Više kompanija razvija vakcinu protiv COVID-19 i sada se postavlja pitanje ko će prvo da ih primi.
Dvije kompanije očekuju da će do kraja novembra imati početne rezultate kliničkih ispitivanja koja bi trebalo da pokažu da li su njihove vakcine bezbjedne i efikasne. Nekoliko drugih takođe nije daleko od te faze.
Međutim, u početku neće biti dovoljno vakcina za sve i moraće da se donose teške odluke o tome ko će ih primiti, a ko ne. Zbog toga, zdravstveni eksperti utvrđuju smjernice čiji cilj je da se postignu najbolji rezultati sa ograničenim resursima.
Dva ekspertska radna tijela su već iznijela preporuke – Američke Nacionalne akademije nauka, inženjerstva i medicine i Univerzitet Johns Hopkins. Međutim, stvari se brzo komplikuju.
“Ti jednostavni okviri su veoma važni. Međutim, problematični su detalji”, kaže William Moss, izvršni direktor Centra za međunarodni pristup vakcini na Univerzitetu Johns Hopkins.
Prva linija fronta
Prvi u redu za vakcinu trebalo bi da budu zdravstveni radnici koji direktno rade sa pacijentima oboljelim od COVID-19, saglasni su eksperti. Kod njih postoji veliki rizik od infekcije, a takođe su ključni za funkcionisanje društva.
Međutim, ko se tačno vodi kao zdravstveni radnik? Očigledno, ljekari i medicinske sestre koji liječe zaražene. Gotovo sigurno, radnici na održavanju odeljenja za oboljele od koronavirusa. Moguće i kuhari u staračkim domovima. Međutim, stvari postaju komplikovanije što se ide dalje od bolničkih kreveta.
“Ako radite u administraciji, onda to zavisi”, kaže Georges Benjamin, izvršni direktor Američkog udruženja za javno zdravlje.
Benjamin smatra da bi, na primjer, možda trebalo vakcinisati sužbenike koji se staraju o tome da pacijenti potpišu formulare. Odluku o tome će možda donositi zdravstvene ustanove pojediinačno.
“Imaćemo odbor u našoj ustanovi koji će ustanoviti ko bi prvo trebalo da primi vakcinu, te ko će biti drugi i treći u redu”, kaže profesor zaraznih bolesti u Medicinskom centru Univerziteta Vanderbilt William Schaffner i dodaje da je “malo vjerovatno da će biti dovoljno doza vakcine na početku”.
Rizične grupe
Druga prioritetna grupa su pacijenti sa već postojećim zdravstvenim problemima koji su zbog toga u većoj opasnosti da imaju teže simptome ili da umru od COVID-19, saglasni su eksperti. To obuhvata ljude sa srčanim, plućnim i bubrežnim bolestima, kao i one koji su gojazni ili imaju dijabetes.
Međutim, to je više od 100 miliona ljudi, prema podacima Centara za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC). Taj spisak će vjerovatno morati da bude dodatno sužen. Izvještaj nacionalnih akademija sugeriše da se prioritet da ljudima sa dva ili više zdravstvenih problema.
Slijede radnici čiji se poslovi smatraju ključnim za funkcionisanje društva. Koji su to radnici?
“Ako spojite četvoro ljudi, imaćete pet mišljenja. Ne postoji samo jedan ispravan odgovor”, kaže Schaffner.
Preporuke obuhvataju nastavnike, radnike u javnom prevozu i ljude koji rade u lancu snabdjevanja hranom. Međutim, nema konačnog spiska.
“Zaista je teško znati ko je obuhvaćen tom definicijom, dok se ona ne precizira”, isiče Adriane Casalotti, visoka zvaničnica Nacionalnog udruženja okružnih i gradskih zdravstvenih zvaničnika. Ona kaže da se ni zaposleni u lokalnim zdravstvenim odsjecima automatski ne smatraju vitalnim radnicima.
Uskoro smjernice
Ekspertsko radno tijelo Centara za kontrolu i prevenciju bolesti trebalo bi da objavi smjernice o svim ovim značajnim pitanjima nakon sastanka naredne nedjelje.
“Biće interesantno vidjeti koliko će zalazitti u detalje”, kaže Casalotti
“Važno je imati nacionalni okvir kako bi svi imali osjećaj da smo zajedno u ovoj situaciji, jer je to jedini način da izdržimo pandemiju. Takođe pomaže u izbjegavanju situacije gdje ste lokalni zdravstveni zvaničnik koji će da bira pobjednike i gubitnike”, ističe Casalotti.
Međutim, mora da postoji i fleksibilnost u zavisnosti od lokalnih uslova i radno tijelo mora to pažljivo da balansira.
“Postoji rizik da imate previše ili premalo propisa”, smatra Casalotti.
Da li je moje ime na spisku?
Jedna je stvar iznijeti prioritete kada je riječ o tome ko bi trebalo da bude vakcinisan. Međutim, kako će zvaničnici identifikovati pojedince koji ispunjavaju uslove i osigurati da će primiti vakcinu?
“To je odlično pitanje koje kod mene izaziva veću zabrinutost. Mi nemamo mehanizam za utvrđivanje spiska ljudi koji bi trebalo da prime vakcinu”, kaže William Moss.
Zdravstveni zvaničnici takođe uvijek imaju problema da natjeraju odrasle da se vakcinišu protiv drugih bolesti. Protiv gripa se rijetko vakciniše 50 odsto populacije.
“I u dobroj godini, sa postojećom vakcinom, teško je natjerati ljude da je prime”, upozorava Benjamin.
Dodaje međutim da je to izvodljivo. Zdravstveni odsjeci su tokom pandemije H1N1, 2009. godine, otvorili centre gdje ste mogli da se vakcinišete a da ne izlazite iz automobila. Širom zemlje takođe ima mnogo mobilnih klinika.
“Da bi ste vakcinisali nekog, potreban vam je kombi i ručni frižider”, ističe Benjamin.
Casalotti ocjenjuje da nije iznenađujuće što ima toliko mnogo pitanja.
“To je, na neki načln, priroda stvari kada je riječ o odgovoru na ovu pandemiju. Toliko stvari se radi u kriznom stanju, da je potrebno mnogo napora da se riješe ta velika, komplikovana pitanja”, zaključuje Casalotti.
Pratite nas i na Twitteru, Facebooku i Instagramu.
