Prema posljednjim podacima SAD gubi trgovinski rat – disbalans u trgovini između Amerike i Kine je dosegao rekordne cifre. Prema podacima za septembar ove godine, suficit Pekinga iznosi 34,13 milijardi dolara, što je za tri milijarde više nego u avgustu.

Sa druge strane, deficit trgovinskog balansa SAD sa Kinom je za devet mjeseci ove godine iznosio 225,79 milijarde dolara, dok je za isti period prošle godine iznosio 196.

Američki stručnjaci ovu situaciju objašnjavaju time što američke kompanije povećavaju svoje zalihe i užurbano kupuju kineske proizvode jer se plaše da bi Vašington mogao još više da zaoštri odnose sa Pekingom i da uvede dodatne dažbine na uvoz kineske robe.

Međutim, nije to jedini faktor koji je uticao na povećanje disbalansa, već je Peking uspio da pronađe način kako da mimoiđe namete koje je Vašington uveo Kini.

Naime, kineski proizvođači su počeli svoje proizvode da izvoze preko Malezije i Singapura, i to po starim cijenama. Iz tog razloga Kinezi su formirali čitav niz kompanija-posrednika u južnoazijskim lukama sa centrom na malezijskom ostrvu Penang.

Primjera radi, pošto je Tramp uveo carinu na kineski čelik, odjednom se u Americi pojavila singapurska alternativa tom proizvodu, i to po starim kineskim cijenama. Kako su utvrdili američki carinici, riječ je o falsifikaciji kodova i o proizvodima bez oznake “napravljeno u Kini”.

Međutim, američki carinici nisu u stanju da provjere baš sve proizvode koji dolaze iz Azije, upravo zato će kineski proizvodi preko Singapura i Malezije, ali i Vijetnama, Tajlanda, Burme i Indonezije i dalje pristizati na američko tržište.

Upravo takva šema umanjuje šanse Amerike da ostvari pobjedu u ovom trgovinskom ratu između Vašingtona i Pekinga. Čak i ako se umanji trgovinski balans između SAD i Kine, adekvatno će se povećati balans između SAD i tih drugih južnoazijskih zemalja.

Sa druge strane, Kinezi užurbano rade na tome da zamijene uvoz iz Amerike na proizvode iz drugih zemalja, a tome u prilog ide i najavljena nova mjera kojom će se umanjiti uvozne dažbine za sve zemlje koje učestvuju u takozvanom “režimu favorizovane trgovine”, a to su prije svega Rusija, Njemačka, Australija, Brazil, Malezija, Južna Koreja i Japan.

To se, naravno, nimalo ne dopada američkim kompanijama, stoga su i pokrenuli kampanju pod nazivom “Tarife udaraju u srce zemlje”, koja za cilj ima da objelodani šta sve sa sobom nosi ovaj trgovinski rat i koliko će to po džepu osjetiti upravo američki potrošači.

Prema posljednjim podacima SAD gubi trgovinski rat – disbalans u trgovini između Amerike i Kine je dosegao rekordne cifre. Prema podacima za septembar ove godine, suficit Pekinga iznosi 34,13 milijardi dolara, što je za tri milijarde više nego u avgustu.

Sa druge strane, deficit trgovinskog balansa SAD sa Kinom je za devet mjeseci ove godine iznosio 225,79 milijarde dolara, dok je za isti period prošle godine iznosio 196.

Američki stručnjaci ovu situaciju objašnjavaju time što američke kompanije povećavaju svoje zalihe i užurbano kupuju kineske proizvode jer se plaše da bi Vašington mogao još više da zaoštri odnose sa Pekingom i da uvede dodatne dažbine na uvoz kineske robe.

Međutim, nije to jedini faktor koji je uticao na povećanje disbalansa, već je Peking uspio da pronađe način kako da mimoiđe namete koje je Vašington uveo Kini.

Naime, kineski proizvođači su počeli svoje proizvode da izvoze preko Malezije i Singapura, i to po starim cijenama. Iz tog razloga Kinezi su formirali čitav niz kompanija-posrednika u južnoazijskim lukama sa centrom na malezijskom ostrvu Penang.

Primjera radi, pošto je Tramp uveo carinu na kineski čelik, odjednom se u Americi pojavila singapurska alternativa tom proizvodu, i to po starim kineskim cijenama. Kako su utvrdili američki carinici, riječ je o falsifikaciji kodova i o proizvodima bez oznake “napravljeno u Kini”.

Međutim, američki carinici nisu u stanju da provjere baš sve proizvode koji dolaze iz Azije, upravo zato će kineski proizvodi preko Singapura i Malezije, ali i Vijetnama, Tajlanda, Burme i Indonezije i dalje pristizati na američko tržište.

Upravo takva šema umanjuje šanse Amerike da ostvari pobjedu u ovom trgovinskom ratu između Vašingtona i Pekinga. Čak i ako se umanji trgovinski balans između SAD i Kine, adekvatno će se povećati balans između SAD i tih drugih južnoazijskih zemalja.

Sa druge strane, Kinezi užurbano rade na tome da zamijene uvoz iz Amerike na proizvode iz drugih zemalja, a tome u prilog ide i najavljena nova mjera kojom će se umanjiti uvozne dažbine za sve zemlje koje učestvuju u takozvanom “režimu favorizovane trgovine”, a to su prije svega Rusija, Njemačka, Australija, Brazil, Malezija, Južna Koreja i Japan.

To se, naravno, nimalo ne dopada američkim kompanijama, stoga su i pokrenuli kampanju pod nazivom “Tarife udaraju u srce zemlje”, koja za cilj ima da objelodani šta sve sa sobom nosi ovaj trgovinski rat i koliko će to po džepu osjetiti upravo američki potrošači.