Danas se mnoga djeca opisuju kao “hiperaktivna” i čini se da je ovaj izraz postao jako popularan. No, ako je vaše dijete živahno, puno energije, u pokretu, brbljavo, znatiželjno, to još uvijek ne znači da je hiperaktivno.
To dakle ne znači da ima poremećaj pažnje-hiperaktivni poremećaj (popularna skraćenica ADHD dolazi od engleskog naziva Attention deficit/hyperactivity disorder).
ADHD je skraćeni naziv za čitav niz ponašanja koja nazivamo poremećaj pažnje i hiperaktivni poremećaj. Odnosi se na skupinu raznih simptoma koji najčešće obuhvaćaju smetnje pažnje, praćene nemirom i impulzivnošću.
ADHD nije faza koju će dijete prerasti
ADHD nije samo faza koju će dijete prerasti, nije uzrokovan roditeljskim neuspjehom u odgoju, niti je znak djetetove “zločestoće”. To je stvarni, biološki uvjetovan poremećaj. Izvor je zabrinutosti roditelja i nastavnika, a najviše samog djeteta kod kojeg je uočena hiperaktivnost, stoji na stranici jedne zagrebačke dječije poliklinike.
Procjenjuje se da oko tri posto školske djece pati od poremećaja hiperaktivnosti. Međutim, ovaj poremećaj moguće je prepoznati i u najranijoj dobi. Takva djeca su od rođenja aktivnija od druge.
Prvi simptomi već kod dojenčadi
Prvi simptomi mogu se prepoznati već kod dojenčadi. Dojenče nemirnije sisa, više plače, do kasnije dobi noću traži jesti, prije prohoda, a nakon toga neprestano trči i juri.
U starijoj dobi hiperaktivna djeca ne mogu dugo mirno sjediti na jednom mjestu te često tresu rukama ili nogama. Emocije su jedna od glavnih karakteristika hiperaktivnih ljudi. Taj žar im daje puno veću sposobnost koncentracije za ono što ih zanima nego kod ostale djece.
Kreativnost, inteligencija, znatiželja, maštovitost, osjećajnost – samo su neke od dobrih osobina hiperaktivne djece.
Savjeti za roditelje
Uz istrajnost i dosljednost roditelja, ponašanje djeteta će se mijenjati u pozitivnom smjeru, a roditelji će imati realnija očekivanja. Da bi to postigli, roditeljima mogu pomoći sljedeći savjeti.
- Postavite si pitanje “Šta želim vidjeti kod djeteta umjesto sadašnjeg ponašanja?” (npr. da ne tuče mlađu sestru). Zatim strpljivo podučavajte dijete takvom ponašanju.
- Hiperaktivna djeca najčešće ne reagiraju na kaznu na uobičajen način te često ono što roditelj smatra kaznom, za dijete je nagrada (npr. majka prekida rad u kuhinji i dolazi vikati, čime je posvetila djetetu pažnju). Zato je vrlo bitno da pratite učinak odabranog ponašanja i procijenite je li nešto kazna ili nagrada za dijete.
- Ignorirajte kad god je moguće djetetovo neadekvatno ponašanje, ali zaista budite sigurni da takvim ponašanjem neće doći do fizičkog ugrožavanja djeteta (npr. ne obazirite se ako dijete pleše po sobi ili skače po svom krevetu…).
- Budite svjesni vlastitog ponašanja jer djeca uče imitirajući ponašanje odraslih. Roditelj koji ne želi da mu dijete viče, a istovremeno on viče na dijete, neće postići željeni efekt.
- Dijete uči iz svakog vašeg pokreta i svake vaše riječi. Zato je važno:
- da vaše upute djetetu uvijek budu jasne, jednostavne i razumljive kako bi iz njih moglo zaključiti što od njega očekujete. Ako već imate dobra iskustva s nekim uputama i riječima koristite ih i dalje i nemojte ih mijenjati.
- budite jasni i određeni tako da dodatno ne zbunjujete dijete. Vaše riječi, “prekini” ili “budi dobar” mogu dijete zbuniti, jer ne zna što pod tim mislite i što zapravo želite.
Osigurajte djetetu dovoljno pažnje i poštovanja i dajte vremena djetetu i sebi kako biste u konačnici dobili pozitivne rezultate.
Pratite nas i na Twitteru, Facebooku i Instagramu.
