Kada su vlasti grada na Zapadnoj obali Švedske odlučile da će zbog najvećih infrastrukturnih projekata u gradu stradati višestoljetni gradski hrastovi, građanima nije puno trebalo dugo da izađu na ulice. Hrastovi su dobili simbolične osmrtnice, a vlasti ozbiljna protestna pisma.

Da građanski protesti nemaju uvijek svoj sretan kraj, uvjerili su se i stoljetni hrastovi. Obilježeni i nemoćni pred voljom vlasti, preko noći su nestali. Građani su nosili cvijeće neko vrijeme na stratište hrastova, a potom se sve i zaboravilo. Hrastove više niko nije pominjao, a vlasti su najavile još žrtava za infrastrukturalne projekte. Između ostalih i najstariju gradsku koncertnu dvoranu.

Dvije hiljade kilometara južno, u siromašnom industrijskom gradiću, čije je ulice i zgrade već podobro načeo zub tranzicije, vlast je svečano najavila uklanjanje starih gradskih uličnih satova. Istih onih ispred kojih su stanovnici tog grada nalazili decenijama. Kako zbog vlastite komocije, te kako zbog priučene digitalne tradicije, građani nisu izašli na ulice u znak protesta. Već su kako to i običavaju svoj protest uputili preko socijalnih mreža. Neki su žustro poručivali da novi satovi nisu vrijedni da stoje na tim svetim mjestima, dok su drugi raznim tugy plaky emotikonima pozdravljali odlazak starih satova. Nakon što su kazaljke novih satova napravile 6 cijelih krugova, stare satove više niko nije ni pominjao.

Sasvim je izvjesno da će se sjeverni hrastovi i južni satovi sresti na nekom groblju ljudskih uspomena. Kao što je izvjesno da će njihov odlazak inspirisati mnoge da im posvete sjetne pjesme ili zabavne anegdote.

Ali je sasvim neizvjesno kada će ljudi prestati da se plaše promjena. Kako ovi sjeverni ljudi koji isprepadani svim demografskim promjenama, strepe i od izmjene gradskih parkova, tako i ovi južni ljudi. Oni sve masovniji odlazak svog stanovništva percipiraju kroz odlazak starih satova.

A hrastovi i dalje niču, kao što i satovi i dalje mjere vrijeme. A vlast. Vlast je uvijek ista. Nikada i nikome nije udovoljila.

• svaka slučajnost sa stvarnim satovima i hrastovima je namjerna. Zbog težine događaja i traumatskih posljedica, imena gradova nisu pominjana.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku portala Zenit.ba

Kada su vlasti grada na Zapadnoj obali Švedske odlučile da će zbog najvećih infrastrukturnih projekata u gradu stradati višestoljetni gradski hrastovi, građanima nije puno trebalo dugo da izađu na ulice. Hrastovi su dobili simbolične osmrtnice, a vlasti ozbiljna protestna pisma.

Da građanski protesti nemaju uvijek svoj sretan kraj, uvjerili su se i stoljetni hrastovi. Obilježeni i nemoćni pred voljom vlasti, preko noći su nestali. Građani su nosili cvijeće neko vrijeme na stratište hrastova, a potom se sve i zaboravilo. Hrastove više niko nije pominjao, a vlasti su najavile još žrtava za infrastrukturalne projekte. Između ostalih i najstariju gradsku koncertnu dvoranu.

Dvije hiljade kilometara južno, u siromašnom industrijskom gradiću, čije je ulice i zgrade već podobro načeo zub tranzicije, vlast je svečano najavila uklanjanje starih gradskih uličnih satova. Istih onih ispred kojih su stanovnici tog grada nalazili decenijama. Kako zbog vlastite komocije, te kako zbog priučene digitalne tradicije, građani nisu izašli na ulice u znak protesta. Već su kako to i običavaju svoj protest uputili preko socijalnih mreža. Neki su žustro poručivali da novi satovi nisu vrijedni da stoje na tim svetim mjestima, dok su drugi raznim tugy plaky emotikonima pozdravljali odlazak starih satova. Nakon što su kazaljke novih satova napravile 6 cijelih krugova, stare satove više niko nije ni pominjao.

Sasvim je izvjesno da će se sjeverni hrastovi i južni satovi sresti na nekom groblju ljudskih uspomena. Kao što je izvjesno da će njihov odlazak inspirisati mnoge da im posvete sjetne pjesme ili zabavne anegdote.

Ali je sasvim neizvjesno kada će ljudi prestati da se plaše promjena. Kako ovi sjeverni ljudi koji isprepadani svim demografskim promjenama, strepe i od izmjene gradskih parkova, tako i ovi južni ljudi. Oni sve masovniji odlazak svog stanovništva percipiraju kroz odlazak starih satova.

A hrastovi i dalje niču, kao što i satovi i dalje mjere vrijeme. A vlast. Vlast je uvijek ista. Nikada i nikome nije udovoljila.

• svaka slučajnost sa stvarnim satovima i hrastovima je namjerna. Zbog težine događaja i traumatskih posljedica, imena gradova nisu pominjana.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku portala Zenit.ba