Da li znate kada i gdje je nastala krema za lice?

Znate li od kojih sastojaka su pravljene prve kreme? Slijedi zanimljiva historija nezamjenljive ženske mazalice.

Sigurno ste mislili da je krema za lice savremeni izum. Varate se.

Davno prije naših dana ljudi su na svoja lica nanosili razne materije. Njihovi razlozi su prvobitno bili drugačiji od današnjih. Svakako, naši preci su prije više hiljada godina udarili temelje kremi za lice.

Da li ste ikada mažući lice svojom omiljenom kremom pomislili ko je bio prvi čovek ko je stavio nešto na lice i iz kojih razloga.

Savremeno društvo uzima stvari zdravo za gotovo.Sve dok krema za lice radi za nas, nije nam važno kako je nastala. Kada se na tržištu javi bolja ponuda zamijenićemo staru marku novom.

Potrošačko društvo je lišeno romantike i sentimentalnosti.

Ipak, svaka stvar u našem okruženju ima neku svoju priču pa čak i krema za lice.

Kad i gde je nastala prva krema za lice

Vjekovima je krema za lice ljudima pomagala da izgledaju i osjećaju se bolje.

Briga o koži, posebno o onim dijelovima izloženim pogledima je univerzalna.

Od pamtivjeka su ljudska bića pribjegavala, uslovno rečeno, kozmetici za njegu i dekorisanje tijela.

Prvobitno se koža mazala različitim materijama ne u svrhu njege već iz spiritualnih razloga.

Često je to bio način da se uplaše i oteraju zli duhovi ili neprijatelji. Naši davni preci koristili su pigmente biljnog i mineralnog porijekla živih boja.

Tek kasnije mazanje lica dobilo je drugu namjenu, postalo je njega.

Prvi zvanični  dokaz kreme za lice nalik onome što danas pod tim podrazumijevamo datira iz vremena 1500 godina prije nove ere.

Riječ je o receptu napisanom na Ebers papirusu.

Mada su neka arheološka istraživanja otkrila da su u oblastima istočne hemisfere posebno današnje Indije i Dalekog Istoka, najstarije civilizacije imale sličnu praksu prije više od 5000 godina.

Naše lice je prva slika o nama koju predstavljamo okolini.

Jasno je da su i naši preci željeli da ga njeguju i sačuvaju njegovu ljepotu.

Čak i oni koji su živjeli u pećinama povremeno bi umirivali suhu kožu lica mažući je životinjskom mašću.

Kao što je slučaj i sa drugim kozmetičkim peparatima najstariji dokazi o kremi za lice vode do starog Egipta.

Biljna ulja u kremi za lice

Tajne pripreme ovih proizvoda obično su bile rezervisane za svešteničku klasu. U svakom slučaju, najvažnija osoba vezano za kozmetiku predaka bila je kraljica Kleopatra

Stari Egipćani su koristili kremu za lice ne samo u religiozne svrhe već i u svakodnevnom životu kako bi popravili izgled svoje kože.

Krema je štitila lice od sunca i vjetra.

U starom Egiptu noćna krema za lice je, pored ulja koja podmlađuju kožu i životinjskih masti sadržala i tamjan poznat po svojim protivupalnim svojstvima. U kremu za lice je dodavano i mljeveno drago kamenje zarad zaštite od zlih demona ali još više zarad ljupkog sjaja koji je davalo licu.

Nakon osvajanja Grčke, i Rimljani su naučili da vode računa o svom fizičkom izgledu, a od Grka su naučili većinu svojih higijenskih navika. Kozmetički proizvodi koje su koristile Rimljanke morali su se pripremati svaki dan.

Stari Rimljani su takođe njegovali svoju kožu.

Sam termin kozmetika dolazi od naziva rimskih robinja “cosmetae,” koje su bile zadužene za spravljanje krema i drugih preparata za njegu. Na žalost, neki od ovih preparata sadržavali su i opasno bijelo olovo koje se koristilo za izbjeljivanje kože.

Bijelina lica bila je u to vrijeme znak blagostanja. Blijedo lice je značilo da ne morate da se mučite teškim radom na otvorenom.

