Večeras će u Zenici pred skoro praznim stadionom kao protiv Gruzije biti odigrana nova prijateljska utakmica fudbalske reprezentacije BiH. U goste stiže Luksemburg, ekipa koja je u duelima sa nama najčešće primala od 3 do 5. Zanimljivo je, da u posljednje dvije godine, reprezentacija čiji igrači na trening dolaze sa posla ima više pobjeda nego naša.

Od oktobra 2020., Luksembug je pobijedio Kipar, Crnu Goru, Irsku i dva puta Azerbejdžan.

U istom periodu BiH je pobijedila Kuvajt i Kazahstan. U posljednje tri utakmice nismo dali ni gol.

Neko od bivših igrača ili selektora nedavno je rekao da smo mi sada reprezentacija u rangu Luksemburga. Ako je suditi po broju pobjeda, nismo ni to. No, ruku na srce, imali smo mi u navedenom periodu nekoliko odličnih utakmica koje nismo pobijedili.

Večerašnja, da su aršini kao nekada, obavezno bi bila posljednja koju vodi selektor Petev. Čovjek koji je na početku mandata kazao da “ga pustimo da radi i da mu sudimo na osnovu rezultata” trebao bi večeras ili u narednim danima da se suoči sa presudom. Selektor koji je nakon još jedne grozne partije i poraza protiv Gruzije u svome šturom obrazloženju te fudbalske katastrofe ubacio i rečenicu da je naš najveći problem rezultat.
Sačuvati obraz, možda fraza nije ista u podneblju iz kojeg selektor dolazi i možda ta fraza nema odgovarajuće značenje kada je Petev čuje ili pročita i možda ljudi sa kojima u Nogometnom savezu BiH radi selektor Petev to nemaju, pa je vrijedno pojasniti.

Izgubiti obraz u BiH težak je ljudski poraz, obraz se gubi kada nešto obećaš pa pogaziš, kada lažeš, prevariš, kada se okoristiš…

Obraz bi se u sportskom smislu mogao izgubiti kada pređeš u redove najljućeg rivala, pa ti navijači na press konferenciji skinu dres i otjeraju te iz kluba. Možda i kada si jedini trener u 15 godina koji nije osvojio titulu sa Dinamom iz Zagreba? Možda?

Obraz se sigurno gubi kada ne želiš da čuješ glas navijača BiH koji su nekada punili stadione širom svijeta koji žele novog slektora. Ne čuješ glas navijača koji u svim anketama traže tvoj odlazak.

Obraz se sigurno gubi kada uhvaćen u halku fudbalskih kriminalaca koji uništavaju fudbal u BiH još od prvog miliona koji je legao na račun nakon plasmana na Mundijal, ne možeš, ne želiš, da izađeš.

I mada su obrazi najčešće rumeni, od nemoći i stida, kada se gubi, kada nas ponižavaju Gruzija, Kazahstan, Iran i famozni Finci, još ima vremena da makar to spasiš. Makar jedan, Ivaylo, obraz.

I mi smo obraz, onaj u sportskom smislu, znali izgubiti. Ogriješiti se, kao u slučaju selektora koji nas je odveo na prvenstvo svijeta kojeg smo potjerali nakon dva poraza. Ceh skupo plaćamo. Od oktobra 2022. pobijedili smo Kazahstan i Kuvajt. Porazi su sastavni dio igre, nanizali smo evo četiri . Oni bole. No, sigurno više boli činjenica da je u Zenici danas sasvim normalan dan, kao da se ne dešava ništa. Nekada je danima prije nego na teren Bilinog Polja istrče voljeni Zamajevi sve bilo plavo i žuto. Ruke su trljali i trgovici i ugostitelji, hoteljeri, narod veseo klicao svojim herojima. Danas sivo i 200-300, ruke zadovoljno trljaju samo fudbalski mešetari.

Večeras će u Zenici pred skoro praznim stadionom kao protiv Gruzije biti odigrana nova prijateljska utakmica fudbalske reprezentacije BiH. U goste stiže Luksemburg, ekipa koja je u duelima sa nama najčešće primala od 3 do 5. Zanimljivo je, da u posljednje dvije godine, reprezentacija čiji igrači na trening dolaze sa posla ima više pobjeda nego naša.

Od oktobra 2020., Luksembug je pobijedio Kipar, Crnu Goru, Irsku i dva puta Azerbejdžan.

U istom periodu BiH je pobijedila Kuvajt i Kazahstan. U posljednje tri utakmice nismo dali ni gol.

Neko od bivših igrača ili selektora nedavno je rekao da smo mi sada reprezentacija u rangu Luksemburga. Ako je suditi po broju pobjeda, nismo ni to. No, ruku na srce, imali smo mi u navedenom periodu nekoliko odličnih utakmica koje nismo pobijedili.

Večerašnja, da su aršini kao nekada, obavezno bi bila posljednja koju vodi selektor Petev. Čovjek koji je na početku mandata kazao da “ga pustimo da radi i da mu sudimo na osnovu rezultata” trebao bi večeras ili u narednim danima da se suoči sa presudom. Selektor koji je nakon još jedne grozne partije i poraza protiv Gruzije u svome šturom obrazloženju te fudbalske katastrofe ubacio i rečenicu da je naš najveći problem rezultat.
Sačuvati obraz, možda fraza nije ista u podneblju iz kojeg selektor dolazi i možda ta fraza nema odgovarajuće značenje kada je Petev čuje ili pročita i možda ljudi sa kojima u Nogometnom savezu BiH radi selektor Petev to nemaju, pa je vrijedno pojasniti.

Izgubiti obraz u BiH težak je ljudski poraz, obraz se gubi kada nešto obećaš pa pogaziš, kada lažeš, prevariš, kada se okoristiš…

Obraz bi se u sportskom smislu mogao izgubiti kada pređeš u redove najljućeg rivala, pa ti navijači na press konferenciji skinu dres i otjeraju te iz kluba. Možda i kada si jedini trener u 15 godina koji nije osvojio titulu sa Dinamom iz Zagreba? Možda?

Obraz se sigurno gubi kada ne želiš da čuješ glas navijača BiH koji su nekada punili stadione širom svijeta koji žele novog slektora. Ne čuješ glas navijača koji u svim anketama traže tvoj odlazak.

Obraz se sigurno gubi kada uhvaćen u halku fudbalskih kriminalaca koji uništavaju fudbal u BiH još od prvog miliona koji je legao na račun nakon plasmana na Mundijal, ne možeš, ne želiš, da izađeš.

I mada su obrazi najčešće rumeni, od nemoći i stida, kada se gubi, kada nas ponižavaju Gruzija, Kazahstan, Iran i famozni Finci, još ima vremena da makar to spasiš. Makar jedan, Ivaylo, obraz.

I mi smo obraz, onaj u sportskom smislu, znali izgubiti. Ogriješiti se, kao u slučaju selektora koji nas je odveo na prvenstvo svijeta kojeg smo potjerali nakon dva poraza. Ceh skupo plaćamo. Od oktobra 2022. pobijedili smo Kazahstan i Kuvajt. Porazi su sastavni dio igre, nanizali smo evo četiri . Oni bole. No, sigurno više boli činjenica da je u Zenici danas sasvim normalan dan, kao da se ne dešava ništa. Nekada je danima prije nego na teren Bilinog Polja istrče voljeni Zamajevi sve bilo plavo i žuto. Ruke su trljali i trgovici i ugostitelji, hoteljeri, narod veseo klicao svojim herojima. Danas sivo i 200-300, ruke zadovoljno trljaju samo fudbalski mešetari.