U savremenom dobu i potrošačkom društvu, kao jedno od temeljnih ljudskih prava nametnulo se i pravo zaštite potrošača.

Iako postoje zakoni koji regulišu ovu oblast, trgovci i davaoci ekonomskih usluga vješto se dovijaju da bi više zaradili dovodeći u zabludu potrošača koji, opet, često zbog nepoznavanja zakona i svojih prava bude oštećena strana.

Roba s pogrešnom deklaracijom, cijenom, datumom proizvodnje i upotrebe samo su neke od pritužbi koje svakodneno pristižu u udruženja za zaštitu potrošača, kojih samo u entitetu RS ima sedam. Mali broj potrošača ne zna da trgovac svaku vrećicu ne smije naplatiti.

„Koje imaju logo određenih trgovačkih centara koja, po Zakonu, nije dozvoljena da se naplaćuje“, kaže Nedeljka Ilijić, direktorica UG „Oaza“ u Trebinju.

Danas u BiH postoji oko 30 zakona o zaštiti potrošača koji nisu dovoljno harmonizirani, što građane dodatno dovodi u zabludu.

„Nedovoljan broj potrošača nije upoznat sa Zakonom i sa samim procedurama ostvarivanja svojih prava“, ističe Dragan Milaković sa odsjeka za zaštitu potrošača pri Vladi RS-a.

Ipak, prava potrošača najviše su na udaru u sektoru ekonomskih, odnosno komunalnih usluga, prije svega zbog primjene različitih zakonskih rješenja.

„Najviše se krše u sektoru ekonomskih usluga od opšteg interesa“, kaže Ljubica Čolović, ombudsmen za zaštitu potrošača.

„Zakon o zaštiti potrošača ne poznaje komunalne djelatnosti. On poznaje ekonomske usluge. I samim tim već ne znate ko vam je nadležan? Da li Zakon o zaštiti potrošača? Upravo zbog toga i mislim da je ovako ogroman broj, ne znamo tačno koliko, ali recimo da je veći od hiljadu, kažu u RS preko milion komunalnih sporova“, ističe Snežana Šešlija iz Udruženja za zaštitu potrošača u Doboju.

Prema Zakonu o zaštiti potrošača svaki opravdan nedostatak na koji kupac ukaže, trgovac je dužan otkloniti, u protivnom nadležni su inspekcijski organi.

U savremenom dobu i potrošačkom društvu, kao jedno od temeljnih ljudskih prava nametnulo se i pravo zaštite potrošača.

Iako postoje zakoni koji regulišu ovu oblast, trgovci i davaoci ekonomskih usluga vješto se dovijaju da bi više zaradili dovodeći u zabludu potrošača koji, opet, često zbog nepoznavanja zakona i svojih prava bude oštećena strana.

Roba s pogrešnom deklaracijom, cijenom, datumom proizvodnje i upotrebe samo su neke od pritužbi koje svakodneno pristižu u udruženja za zaštitu potrošača, kojih samo u entitetu RS ima sedam. Mali broj potrošača ne zna da trgovac svaku vrećicu ne smije naplatiti.

„Koje imaju logo određenih trgovačkih centara koja, po Zakonu, nije dozvoljena da se naplaćuje“, kaže Nedeljka Ilijić, direktorica UG „Oaza“ u Trebinju.

Danas u BiH postoji oko 30 zakona o zaštiti potrošača koji nisu dovoljno harmonizirani, što građane dodatno dovodi u zabludu.

„Nedovoljan broj potrošača nije upoznat sa Zakonom i sa samim procedurama ostvarivanja svojih prava“, ističe Dragan Milaković sa odsjeka za zaštitu potrošača pri Vladi RS-a.

Ipak, prava potrošača najviše su na udaru u sektoru ekonomskih, odnosno komunalnih usluga, prije svega zbog primjene različitih zakonskih rješenja.

„Najviše se krše u sektoru ekonomskih usluga od opšteg interesa“, kaže Ljubica Čolović, ombudsmen za zaštitu potrošača.

„Zakon o zaštiti potrošača ne poznaje komunalne djelatnosti. On poznaje ekonomske usluge. I samim tim već ne znate ko vam je nadležan? Da li Zakon o zaštiti potrošača? Upravo zbog toga i mislim da je ovako ogroman broj, ne znamo tačno koliko, ali recimo da je veći od hiljadu, kažu u RS preko milion komunalnih sporova“, ističe Snežana Šešlija iz Udruženja za zaštitu potrošača u Doboju.

Prema Zakonu o zaštiti potrošača svaki opravdan nedostatak na koji kupac ukaže, trgovac je dužan otkloniti, u protivnom nadležni su inspekcijski organi.