Recept za kremu iz starog Rima

Arheolozi su 2003. godine bili fascinirani pronalaskom tokom iskopavanja jedne rimske ruševine. Ovo im je dozvolilo da zavire u prošlost. Pored recepta koji je po svojim sastojcima podsjećao na najbolju noćnu kremu pronašli su i samu kremu za lice.

Malena rimska posudica je iskopana neoštećena.

Kada su podigli poklopac, unutra su bili ostaci najbolje noćne kreme koju su koristile bogate Rimljanke.

Analize kreme pokazale su da se sastojala od kombinacije životinjske masti, najvjerovatnije ovčije, biljnog skroba i kalaja u prahu koji je davao boju kremi. Dakle tonirana krema.

Krema za lice u 20. vijeku

Tokom većeg dijela 20. vijeka, hidrirajuća ulja i emolijantni sastojci su bili najvažniji sastojci noćnih krema. I dalje je glavni zadatak kreme ostao da očuva mehkoću i elastičnost kože lica.

U to vrijeme preplanuo ten je protjerao bijelo lice sa modne scene Evrope i Amerike.

Trendovi su favorizovali preplanuli ten i izgled osobe koja provodi mnogo vremena napolju u aktivnoj rekreaciji kao znak blagostanja i zdravlja.

Uspiješni ljudi su provodili slobodno vrijeme uživajući u aktivnostima na otvorenom a svako je želio da bar spoljašnjim izgledom simulira uspjeh.

Više provedenog vremena napolju na suncu postavilo je novi zahtjev pred kremu za lice posebno noćnu.

Ona je sada trebala da hidrira još bolje ali i da oporavi kožu nakon izlaganja suncu.

Savremene kreme za lice

Krajem 20. vijeka, nauka je počela da igra značajnu ulogu u kreiranju krema za lice.

Anti aging efekat je postao neophodan uslov za dobru noćnu kremu za lice

Dominantni sastojci su postali retinol, hijaluronska kiselina i bioaktivne supstance koje obećavaju vraćanje biološkog sata kože lica unazad.

S obzirom da se lijepa koža skoro uvijek poistovećuje sa zdravljem, a dobro zdravlje urođeno je veliki dio onoga što smatramo privlačnim kod potencijalnog partnera, briga o koži je oduvijek bila važna u ljudskoj kulturi i vjerovatno će ostati bitan dio ljudske kulture u budućnosti.

Najbolji sastojci noćnih krema u prošlosti

U 17. i 18. vijeku, za najbolju noćnu kremu se smatrala mješavina pčelinjeg voska, bademovog ulja i ružine vodice.

Ove mješavine nisu imale dugačak rok trajanja jer nisu sadržavale konzervanse.

Zato je svaka dama sama pripremala svoju kremu, jer se nisu komercijalno proizvodile.

U najboljem slučaju, lokalni apotekar vam je mogao smiješati sastojke na licu mjesta.Većina evropskih žena Viktorijanskog doba koristila je noćne kreme koje su sadržale izbjeljujuće materije ili su pred san lice mazale puterom. Jedino čisto bijelo lice se smatralo znakom ljepote i privilegovanog položaja.Najvažniji zadatak tadašnjih krema za lice bio je da ukloni i najmanji znak izloženosti suncu na licu.

Pjegice i taman ten bili su znak pripadnosti nižoj socijalnoj klasi koja mora da radi van kuće.

Tek u 19. vijeku kreme za lice su počele da se proizvode i prodaju u prodavnicama.

Ovo je bilo moguće zahvaljujući pronalasku vazelina i mineralnih ulja koji su zamjenili bademovo ulje u kremama. Naime, bademovo ulje bi vrlo brzo užeglo pa kreme na njegovoj bazi nisu mogle biti postojane. Postojanost kvaliteta mineralnih hidrirajućih materija produžila je rok trajanja kremama za lice.

I pored brojnih modifikacija koje je krema za lice pretrpjela od svog nastanka do današnjih dana zajedničko im je prisustvo prirodnih materija koje hidriraju, štite i regenerišu kožu.

Još jedno je zajedničko kremi za lice kroz vijekove – žene ne mogu bez kreme za lice.

