Ako ste ikada koristili javni bazen, vjerovatno ste se ponekad zapitali u kolikoj mjeri hlor u bazenskoj vodi šteti vašem zdravlju, s obzirom na to da je poznato da se taj hemijski element koristi kao sredstvo za izbjeljivanje, a snažan miris hlorirane vode često je odbojan.

No stručnjaci tvrde da zbog svega navedenog ne treba brinuti.

“Osoblje koje brine o javnim bazenima redovno provodi kontrolu vode kako ne bi došlo zdravstvenih problema njihovih korisnika”, kaže Christian Hoera iz njemačke Agencije za zaštitu okoliša.

“Čak i osobe koje svakodnevno odlaze plivati na bazen, pri čemu prosječno progutaju oko 100 mililitara hlorirane vode, ne moraju strahovati od negativnih posljedica”, kaže Hoera.

Oštar miris, kojeg ljudi generalno povezuju s mirisom hlora, ne potječe od hlorirane vode, već od nusproizvoda hemijskih reakcija s hlorom, a jedan od njih je trikloramin koji najviše utječe na karakterističan miris na hlor.

Njemački znanstvenici ističu da hlor sam po sebi nije toliko štetan, no da se prilikom miješanja sa znojem, urinom, bakterijama i tjelesnim uljima razvija taj hemijski spoj koji stvara probleme. Preporuka je zato prije ulaska u bazen temeljito se istuširati i oprati sapunom i vodom da bi se s tijela i lica uklonila šminka i ostali kozmetički preparati koji uzrokuju neželjene reakcije prilikom spajanja s hlorom.

Postupkom dezinfekcije bazenske vode hloriranjem u toj se vodi, uz trikloramin stvaraju znatne količine drugih neželjenih nusprodukata: aldehida, trihalometana i ostalih halogeniranih ugljikovodika.

Neki znanstvenici vjeruju da je upravo trikloramin glavni “krivac” za razvoj astme kod djece koja redovno koriste bazene.

U bazenima za kupanje, bez obzira na to rade li sezonski ili tokom cijele godine obavezno je jedanput godišnje pročistiti cijeli protočni sustav, uključujući i bazene, potpuno ih isprazniti, očistiti, isprati, napuniti i hiperhlorirati u trajanju od dva sata.

Redovna dezinfekcija bazenske vode obavlja se automatskim hlorinatorom s redukcijom pH-vrijednosti, čiji rad kontrolira stručna osoba. Dodano dezinfekcijsko sredstvo treba ravnomjerno raspodijeliti u cijelom bazenu. Koncentracija slobodnog rezidualnog hlora treba biti u rasponu od 0,12 do 1,02 mg/l, a voda u predbazenima (dezbarijerama) mora biti hiperhlorirana ili obavezno sadržavati dezinfekcijsko sredstvo.

Ako ste ikada koristili javni bazen, vjerovatno ste se ponekad zapitali u kolikoj mjeri hlor u bazenskoj vodi šteti vašem zdravlju, s obzirom na to da je poznato da se taj hemijski element koristi kao sredstvo za izbjeljivanje, a snažan miris hlorirane vode često je odbojan.

No stručnjaci tvrde da zbog svega navedenog ne treba brinuti.

“Osoblje koje brine o javnim bazenima redovno provodi kontrolu vode kako ne bi došlo zdravstvenih problema njihovih korisnika”, kaže Christian Hoera iz njemačke Agencije za zaštitu okoliša.

“Čak i osobe koje svakodnevno odlaze plivati na bazen, pri čemu prosječno progutaju oko 100 mililitara hlorirane vode, ne moraju strahovati od negativnih posljedica”, kaže Hoera.

Oštar miris, kojeg ljudi generalno povezuju s mirisom hlora, ne potječe od hlorirane vode, već od nusproizvoda hemijskih reakcija s hlorom, a jedan od njih je trikloramin koji najviše utječe na karakterističan miris na hlor.

Njemački znanstvenici ističu da hlor sam po sebi nije toliko štetan, no da se prilikom miješanja sa znojem, urinom, bakterijama i tjelesnim uljima razvija taj hemijski spoj koji stvara probleme. Preporuka je zato prije ulaska u bazen temeljito se istuširati i oprati sapunom i vodom da bi se s tijela i lica uklonila šminka i ostali kozmetički preparati koji uzrokuju neželjene reakcije prilikom spajanja s hlorom.

Postupkom dezinfekcije bazenske vode hloriranjem u toj se vodi, uz trikloramin stvaraju znatne količine drugih neželjenih nusprodukata: aldehida, trihalometana i ostalih halogeniranih ugljikovodika.

Neki znanstvenici vjeruju da je upravo trikloramin glavni “krivac” za razvoj astme kod djece koja redovno koriste bazene.

U bazenima za kupanje, bez obzira na to rade li sezonski ili tokom cijele godine obavezno je jedanput godišnje pročistiti cijeli protočni sustav, uključujući i bazene, potpuno ih isprazniti, očistiti, isprati, napuniti i hiperhlorirati u trajanju od dva sata.

Redovna dezinfekcija bazenske vode obavlja se automatskim hlorinatorom s redukcijom pH-vrijednosti, čiji rad kontrolira stručna osoba. Dodano dezinfekcijsko sredstvo treba ravnomjerno raspodijeliti u cijelom bazenu. Koncentracija slobodnog rezidualnog hlora treba biti u rasponu od 0,12 do 1,02 mg/l, a voda u predbazenima (dezbarijerama) mora biti hiperhlorirana ili obavezno sadržavati dezinfekcijsko sredstvo.