nastaviti, jer mi je Medica kao nova start pozicija odakle mogu život nastaviti po svojim pravilima kako bi ostvarila svoje ciljeve”, dodala je Magdalena.
Mišljenja je da se, iako je 2019. godina, svi vode rečenicom ‘Šta će selo reći?’ i ‘Nemoj da neko to čuje, sramota je’.
“I dalje je biti žrtva nasilja sramota, prijaviti nasilje je sramota, ali biti nasilnik nije sramota. Nasilnici dobivaju male kazne ili jednostavno na više prijava nikako ne budu kažnjeni. Žrtve bivaju obeshrabrene i više misle o posljedicama. Žene moraju slušati sebe, sebe staviti na prvo mjesto i ne trpjeti nasilje niti zbog koga. Ono neće samo od sebe prestati, a one se moraju boriti za sebe kada već društvo šuti”, poručila je naša sagovornica.
“Partner pravo lice pokaže u braku”
Za kraj, svim ženama je poslala poruku da nasilje ne trpe i da partner uglavnom pravo lice pokaže u braku.
“S obzirom na to da većina partnera pokaže svoje pravo lice u braku, žene ne trebaju zatvarati oči na prvih nekoliko šamara, niti se oglušiti na uvrede, ponižavanja i zabrane. Sve je to početak nasilja, stvaranje navika i uobičajenih radnji za nasilje. Nasilje ne trebate trpjeti, morate se pobrinuti same za sebe i biti hrabre te prijaviti nasilnika”, zaključila je Magdalena u razgovoru za naš radio.
U narednoj emisiji na ovu temu u sklopu serijala ‘Odlučne i uspješne’ za naš radio u utorak će govoriti glasnogovornica Ministarstva unutrašnjih poslova Zeničko-dobojskog kantona Aldina Alić.
Pratite nas i na Twitteru, Facebooku i Instagramu.