Da li znate kada i gdje je nastala krema za lice?

Znate li od kojih sastojaka su pravljene prve kreme? Slijedi zanimljiva historija nezamjenljive ženske mazalice.

Sigurno ste mislili da je krema za lice savremeni izum. Varate se.

Davno prije naših dana ljudi su na svoja lica nanosili razne materije. Njihovi razlozi su prvobitno bili drugačiji od današnjih. Svakako, naši preci su prije više hiljada godina udarili temelje kremi za lice.

Da li ste ikada mažući lice svojom omiljenom kremom pomislili ko je bio prvi čovek ko je stavio nešto na lice i iz kojih razloga.

Savremeno društvo uzima stvari zdravo za gotovo.Sve dok krema za lice radi za nas, nije nam važno kako je nastala. Kada se na tržištu javi bolja ponuda zamijenićemo staru marku novom.

Potrošačko društvo je lišeno romantike i sentimentalnosti.

Ipak, svaka stvar u našem okruženju ima neku svoju priču pa čak i krema za lice.

Kad i gde je nastala prva krema za lice

Vjekovima je krema za lice ljudima pomagala da izgledaju i osjećaju se bolje.

Briga o koži, posebno o onim dijelovima izloženim pogledima je univerzalna.

Od pamtivjeka su ljudska bića pribjegavala, uslovno rečeno, kozmetici za njegu i dekorisanje tijela.

Prvobitno se koža mazala različitim materijama ne u svrhu njege već iz spiritualnih razloga.

Često je to bio način da se uplaše i oteraju zli duhovi ili neprijatelji. Naši davni preci koristili su pigmente biljnog i mineralnog porijekla živih boja.

Tek kasnije mazanje lica dobilo je drugu namjenu, postalo je njega.

Prvi zvanični  dokaz kreme za lice nalik onome što danas pod tim podrazumijevamo datira iz vremena 1500 godina prije nove ere.

Riječ je o receptu napisanom na Ebers papirusu.

Mada su neka arheološka istraživanja otkrila da su u oblastima istočne hemisfere posebno današnje Indije i Dalekog Istoka, najstarije civilizacije imale sličnu praksu prije više od 5000 godina.

Naše lice je prva slika o nama koju predstavljamo okolini.

Jasno je da su i naši preci željeli da ga njeguju i sačuvaju njegovu ljepotu.

Čak i oni koji su živjeli u pećinama povremeno bi umirivali suhu kožu lica mažući je životinjskom mašću.

Kao što je slučaj i sa drugim kozmetičkim peparatima najstariji dokazi o kremi za lice vode do starog Egipta.

Biljna ulja u kremi za lice

Tajne pripreme ovih proizvoda obično su bile rezervisane za svešteničku klasu. U svakom slučaju, najvažnija osoba vezano za kozmetiku predaka bila je kraljica Kleopatra

Stari Egipćani su koristili kremu za lice ne samo u religiozne svrhe već i u svakodnevnom životu kako bi popravili izgled svoje kože.

Krema je štitila lice od sunca i vjetra.

U starom Egiptu noćna krema za lice je, pored ulja koja podmlađuju kožu i životinjskih masti sadržala i tamjan poznat po svojim protivupalnim svojstvima. U kremu za lice je dodavano i mljeveno drago kamenje zarad zaštite od zlih demona ali još više zarad ljupkog sjaja koji je davalo licu.

Nakon osvajanja Grčke, i Rimljani su naučili da vode računa o svom fizičkom izgledu, a od Grka su naučili većinu svojih higijenskih navika. Kozmetički proizvodi koje su koristile Rimljanke morali su se pripremati svaki dan.

Stari Rimljani su takođe njegovali svoju kožu.

Sam termin kozmetika dolazi od naziva rimskih robinja “cosmetae,” koje su bile zadužene za spravljanje krema i drugih preparata za njegu. Na žalost, neki od ovih preparata sadržavali su i opasno bijelo olovo koje se koristilo za izbjeljivanje kože.

Bijelina lica bila je u to vrijeme znak blagostanja. Blijedo lice je značilo da ne morate da se mučite teškim radom na otvorenom.

