Zavod za zdravstveno osiguranje Federacije prošle godine izdao je 433 saglasnosti za subvencioniranje vantjelesne oplodnje. Doktori potvrđuju da je iz godine u godinu sve veći broj parova koji se bore sa neplodnosti, a vantjelesne oplodnje na području Tuzlanskog kantona izvode se samo u privatnim klinikama, jer u državnoj nema opreme koja je potrebna za ovakav zahvat.

Iz godine u godinu broj parova koji se odlučuju na proces vantjelesne oplodnje zbog različitih poteškoća prilikom začeća je sve veći, kažu iz klinika za vantjelesnu oplodnju u Tuzlanskom kantonu. Brojni su uzroci ovakvih poteškoća, a dva su faktora trenutno najzastupljenija.

“Žene ulaze sad u brak sa 30, razmišljaju o trudnoći sa 35, sustižu ih mogući problemi medicinske prirode, neke bolesti, ali i ta reproduktivna starost. Imamo sad novi uzrok neplodnosti, a to su razdvojeni parovi. Žene žive ovdje, a bračni partneri rade u inostranstvu”, objašnjava Adem Balić, subspecijalista fetalne medicine.

U našem društvu se uglavnom neplodnost pripisuje ženi, a trenutno stanje pokazuje da čak 50 posto problema pri začeću imaju muškarci, te je zbog toga važno da se oba partnera uključe u proces traženja uzroka. U Tuzlanskom kantonu se vantjelesne oplodnje obavljaju u privatnim klinikama, jer UKC Tuzla nema mogućnost njihovog izvođenja.

“Ovaj klinički centar je iškolovao kadrove, imamo dvoje subspecijalista humane reprodukcije već 6 godina, za nekoliko dana ćemo imati trećeg subspecijalistu, imamo dva klinička embriologa koji su pred kraj specijalizacije. Mi smo prije nekoliko godina oformili jedan dio koji bi mogao biti odjeljenje – nismo nikad dobili tu opremu”, navodi Azra Hadžimehmedović, specijalista ginekologije i akušerstva i subspecijalista humane reprodukcije.

Jedina državna bolnica na području Federacije u kojoj je moguće izvršiti vantjelesnu oplodnju je Kantonalna bolnica u Zenici, koja je verifikovana i već godinama provodi ove procese.

“U praksi to znači da mi sve pacijente sa područja FBiH na neki način ovdje zbrinemo da mogu svoje gamete ostaviti, a u nekim slučajevima, ako se radi o bračnim partnerima, i embrije”, ističe Ermin Čehić, načelnik Odjela za humanu reprodukciju Kantonalne bolnice Zenica.

Federalni zavod zdravstvenog osiguranja pokriva pet pokušaja vantjelesne oplodnje, ali ne i testiranja i procese koji se moraju obaviti prije finalnog procesa, a koji iziskuju mnogo novca. Prošle godine su izdate ukupno 433 saglasnosti za subvencioniranje vantjelesne oplodnje.

Pravo na liječenje putem BMPO na teret sredstava budžeta Federacije, u pravilu, ima žena do navršene 42. godine života, koja je u braku, odnosno izvanbračnoj zajednici, i to za:

a) tri pokušaja intrauterine inseminacije, u skladu s medicinskim indikacijama i smjernicama za liječenje u iznosu od 100% cijene utvrđene u Cjenovniku zdravstvenih usluga koje se finansiraju sredstvima Fonda solidarnosti

b) pet pokušaja izvantjelesne oplodnje, i to: prvi pokušaj se finansira u iznosu od 100% cijene utvrđene u Cjenovniku, svaki naredni pokušaj finansira se u iznosu od 50% cijene utvrđene u Cjenovniku.

Neplodnost se može tretirati na različite medicinske načine, a vantjelesna oplodnja je krajnji postupak koji se provodi kada se sve druge mogućnosti iscrpe. Zbog osjetljivosti teme nismo uspjeli pronaći sagovornike koji bi s nama podijelili svoje iskustvo, ali, kako i stručnjaci navode, ovo je tema koja nikako ne smije biti tabu u našem društvu.

