Neće biti rata u BiH, kaže u intervjuu za crnogorsku Pobjedu član Predsjedništva Bosne i Hercegovine Željko Komšić.

– Iako je za rat potrebno samo jedno – to nas je naučilo iskustvo – rata nema, jer za tako što nema ni kapaciteta ni volje kod bilo koga u BiH. Takvo je trenutno stanje, ističe Komšić.

POBJEDA: Milorad Dodik najavio je osnivanje granične policije bosanskohercegovačkog entiteta Rs, tvrdeći da je to u skladu sa Aneksom 2 Dejtonskog mirovnog sporazuma. Kako tumačite ovaj potez? Je li to novi korak u pravcu destrukcije države Bosne i Hercegovine?

KOMŠIĆ: Jeste. Riječ je o provođenju već planiranih i pripremljenih poteza. Nepravosnažna presuda Miloradu Dodiku iskorištena je samo kao povod za aktiviranje unaprijed pripremljenih koraka koji bi trebalo da vode ka secesiji entiteta Rs. Sve što Dodik radi zapravo je taktika „kuhanje žabe“: kada i dok „žaba“ shvati da je skuhana, biće kasno.

POBJEDA: Ima li država BiH zaista kapaciteta da uhapsi Dodika, Stevandića i Viškovića? Ili bi možda bilo bolje da Vas pitam – ima li volje?

KOMŠIĆ: Kapaciteta ima, ali volje i hrabrosti nema. U našem Vijeću ministara, koje je nadležno za bosanskohercegovački sigurnosni aparat, za Agenciju za istrage i zaštitu BiH (SIPA), za Graničnu policiju, za Obavještajno-sigurnosne agencije (OSA), za Direkciju za koordinaciju policijskih tijela i slično, ne postoji hrabrost da se taj aparat, odnosno agencije angažuju za ovo o čemu me pitate.

POBJEDA: Zašto ne postoji?

KOMŠIĆ: Djeluje kao da svi čekaju nekoga koji će sve da riješi. I u tom čekanju sve što Dodik radi postaće, kako to stranci kažu, činjenice na terenu, nova realnost.

POBJEDA: Kako to da predsjednik Socijaldemokratske partije i federalni premijer Nermin Nikšić tvrdi da je u Bosni i Hercegovini ,,situacija normalna“, dok ministar vanjskih poslova Elmedin Konaković, pak, kaže da SIPA nema mogućnost da privede Dodika?

KOMŠIĆ: Ako je ovo normalna situacija, onda ja nisam normalan.

POBJEDA: Ministar Konaković kaže i da podržava ,,umjeren strateški pristup naših institucija koje polako stežu obruč oko Dodika“. Što Vi mislite o tom „umjerenom strateškom pristupu”?

KOMŠIĆ: Izgleda da ipak ja nisam normalan, jer ne vidim nikakav ,,strateški pristup“. Čak ni „umjeren strateški pristup“.

POBJEDA: Vladajuća „Trojka” odavno je prepustila Miloradu Dodiku i Draganu Čoviću doslovno sve pozicije u bezbjednosnom sistemu Bosne i Hercegovine. Je li riječ o političkom neiskustvu čelnika „Trojke” ili su motivi drugi?

KOMŠIĆ: Još prije dvije godine smo toliko puta govorili i upozoravali na činjenice koje pominjete. Ipak, kada je „Trojka”, u saradnji i uz poticaj svojih stranih mentora – tadašnjeg ambasadora SAD u Sarajevu Majkla Marfija i Visokog predstavnika Kristijana Šmita, ali i uz značajnu podršku još nekih ambasadora – formirala vlast sa Dodikom i Čovićem, proglasila je to velikim uspjehom za BiH i najbrže formiranim Vijećem ministara. Zato sada nema svrhe „plakati za prosutim mlijekom”. Nikome od nas neće biti lakše. Takođe, već smo govorili i o motivima, pa pričati opet o tome, otvarati tu temu ne pomaže nikome.

