Bosna i Hercegovina ovog 1. marta slavi veliki jubilej – 31. godišnjicu svoje nezavisnosti od Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije. I ove godine ista priča – najveći praznik naše domovine će se slaviti samo u jednom njenom dijelu, dok će u drugom biti tek obični radni dan.

Skupština Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine (SR BiH) je na tadašnjoj zajedničkoj sjednici Vijeća, održanoj 24. i 25. januara 1992. donijela je Odluku o raspisivanju referenduma za definisanje statusa BiH.

Jedino pitanje na koje su građani Bosne i Hercegovine imali priliku odgovoriti na glasačkom listiću bilo je:

– Jeste li za suverenu i nezavisnu Bosnu i Hercegovinu, državu ravnopravnih građana, naroda Bosne i Hercegovine – Muslimana, Srba, Hrvata i pripadnika drugih naroda koji u njoj žive?

Mnogi su odgovorili potvrdno, njih čak 99,7 posto, nakon čega je Bosna i Hercegovina i zvanično proglašena nezavisnom i suverenom državom.

Na temelju rezultata referenduma članice Europske zajednice su 7. 4. 1992. priznale Bosnu i Hercegovinu, koja je 22. 5. 1992. postala članicom UN-a.

Svi ti događaji su za posljedicu imali brutalnu agresiju koja je nedugo zatim počela na teritoriji naše zemlje i koja je rezultirala genocidom, najvećim etničkim čišćenjem na tlu Evrope nakon Drugog svjetskog rata.

U tim turbulentnim vremenima u kojima se našla naša zemlja, malo se koja država usudila na korak ka njenom priznanju.

Prva zemlja koja je zvanično priznala Bosnu i Hercegovinu bila je Bugarska. Malo je poznato da je ova zemlja to učinila čak i prije samog referenduma (31. januar 1992.) i to odmah nakon što je Skupština RBiH u januaru iste godine donijela rezoluciju o suverenosti.

U čast toga, prije par godina u naselju Saraj polje svečano je otvoren spomenik prijateljstva između Bugarske i Bosne i Hercegovine.

Netom nakon Bugarske, to je učinila Turska (6. februara 1992. godine). Tačno dva mjeseca kasnije (6. april 1992.), prvo je nezavisnost Bosne i Hercegovine priznala Evropska zajednica, a dan poslije (7. april 1992.) isto su učinile i Sjedinjene Američke Države.

Uskoro je uslijedilo i članstvo u Ujedinjenim nacijama – 22. maja 1992. godine. Iste godine Bosnu i Hercegovinu je priznalo 76 država širom svijeta.

Međutim, nisu baš sve zemlje priznale Bosnu i Hercegovinu. Trenutno ih ima 17 koje iz ovog ili onog razloga to (još) nisu učinile, a to su:

Madagaskar, Tajvan, Togo, Papua Nova Gvineja, Centralnoafrička Republika, Lesoto, Butan, Bahami, Grenada, Kiribati, Tonga, Savezne Države Mikronezije, Maršalovi Otoci, Sveti Kristofor i Nevis, Monako i Palau.

Posljednja u nizu država koja je priznala Bosnu i Hercegovinu bila je Somalija. Ova afrička zemlja je to učinila 4. februara 2022. godine kada su sa njom uspostavljeni i diplomatski odnosi.

Bosna i Hercegovina ovog 1. marta slavi veliki jubilej – 31. godišnjicu svoje nezavisnosti od Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije. I ove godine ista priča – najveći praznik naše domovine će se slaviti samo u jednom njenom dijelu, dok će u drugom biti tek obični radni dan.

Skupština Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine (SR BiH) je na tadašnjoj zajedničkoj sjednici Vijeća, održanoj 24. i 25. januara 1992. donijela je Odluku o raspisivanju referenduma za definisanje statusa BiH.

Jedino pitanje na koje su građani Bosne i Hercegovine imali priliku odgovoriti na glasačkom listiću bilo je:

– Jeste li za suverenu i nezavisnu Bosnu i Hercegovinu, državu ravnopravnih građana, naroda Bosne i Hercegovine – Muslimana, Srba, Hrvata i pripadnika drugih naroda koji u njoj žive?

Mnogi su odgovorili potvrdno, njih čak 99,7 posto, nakon čega je Bosna i Hercegovina i zvanično proglašena nezavisnom i suverenom državom.

Na temelju rezultata referenduma članice Europske zajednice su 7. 4. 1992. priznale Bosnu i Hercegovinu, koja je 22. 5. 1992. postala članicom UN-a.

Svi ti događaji su za posljedicu imali brutalnu agresiju koja je nedugo zatim počela na teritoriji naše zemlje i koja je rezultirala genocidom, najvećim etničkim čišćenjem na tlu Evrope nakon Drugog svjetskog rata.

U tim turbulentnim vremenima u kojima se našla naša zemlja, malo se koja država usudila na korak ka njenom priznanju.

Prva zemlja koja je zvanično priznala Bosnu i Hercegovinu bila je Bugarska. Malo je poznato da je ova zemlja to učinila čak i prije samog referenduma (31. januar 1992.) i to odmah nakon što je Skupština RBiH u januaru iste godine donijela rezoluciju o suverenosti.

U čast toga, prije par godina u naselju Saraj polje svečano je otvoren spomenik prijateljstva između Bugarske i Bosne i Hercegovine.

Netom nakon Bugarske, to je učinila Turska (6. februara 1992. godine). Tačno dva mjeseca kasnije (6. april 1992.), prvo je nezavisnost Bosne i Hercegovine priznala Evropska zajednica, a dan poslije (7. april 1992.) isto su učinile i Sjedinjene Američke Države.

Uskoro je uslijedilo i članstvo u Ujedinjenim nacijama – 22. maja 1992. godine. Iste godine Bosnu i Hercegovinu je priznalo 76 država širom svijeta.

Međutim, nisu baš sve zemlje priznale Bosnu i Hercegovinu. Trenutno ih ima 17 koje iz ovog ili onog razloga to (još) nisu učinile, a to su:

Madagaskar, Tajvan, Togo, Papua Nova Gvineja, Centralnoafrička Republika, Lesoto, Butan, Bahami, Grenada, Kiribati, Tonga, Savezne Države Mikronezije, Maršalovi Otoci, Sveti Kristofor i Nevis, Monako i Palau.

Posljednja u nizu država koja je priznala Bosnu i Hercegovinu bila je Somalija. Ova afrička zemlja je to učinila 4. februara 2022. godine kada su sa njom uspostavljeni i diplomatski odnosi.