Zavod za zdravstveno osiguranje Federacije prošle godine izdao je 433 saglasnosti za subvencioniranje vantjelesne oplodnje. Doktori potvrđuju da je iz godine u godinu sve veći broj parova koji se bore sa neplodnosti, a vantjelesne oplodnje na području Tuzlanskog kantona izvode se samo u privatnim klinikama, jer u državnoj nema opreme koja je potrebna za ovakav zahvat.

Iz godine u godinu broj parova koji se odlučuju na proces vantjelesne oplodnje zbog različitih poteškoća prilikom začeća je sve veći, kažu iz klinika za vantjelesnu oplodnju u Tuzlanskom kantonu. Brojni su uzroci ovakvih poteškoća, a dva su faktora trenutno najzastupljenija.

“Žene ulaze sad u brak sa 30, razmišljaju o trudnoći sa 35, sustižu ih mogući problemi medicinske prirode, neke bolesti, ali i ta reproduktivna starost. Imamo sad novi uzrok neplodnosti, a to su razdvojeni parovi. Žene žive ovdje, a bračni partneri rade u inostranstvu”, objašnjava Adem Balić, subspecijalista fetalne medicine.

U našem društvu se uglavnom neplodnost pripisuje ženi, a trenutno stanje pokazuje da čak 50 posto problema pri začeću imaju muškarci, te je zbog toga važno da se oba partnera uključe u proces traženja uzroka. U Tuzlanskom kantonu se vantjelesne oplodnje obavljaju u privatnim klinikama, jer UKC Tuzla nema mogućnost njihovog izvođenja.

“Ovaj klinički centar je iškolovao kadrove, imamo dvoje subspecijalista humane reprodukcije već 6 godina, za nekoliko dana ćemo imati trećeg subspecijalistu, imamo dva klinička embriologa koji su pred kraj specijalizacije. Mi smo prije nekoliko godina oformili jedan dio koji bi mogao biti odjeljenje – nismo nikad dobili tu opremu”, navodi Azra Hadžimehmedović, specijalista ginekologije i akušerstva i subspecijalista humane reprodukcije.

Jedina državna bolnica na području Federacije u kojoj je moguće izvršiti vantjelesnu oplodnju je Kantonalna bolnica u Zenici, koja je verifikovana i već godinama provodi ove procese.

“U praksi to znači da mi sve pacijente sa područja FBiH na neki način ovdje zbrinemo da mogu svoje gamete ostaviti, a u nekim slučajevima, ako se radi o bračnim partnerima, i embrije”, ističe Ermin Čehić, načelnik Odjela za humanu reprodukciju Kantonalne bolnice Zenica.

Federalni zavod zdravstvenog osiguranja pokriva pet pokušaja vantjelesne oplodnje, ali ne i testiranja i procese koji se moraju obaviti prije finalnog procesa, a koji iziskuju mnogo novca. Prošle godine su izdate ukupno 433 saglasnosti za subvencioniranje vantjelesne oplodnje.

Pravo na liječenje putem BMPO na teret sredstava budžeta Federacije, u pravilu, ima žena do navršene 42. godine života, koja je u braku, odnosno izvanbračnoj zajednici, i to za:

a) tri pokušaja intrauterine inseminacije, u skladu s medicinskim indikacijama i smjernicama za liječenje u iznosu od 100% cijene utvrđene u Cjenovniku zdravstvenih usluga koje se finansiraju sredstvima Fonda solidarnosti

b) pet pokušaja izvantjelesne oplodnje, i to: prvi pokušaj se finansira u iznosu od 100% cijene utvrđene u Cjenovniku, svaki naredni pokušaj finansira se u iznosu od 50% cijene utvrđene u Cjenovniku.

Neplodnost se može tretirati na različite medicinske načine, a vantjelesna oplodnja je krajnji postupak koji se provodi kada se sve druge mogućnosti iscrpe. Zbog osjetljivosti teme nismo uspjeli pronaći sagovornike koji bi s nama podijelili svoje iskustvo, ali, kako i stručnjaci navode, ovo je tema koja nikako ne smije biti tabu u našem društvu.