Prošle sedmice za Depo portal Slavo Kukić je govorio o Univerzitetu u Zenici, kao i o ministru obrazovanja, nauke, kulture i sporta u ZDK Spahiji Kozliću.

Nakon optužbi da u nekim kantonima na prostoru Federacije postoji monopol na prodaju udžbenika za osnovne i srednje škole (Tuzlanski i Zeničko-dobojski) i opisujući Kozlića da je u pitanju profesor zeničkog univerziteta ‘koji bi, da mu je taj podatak imalo važan, morao biti personifikacija i intelektualne etike i ljudskog poštenja. On nije ni jedno ni drugo’, reagovao je sam Spahija Kozlić na svom Facebook profilu kroz status, a koji prenosimo u nastavku:

“Unazad godinu dana u više navrata Slavo Kukić me je javno blatio, klevetao i vrijeđao. Nisam reagirao, jer on, poznato je, nije sklon dijalogu, nego polemici (polemos na starogrčkom znači rat, sukob…). Na polemosu živi i profitira. Uzgred, imao sam pametnija posla od prepiske sa salonskim sociologom. Dakle, još jedan u nizu nebitnih likova, „slučajnih prolaznika“. Zašto onda baš sada reagiram na njegove eristikom (sporom) ofarbane napade?

Iz razloga koji uočavam u njegovoj posljednjoj objavi na jednom portalu, budući da je optužba u ovom tekstu veoma opasna. Dakle, „akademik“ i kvaziljevičar Slavo Kukić, analfabetski me optužujući da nisam napisao „ni deset stranica ozbiljna znanstvenog teksta“, zapisa i kako je u pitanju „genetska, dakle, sklonost kriminalu ili korupciji?“. Upitnikom na kraju ne želi pitati, nego, suštinski, potvrđivati svoju tobožnju dilemu. Dakle, insinuira on, genetski sam sklon kriminalu ili korupciji, „ili, i jedno i drugo u paketu“!!! Ovakav rasizam se u Bosni nije čuo još od vremena „akademisanja“ Biljane Plavšić. Iz usta jednog sociologa, vjerovali ili ne, izađe rasistička konstatacija da postoje ljudi genetski skloni korupciji. Nakon ovakve nevjerovatne „sociološke opservacije“ treba savremenom Chamberlainu oduzeti sve naučne titule.

Drugi razlog je taj što ovaj političar s „pedericom“ i SDP-ov mandatar u pokušaju, iz evidentnog kvaziljevičarskog političkog rova pokušava braniti apolitičnost udžbeničke politike. Koje li drskosti! Liči Kukić time na jednog ovdašnjeg političara koji izvali kako je njegov cilj depolitizirati politiku. Napadom na moju odluku „jedan predmet – jedan udžbenik“ on se, zapravo, obrušava na želje roditelja da konačno imaju jedan udžbenik za jedan predmet. Koga, onda, Kukić pokušava braniti? Nastavnike, roditelje i djecu sigurno ne. Možda neke izdavače koji više neće moći „dogovarati“ udžbenike sa pojedinim nastavnicima?

Šta se krije iza ove prividne zabrinutosti eristika Slave Kukića? Evidentno, napad na mene po svaku cijenu. A motiv? Motivi sve govore, samo ih s pažnjom treba slušati.

Šta je, dakle, motiv Slave Kukića? Osveta. Zašto? Nije mogao više kao penzioner „klepati lovu“ na Univerzitetu u Zenici o čemu je otvorena i zvanična istraga. Izreka njegova da je na UNZE došao kako bi pomogao je smiješna, jer je ovaj višegodišnji „majkoterezični“ angažman koštao poreske obveznike velikih novaca. Nije to mogao više činiti pa sam mu ja na udaru.

O motivima nekih zeničkih portala da prenesu rasističke napade na mene ne treba trošiti riječi. O njima, možda, nekom drugom prilikom. Samo ću reći da je žalosno da su neki novinari (dok sam ih deset godina učio novinarstvu) sjedili na ušima i na umu imali nešto posve drugo. I njihov motiv je znan.”