Recept za kremu iz starog Rima

Arheolozi su 2003. godine bili fascinirani pronalaskom tokom iskopavanja jedne rimske ruševine. Ovo im je dozvolilo da zavire u prošlost. Pored recepta koji je po svojim sastojcima podsjećao na najbolju noćnu kremu pronašli su i samu kremu za lice.

Malena rimska posudica je iskopana neoštećena.

Kada su podigli poklopac, unutra su bili ostaci najbolje noćne kreme koju su koristile bogate Rimljanke.

Analize kreme pokazale su da se sastojala od kombinacije životinjske masti, najvjerovatnije ovčije, biljnog skroba i kalaja u prahu koji je davao boju kremi. Dakle tonirana krema.

Krema za lice u 20. vijeku

Tokom većeg dijela 20. vijeka, hidrirajuća ulja i emolijantni sastojci su bili najvažniji sastojci noćnih krema. I dalje je glavni zadatak kreme ostao da očuva mehkoću i elastičnost kože lica.

U to vrijeme preplanuo ten je protjerao bijelo lice sa modne scene Evrope i Amerike.

Trendovi su favorizovali preplanuli ten i izgled osobe koja provodi mnogo vremena napolju u aktivnoj rekreaciji kao znak blagostanja i zdravlja.

Uspiješni ljudi su provodili slobodno vrijeme uživajući u aktivnostima na otvorenom a svako je želio da bar spoljašnjim izgledom simulira uspjeh.

Više provedenog vremena napolju na suncu postavilo je novi zahtjev pred kremu za lice posebno noćnu.

Ona je sada trebala da hidrira još bolje ali i da oporavi kožu nakon izlaganja suncu.

Savremene kreme za lice

Krajem 20. vijeka, nauka je počela da igra značajnu ulogu u kreiranju krema za lice.

Anti aging efekat je postao neophodan uslov za dobru noćnu kremu za lice

Dominantni sastojci su postali retinol, hijaluronska kiselina i bioaktivne supstance koje obećavaju vraćanje biološkog sata kože lica unazad.

S obzirom da se lijepa koža skoro uvijek poistovećuje sa zdravljem, a dobro zdravlje urođeno je veliki dio onoga što smatramo privlačnim kod potencijalnog partnera, briga o koži je oduvijek bila važna u ljudskoj kulturi i vjerovatno će ostati bitan dio ljudske kulture u budućnosti.

Najbolji sastojci noćnih krema u prošlosti

U 17. i 18. vijeku, za najbolju noćnu kremu se smatrala mješavina pčelinjeg voska, bademovog ulja i ružine vodice.

Ove mješavine nisu imale dugačak rok trajanja jer nisu sadržavale konzervanse.

Zato je svaka dama sama pripremala svoju kremu, jer se nisu komercijalno proizvodile.

U najboljem slučaju, lokalni apotekar vam je mogao smiješati sastojke na licu mjesta.Većina evropskih žena Viktorijanskog doba koristila je noćne kreme koje su sadržale izbjeljujuće materije ili su pred san lice mazale puterom. Jedino čisto bijelo lice se smatralo znakom ljepote i privilegovanog položaja.Najvažniji zadatak tadašnjih krema za lice bio je da ukloni i najmanji znak izloženosti suncu na licu.

Pjegice i taman ten bili su znak pripadnosti nižoj socijalnoj klasi koja mora da radi van kuće.

Tek u 19. vijeku kreme za lice su počele da se proizvode i prodaju u prodavnicama.

Ovo je bilo moguće zahvaljujući pronalasku vazelina i mineralnih ulja koji su zamjenili bademovo ulje u kremama. Naime, bademovo ulje bi vrlo brzo užeglo pa kreme na njegovoj bazi nisu mogle biti postojane. Postojanost kvaliteta mineralnih hidrirajućih materija produžila je rok trajanja kremama za lice.

I pored brojnih modifikacija koje je krema za lice pretrpjela od svog nastanka do današnjih dana zajedničko im je prisustvo prirodnih materija koje hidriraju, štite i regenerišu kožu.

Još jedno je zajedničko kremi za lice kroz vijekove – žene ne mogu bez kreme za lice.