Ni treći pokušaj deložacije četveročlane porodice Zeničanina Adnana Selimagića iz stana na Bulevaru Kulina bana 30b nije uspio.

Više od stotinu komšija nije dozvolilo ulazak u ulaz predstavnicima Gradske uprave, tako da stan nije uveden u posjed Nermine Salčinović.

Podršku Selimagićima dali su, između ostalih, svojim prisustvom i Nihada Huseinagić, predsjednica Udruženja porodica šehida i poginulih boraca Grada Zenica, Alija Redžić i Ekrem Tuka, dobitnik najvišeg ratnog priznanja Zlatni ljiljan i Sanja Renić, zastupnica u Skupštini ZDK-a.

• Za tri dana će na Općinskom sudu biti ročište povodom zahtjeva mog advokata o odgodi deložacije do okončanja sudskog spora. Njihov advokat je tražio jamstvo od mene u vrijednosti od 90.000 maraka. Ja taj novac nemam – kazao je Selimagić.

On se zahvalio komšijama iz zgrade koji su mu iskazali podršku. Poručio je da će se boriti do Strasbura, da neće stati jer smatra da je ovo njegovo nasljedstvo.

Prema riječima Goran Bojanovića, advokata Selimagića, 1. oktobra u Općinskom sudu u Zenici biti održano ročište u vezi obezbjeđenja u parničnom postupku koji se vodi u ovom predmetu.

• Deložacija je odložena. Sud će odlučiti da li će ovaj stan ostati u posjedu Adnana Selimagića ili će tražilac izvršenja ući u stan nakon 1. oktobra bez otpora bilo kakvog trenutnog posjednika, objasnio je Bojanović.

Husejin Rizvanović, predsjednik kućnog savjeta zgrade, bio je na istoj poziciji 1998. godine, kada je umro Adnanov otac Selim Selimagić, a u njegov stan 23 dana kasnije uselila tadašnja komšinica sa šestog sprata Nermina Muminagić (kasnije udata Salčinović), koja je živjela u stanu roditelja. Dobila je tada papire od Željezare za stanarsko pravo, tako što je OŠ “Musa Ćazim Ćatić” u Zenici, u kojoj je radila kao nastavnica, zamijenila sa Željezarom stan u naselju Crkvice za ovaj u koji je ušla Nermina. Rizvanović je nazvao sramotnim “ono što se radi Adnanu I njegovoj porodici”.

S obzirom na to da je Selimagić tada bio u Australiji (živio tamo sa suprugom od 1994. do 2006.) i nije mogao doći, stan je izgubio i fizički i kroz papire.

Dao je opunomoćeniku da podnese u njegovo ime zahtjev za povrat stana. Sud i Općina Zenica 2007. su mu vratili stan.

Porodici koja je koristila stan do tada naloženo je iseljenje, da bi se 13 godina kasnije desio preokret i naložena je deložacija Selimagića.

Ni treći pokušaj deložacije četveročlane porodice Zeničanina Adnana Selimagića iz stana na Bulevaru Kulina bana 30b nije uspio.

Više od stotinu komšija nije dozvolilo ulazak u ulaz predstavnicima Gradske uprave, tako da stan nije uveden u posjed Nermine Salčinović.

Podršku Selimagićima dali su, između ostalih, svojim prisustvom i Nihada Huseinagić, predsjednica Udruženja porodica šehida i poginulih boraca Grada Zenica, Alija Redžić i Ekrem Tuka, dobitnik najvišeg ratnog priznanja Zlatni ljiljan i Sanja Renić, zastupnica u Skupštini ZDK-a.

• Za tri dana će na Općinskom sudu biti ročište povodom zahtjeva mog advokata o odgodi deložacije do okončanja sudskog spora. Njihov advokat je tražio jamstvo od mene u vrijednosti od 90.000 maraka. Ja taj novac nemam – kazao je Selimagić.

On se zahvalio komšijama iz zgrade koji su mu iskazali podršku. Poručio je da će se boriti do Strasbura, da neće stati jer smatra da je ovo njegovo nasljedstvo.

Prema riječima Goran Bojanovića, advokata Selimagića, 1. oktobra u Općinskom sudu u Zenici biti održano ročište u vezi obezbjeđenja u parničnom postupku koji se vodi u ovom predmetu.

• Deložacija je odložena. Sud će odlučiti da li će ovaj stan ostati u posjedu Adnana Selimagića ili će tražilac izvršenja ući u stan nakon 1. oktobra bez otpora bilo kakvog trenutnog posjednika, objasnio je Bojanović.

Husejin Rizvanović, predsjednik kućnog savjeta zgrade, bio je na istoj poziciji 1998. godine, kada je umro Adnanov otac Selim Selimagić, a u njegov stan 23 dana kasnije uselila tadašnja komšinica sa šestog sprata Nermina Muminagić (kasnije udata Salčinović), koja je živjela u stanu roditelja. Dobila je tada papire od Željezare za stanarsko pravo, tako što je OŠ “Musa Ćazim Ćatić” u Zenici, u kojoj je radila kao nastavnica, zamijenila sa Željezarom stan u naselju Crkvice za ovaj u koji je ušla Nermina. Rizvanović je nazvao sramotnim “ono što se radi Adnanu I njegovoj porodici”.

S obzirom na to da je Selimagić tada bio u Australiji (živio tamo sa suprugom od 1994. do 2006.) i nije mogao doći, stan je izgubio i fizički i kroz papire.

Dao je opunomoćeniku da podnese u njegovo ime zahtjev za povrat stana. Sud i Općina Zenica 2007. su mu vratili stan.

Porodici koja je koristila stan do tada naloženo je iseljenje, da bi se 13 godina kasnije desio preokret i naložena je deložacija Selimagića.