Prošle sedmice za Depo portal Slavo Kukić je govorio o Univerzitetu u Zenici, kao i o ministru obrazovanja, nauke, kulture i sporta u ZDK Spahiji Kozliću.

Nakon optužbi da u nekim kantonima na prostoru Federacije postoji monopol na prodaju udžbenika za osnovne i srednje škole (Tuzlanski i Zeničko-dobojski) i opisujući Kozlića da je u pitanju profesor zeničkog univerziteta ‘koji bi, da mu je taj podatak imalo važan, morao biti personifikacija i intelektualne etike i ljudskog poštenja. On nije ni jedno ni drugo’, reagovao je sam Spahija Kozlić na svom Facebook profilu kroz status, a koji prenosimo u nastavku:

“Unazad godinu dana u više navrata Slavo Kukić me je javno blatio, klevetao i vrijeđao. Nisam reagirao, jer on, poznato je, nije sklon dijalogu, nego polemici (polemos na starogrčkom znači rat, sukob…). Na polemosu živi i profitira. Uzgred, imao sam pametnija posla od prepiske sa salonskim sociologom. Dakle, još jedan u nizu nebitnih likova, „slučajnih prolaznika“. Zašto onda baš sada reagiram na njegove eristikom (sporom) ofarbane napade?

Iz razloga koji uočavam u njegovoj posljednjoj objavi na jednom portalu, budući da je optužba u ovom tekstu veoma opasna. Dakle, „akademik“ i kvaziljevičar Slavo Kukić, analfabetski me optužujući da nisam napisao „ni deset stranica ozbiljna znanstvenog teksta“, zapisa i kako je u pitanju „genetska, dakle, sklonost kriminalu ili korupciji?“. Upitnikom na kraju ne želi pitati, nego, suštinski, potvrđivati svoju tobožnju dilemu. Dakle, insinuira on, genetski sam sklon kriminalu ili korupciji, „ili, i jedno i drugo u paketu“!!! Ovakav rasizam se u Bosni nije čuo još od vremena „akademisanja“ Biljane Plavšić. Iz usta jednog sociologa, vjerovali ili ne, izađe rasistička konstatacija da postoje ljudi genetski skloni korupciji. Nakon ovakve nevjerovatne „sociološke opservacije“ treba savremenom Chamberlainu oduzeti sve naučne titule.

Drugi razlog je taj što ovaj političar s „pedericom“ i SDP-ov mandatar u pokušaju, iz evidentnog kvaziljevičarskog političkog rova pokušava braniti apolitičnost udžbeničke politike. Koje li drskosti! Liči Kukić time na jednog ovdašnjeg političara koji izvali kako je njegov cilj depolitizirati politiku. Napadom na moju odluku „jedan predmet – jedan udžbenik“ on se, zapravo, obrušava na želje roditelja da konačno imaju jedan udžbenik za jedan predmet. Koga, onda, Kukić pokušava braniti? Nastavnike, roditelje i djecu sigurno ne. Možda neke izdavače koji više neće moći „dogovarati“ udžbenike sa pojedinim nastavnicima?

Šta se krije iza ove prividne zabrinutosti eristika Slave Kukića? Evidentno, napad na mene po svaku cijenu. A motiv? Motivi sve govore, samo ih s pažnjom treba slušati.

Šta je, dakle, motiv Slave Kukića? Osveta. Zašto? Nije mogao više kao penzioner „klepati lovu“ na Univerzitetu u Zenici o čemu je otvorena i zvanična istraga. Izreka njegova da je na UNZE došao kako bi pomogao je smiješna, jer je ovaj višegodišnji „majkoterezični“ angažman koštao poreske obveznike velikih novaca. Nije to mogao više činiti pa sam mu ja na udaru.

O motivima nekih zeničkih portala da prenesu rasističke napade na mene ne treba trošiti riječi. O njima, možda, nekom drugom prilikom. Samo ću reći da je žalosno da su neki novinari (dok sam ih deset godina učio novinarstvu) sjedili na ušima i na umu imali nešto posve drugo. I njihov motiv je znan.”