Željko Komšić, član Predsjedništva Bosne i Hercegovine pisao je Jensu Stoltenbergu, glavnom sekretaru NATO-a poručujući da je vojno i političko rukovodstvo Hrvatske presuđeno za Udruženi zločinački poduhvat (UZP) te da je neprimjeren angažman Vojske Hrvatske u mirovnoj misiji u BiH.

Komšićevo pismo Stoltenbergu prenosimo u cijelosti:

Poštovani gospodine Stoltenberg,

– U vezi sa razmatranjem mogućnosti produženja misije EUFOR Operacija Althea, kao i mogućih drugačijih rješenja koja uključuju angažman NATO saveza, želim vas obavijestiti da smo upoznati sa sadržajem pisma iz Vlade Republike Hrvatske oko njihovog eventualnog uključivanja i slanja vojnih snaga u Bosnu i Hercegovinu kroz NATO ili EUFOR misije.

Kako u pismu Vlade Republike Hrvatske postoji određeni broj krucijalnih neistina, dozvolite mi da vam ukažem na nekoliko važnih elemenata.

Opći okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini ili Dejtonski mirovni sporazum potpada u kategoriju međunarodnih mirovnih sporazuma kojeg u pravilu i nikako drugačije potpisuju države učesnice u ratu. Takvu definiciju, kasnije je potvrdio Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju iz Haaga, koji je rat u Bosni i Hercegovini utvrdio kao međudržavni oružani sukob.

Takva činjenica, pravna i historijska, bila je povodom odredbe člana 3. Aneksa 1A Dejtonskog mirovnog sporazuma (Povlačenje stranih snaga) sa trajnim karakterom, a nikako privremenom ili jednokratnom (one-time) obavezom. Šta više, potpisivanjem Dejtonskog mirovnog sporazuma prestale su važiti odredbe Splitskog sporazuma na kojeg se Vlada Republike Hrvatske poziva. Posebno je važno istaći da Splitski sporazum nema karakter međunarodnog sporazuma, jer se radi o jednokratnom dogovoru o vojnom djelovanju u specifičnim ratnim okolnostima.

Iz navedenih razloga, smatram da bi bilo veoma neprimjereno da NATO savez u svoju misiju u Bosni i Hercegovini ili da kroz misiju EUFOR Operacija Althea uključuje snage Republike Hrvatske, odnosno zemlje čije je vojno i političko rukovodstvo presuđeno u Međunarodnom krivičnim sudu u Haagu kao dijelom udruženog zločinačkog poduhvata koji je za cilj imao stvaranje etnički očišćenih dijelova Bosne i Hercegovine pod vojnom i političkom upravom susjedne Republike Hrvatske. Takve političke ambicije Republike Hrvatske prema Bosni i Hercegovini, suverenoj i nezavisnoj državi, postoje i danas, koje se nastoje ojačati i vojnim snagama.

Ovo Komšićevo pisemo uslijedilo je nakon što je Gordan Grlić-Radman, ministar vanjskih poslova Hrvatske pisao Stoletenbergu 14. oktobra ove godine u kojem ga je upozorio da bi jedinstvo NATO-a moglo biti ugroženo ukoliko Hrvatskoj bude uskraćeno da pošalje svoje vojnike u mirovnu misiju u BiH.

– U kontekstu nedavnih diskusija unutar NATO-a o alternativnim scenarijima za osiguranje stabilnog i sigurnog okruženja u Bosni i Hercegovini u slučaju mogućeg veta na produženje mandata EUFOR-ove operacije Althea u Vijeću sigurnosti Ujedinjenih naroda, želio bih ponoviti stav hrvatske Vlade po pitanju sudjelovanja Hrvatske u svim misijama i operacijama NATO-a, a posebno u mogućoj misiji NATO-a u Bosni i Hercegovini. Ostaje principijelan stav Hrvatske da sudjelovanje u takvoj misiji mora biti otvoreno za sve saveznike, jer je to naše inherentno pravo, što je sadržano u preambuli Sjevernoatlantskog ugovora kroz odlučnost da ujedinimo napore za kolektivnu odbranu i za očuvanje mira i sigurnost – napisao je u pismu Grlić-Radman.

On dalje navodi da “ne postoje bilo kakve pravne i političke prepreke ili zabrinutosti za učešće Hrvatske u bilo kojoj misiji ili operaciji NATO-a”.

– Moguće isključenje Hrvatske ne bi bilo samo diskriminatorno za saveznika, već bi saveznika, u ovom slučaju Hrvatsku, stavilo u nepovoljan položaj u odnosu na moguće operativne partnere. To bi bilo u suprotnosti sa obavezama, pravima i odgovornostima koje proizilaze iz našeg članstva u NATO-u. Vjerujemo da vaš stav u vezi sa učešćem još jednog saveznika u NATO misiji u Iraku govori u prilog našem stavu. Nadalje, takva diferencijacija mogla bi biti politički veoma štetna za savezničko jedinstvo i solidarnost, postavljajući štetan presedan za buduće napore našeg Saveza. S obzirom na trenutno pogoršanu sigurnosnu situaciju u Evropi, koju je donijela ruska agresija na Ukrajinu, te imajući u vidu destabilizirajuće djelovanje trećih strana na Zapadnom Balkanu općenito, a posebno u Bosni i Hercegovini, slanje poruke o razjedinjenosti saveznika bilo bi posebno opasno -poručio je, između ostalog, Grlić Radman.

N1 je u posjedu pisma kojeg je Grlić-Radman poslao Stoltenberu, pa u galeriji ispod možete pogledati šta je sve napisao generalnom sekretaru NATO-a.