Neće biti rata u BiH, kaže u intervjuu za crnogorsku Pobjedu član Predsjedništva Bosne i Hercegovine Željko Komšić.

– Iako je za rat potrebno samo jedno – to nas je naučilo iskustvo – rata nema, jer za tako što nema ni kapaciteta ni volje kod bilo koga u BiH. Takvo je trenutno stanje, ističe Komšić.

POBJEDA: Milorad Dodik najavio je osnivanje granične policije bosanskohercegovačkog entiteta Rs, tvrdeći da je to u skladu sa Aneksom 2 Dejtonskog mirovnog sporazuma. Kako tumačite ovaj potez? Je li to novi korak u pravcu destrukcije države Bosne i Hercegovine?

KOMŠIĆ: Jeste. Riječ je o provođenju već planiranih i pripremljenih poteza. Nepravosnažna presuda Miloradu Dodiku iskorištena je samo kao povod za aktiviranje unaprijed pripremljenih koraka koji bi trebalo da vode ka secesiji entiteta Rs. Sve što Dodik radi zapravo je taktika „kuhanje žabe“: kada i dok „žaba“ shvati da je skuhana, biće kasno.

POBJEDA: Ima li država BiH zaista kapaciteta da uhapsi Dodika, Stevandića i Viškovića? Ili bi možda bilo bolje da Vas pitam – ima li volje?

KOMŠIĆ: Kapaciteta ima, ali volje i hrabrosti nema. U našem Vijeću ministara, koje je nadležno za bosanskohercegovački sigurnosni aparat, za Agenciju za istrage i zaštitu BiH (SIPA), za Graničnu policiju, za Obavještajno-sigurnosne agencije (OSA), za Direkciju za koordinaciju policijskih tijela i slično, ne postoji hrabrost da se taj aparat, odnosno agencije angažuju za ovo o čemu me pitate.

POBJEDA: Zašto ne postoji?

KOMŠIĆ: Djeluje kao da svi čekaju nekoga koji će sve da riješi. I u tom čekanju sve što Dodik radi postaće, kako to stranci kažu, činjenice na terenu, nova realnost.

POBJEDA: Kako to da predsjednik Socijaldemokratske partije i federalni premijer Nermin Nikšić tvrdi da je u Bosni i Hercegovini ,,situacija normalna“, dok ministar vanjskih poslova Elmedin Konaković, pak, kaže da SIPA nema mogućnost da privede Dodika?

KOMŠIĆ: Ako je ovo normalna situacija, onda ja nisam normalan.

POBJEDA: Ministar Konaković kaže i da podržava ,,umjeren strateški pristup naših institucija koje polako stežu obruč oko Dodika“. Što Vi mislite o tom „umjerenom strateškom pristupu”?

KOMŠIĆ: Izgleda da ipak ja nisam normalan, jer ne vidim nikakav ,,strateški pristup“. Čak ni „umjeren strateški pristup“.

POBJEDA: Vladajuća „Trojka” odavno je prepustila Miloradu Dodiku i Draganu Čoviću doslovno sve pozicije u bezbjednosnom sistemu Bosne i Hercegovine. Je li riječ o političkom neiskustvu čelnika „Trojke” ili su motivi drugi?

KOMŠIĆ: Još prije dvije godine smo toliko puta govorili i upozoravali na činjenice koje pominjete. Ipak, kada je „Trojka”, u saradnji i uz poticaj svojih stranih mentora – tadašnjeg ambasadora SAD u Sarajevu Majkla Marfija i Visokog predstavnika Kristijana Šmita, ali i uz značajnu podršku još nekih ambasadora – formirala vlast sa Dodikom i Čovićem, proglasila je to velikim uspjehom za BiH i najbrže formiranim Vijećem ministara. Zato sada nema svrhe „plakati za prosutim mlijekom”. Nikome od nas neće biti lakše. Takođe, već smo govorili i o motivima, pa pričati opet o tome, otvarati tu temu ne pomaže nikome.