Željko Komšić, član Predsjedništva Bosne i Hercegovine pisao je Jensu Stoltenbergu, glavnom sekretaru NATO-a poručujući da je vojno i političko rukovodstvo Hrvatske presuđeno za Udruženi zločinački poduhvat (UZP) te da je neprimjeren angažman Vojske Hrvatske u mirovnoj misiji u BiH.

Komšićevo pismo Stoltenbergu prenosimo u cijelosti:

Poštovani gospodine Stoltenberg,

– U vezi sa razmatranjem mogućnosti produženja misije EUFOR Operacija Althea, kao i mogućih drugačijih rješenja koja uključuju angažman NATO saveza, želim vas obavijestiti da smo upoznati sa sadržajem pisma iz Vlade Republike Hrvatske oko njihovog eventualnog uključivanja i slanja vojnih snaga u Bosnu i Hercegovinu kroz NATO ili EUFOR misije.

Kako u pismu Vlade Republike Hrvatske postoji određeni broj krucijalnih neistina, dozvolite mi da vam ukažem na nekoliko važnih elemenata.

Opći okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini ili Dejtonski mirovni sporazum potpada u kategoriju međunarodnih mirovnih sporazuma kojeg u pravilu i nikako drugačije potpisuju države učesnice u ratu. Takvu definiciju, kasnije je potvrdio Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju iz Haaga, koji je rat u Bosni i Hercegovini utvrdio kao međudržavni oružani sukob.

Takva činjenica, pravna i historijska, bila je povodom odredbe člana 3. Aneksa 1A Dejtonskog mirovnog sporazuma (Povlačenje stranih snaga) sa trajnim karakterom, a nikako privremenom ili jednokratnom (one-time) obavezom. Šta više, potpisivanjem Dejtonskog mirovnog sporazuma prestale su važiti odredbe Splitskog sporazuma na kojeg se Vlada Republike Hrvatske poziva. Posebno je važno istaći da Splitski sporazum nema karakter međunarodnog sporazuma, jer se radi o jednokratnom dogovoru o vojnom djelovanju u specifičnim ratnim okolnostima.

Iz navedenih razloga, smatram da bi bilo veoma neprimjereno da NATO savez u svoju misiju u Bosni i Hercegovini ili da kroz misiju EUFOR Operacija Althea uključuje snage Republike Hrvatske, odnosno zemlje čije je vojno i političko rukovodstvo presuđeno u Međunarodnom krivičnim sudu u Haagu kao dijelom udruženog zločinačkog poduhvata koji je za cilj imao stvaranje etnički očišćenih dijelova Bosne i Hercegovine pod vojnom i političkom upravom susjedne Republike Hrvatske. Takve političke ambicije Republike Hrvatske prema Bosni i Hercegovini, suverenoj i nezavisnoj državi, postoje i danas, koje se nastoje ojačati i vojnim snagama.

Ovo Komšićevo pisemo uslijedilo je nakon što je Gordan Grlić-Radman, ministar vanjskih poslova Hrvatske pisao Stoletenbergu 14. oktobra ove godine u kojem ga je upozorio da bi jedinstvo NATO-a moglo biti ugroženo ukoliko Hrvatskoj bude uskraćeno da pošalje svoje vojnike u mirovnu misiju u BiH.

– U kontekstu nedavnih diskusija unutar NATO-a o alternativnim scenarijima za osiguranje stabilnog i sigurnog okruženja u Bosni i Hercegovini u slučaju mogućeg veta na produženje mandata EUFOR-ove operacije Althea u Vijeću sigurnosti Ujedinjenih naroda, želio bih ponoviti stav hrvatske Vlade po pitanju sudjelovanja Hrvatske u svim misijama i operacijama NATO-a, a posebno u mogućoj misiji NATO-a u Bosni i Hercegovini. Ostaje principijelan stav Hrvatske da sudjelovanje u takvoj misiji mora biti otvoreno za sve saveznike, jer je to naše inherentno pravo, što je sadržano u preambuli Sjevernoatlantskog ugovora kroz odlučnost da ujedinimo napore za kolektivnu odbranu i za očuvanje mira i sigurnost – napisao je u pismu Grlić-Radman.

On dalje navodi da “ne postoje bilo kakve pravne i političke prepreke ili zabrinutosti za učešće Hrvatske u bilo kojoj misiji ili operaciji NATO-a”.

– Moguće isključenje Hrvatske ne bi bilo samo diskriminatorno za saveznika, već bi saveznika, u ovom slučaju Hrvatsku, stavilo u nepovoljan položaj u odnosu na moguće operativne partnere. To bi bilo u suprotnosti sa obavezama, pravima i odgovornostima koje proizilaze iz našeg članstva u NATO-u. Vjerujemo da vaš stav u vezi sa učešćem još jednog saveznika u NATO misiji u Iraku govori u prilog našem stavu. Nadalje, takva diferencijacija mogla bi biti politički veoma štetna za savezničko jedinstvo i solidarnost, postavljajući štetan presedan za buduće napore našeg Saveza. S obzirom na trenutno pogoršanu sigurnosnu situaciju u Evropi, koju je donijela ruska agresija na Ukrajinu, te imajući u vidu destabilizirajuće djelovanje trećih strana na Zapadnom Balkanu općenito, a posebno u Bosni i Hercegovini, slanje poruke o razjedinjenosti saveznika bilo bi posebno opasno -poručio je, između ostalog, Grlić Radman.

N1 je u posjedu pisma kojeg je Grlić-Radman poslao Stoltenberu, pa u galeriji ispod možete pogledati šta je sve napisao generalnom sekretaru NATO-a.