Nakon samoubistva Slobodana Praljka mnogi se pitaju kako je on, ako je bio vjernik, mogao sam sebi oduzeti život i koji je stav Katoličke crkve o tome. Brigu za Praljkovu dušu izrazio je sinoć i povjesničar Tvrtko Jakovina. No iako je praksa prije Drugog vatikanskog koncila bila nešto drugačija, a samoubicama je u nekim slučajevima bio uskraćen crkveni pogreb, Katekizam Katoličke crkve jasan je po tom pitanju, piše Tportal.hr.

Je li Praljak bio vjernik ili ne, u ovom je slučaju posve nebitno. Ako gledamo kroz prizmu Katoličke crkve, vjernici mogu moliti za svakoga, služiti svete mise za nečiju dušu bez obzira je li on za života prakticirao svoju vjeru, je li bio ratni zločinac, lopov ili ubica. Ista je stvar i s Praljkom.

Ako je to njegova želja i želja njegove obitelji, on će imati crkveni pogreb. Naime Katekizam Katoličke crkve u četiri članka problematizira samoubistvo.

‘Svatko je za svoj život odgovoran pred Bogom koji mu ga je darovao. On ostaje vrhovni gospodar života. Mi smo dužni prihvaćati život sa zahvalnošću i čuvati ga njemu na čast a sebi na spasenje. Upravitelji smo a ne vlasnici života koji nam je Bog povjerio. Njime ne raspolažemo’, stoji u članku 2280.

U sljedećem članku jasno se kaže kako samoubistvo ‘protuslovi naravnom čovjekovu nagnuću da čuva i trajno održi svoj život’ te kako se taj čin teško protivi ispravnoj ljubavi prema sebi. ‘Ono istodobno vrijeđa ljubav prema bližnjemu jer nepravedno kida veze uzajamnosti sa zajednicom obiteljskom, narodnom i ljudskom, prema kojima imamo obveza. Samoubistvo se protivi ljubavi živoga Boga’, stoji u članku 2281.

Govori se i o demonstrativnom samoubistvu u koje se može svrstati ono Slobodana Praljka, s obzirom na to da je imao jasnu poruku za javnost prije nego je popio otrov te se na to odlučio pred milijunskim auditorijem.

‘Ako je počinjeno s namjerom da posluži za primjer, osobito mladima, samoubistvo se također opterećuje težinom sablazni. Dragovoljna suradnja pri samoubistvu protivi se moralnom zakonu’, stoji u članku 2282. Dodaje se ipak da ozbiljni psihički poremećaji, tjeskoba ili težak strah od iskušenja, trpljenja ili mučenja mogu ublažiti samoubilačku odgovornost.

Zadnji članak Katekizma koji se odnosi na čin samoubistva ne dozvoljava dileme. ‘Ne treba očajavati glede vječnog spasa osoba koje su same sebe usmrtile. Bog im može, putovima koji su samo njemu znani, pružiti priliku spasonosnog kajanja. Crkva moli za one koji su si oduzeli život.’

Tako su vjernici sinoć u crkvi Sveta Mati Slobode na zagrebačkom Jarunu molili za Praljka, a tom je prigodom studentski kapelan, don Damir Stojić kazao kako Crkva nikako ne odobrava taj čin, ali… ‘S druge strane primijetio sam osudu. Ni Majka Crkva ne prima pravo osuđivati. Mi ne znamo što se događalo u mislima našeg generala. Možemo se moliti dragom Bogu da bude milostiv prema generalu Praljku. I sam je Gospodin na križu gledao nepravdu i govorio: ‘Oprosti im, Oče, jer ne znaju što čine!’ Zato Majka Crkva moli za Božje milosrđe i oproštenje. Crkva u Hrvata danas moli da uzdignutom glavom idemo naprijed’, poručio je.

Nakon samoubistva Slobodana Praljka mnogi se pitaju kako je on, ako je bio vjernik, mogao sam sebi oduzeti život i koji je stav Katoličke crkve o tome. Brigu za Praljkovu dušu izrazio je sinoć i povjesničar Tvrtko Jakovina. No iako je praksa prije Drugog vatikanskog koncila bila nešto drugačija, a samoubicama je u nekim slučajevima bio uskraćen crkveni pogreb, Katekizam Katoličke crkve jasan je po tom pitanju, piše Tportal.hr.

Je li Praljak bio vjernik ili ne, u ovom je slučaju posve nebitno. Ako gledamo kroz prizmu Katoličke crkve, vjernici mogu moliti za svakoga, služiti svete mise za nečiju dušu bez obzira je li on za života prakticirao svoju vjeru, je li bio ratni zločinac, lopov ili ubica. Ista je stvar i s Praljkom.

Ako je to njegova želja i želja njegove obitelji, on će imati crkveni pogreb. Naime Katekizam Katoličke crkve u četiri članka problematizira samoubistvo.

‘Svatko je za svoj život odgovoran pred Bogom koji mu ga je darovao. On ostaje vrhovni gospodar života. Mi smo dužni prihvaćati život sa zahvalnošću i čuvati ga njemu na čast a sebi na spasenje. Upravitelji smo a ne vlasnici života koji nam je Bog povjerio. Njime ne raspolažemo’, stoji u članku 2280.

U sljedećem članku jasno se kaže kako samoubistvo ‘protuslovi naravnom čovjekovu nagnuću da čuva i trajno održi svoj život’ te kako se taj čin teško protivi ispravnoj ljubavi prema sebi. ‘Ono istodobno vrijeđa ljubav prema bližnjemu jer nepravedno kida veze uzajamnosti sa zajednicom obiteljskom, narodnom i ljudskom, prema kojima imamo obveza. Samoubistvo se protivi ljubavi živoga Boga’, stoji u članku 2281.

Govori se i o demonstrativnom samoubistvu u koje se može svrstati ono Slobodana Praljka, s obzirom na to da je imao jasnu poruku za javnost prije nego je popio otrov te se na to odlučio pred milijunskim auditorijem.

‘Ako je počinjeno s namjerom da posluži za primjer, osobito mladima, samoubistvo se također opterećuje težinom sablazni. Dragovoljna suradnja pri samoubistvu protivi se moralnom zakonu’, stoji u članku 2282. Dodaje se ipak da ozbiljni psihički poremećaji, tjeskoba ili težak strah od iskušenja, trpljenja ili mučenja mogu ublažiti samoubilačku odgovornost.

Zadnji članak Katekizma koji se odnosi na čin samoubistva ne dozvoljava dileme. ‘Ne treba očajavati glede vječnog spasa osoba koje su same sebe usmrtile. Bog im može, putovima koji su samo njemu znani, pružiti priliku spasonosnog kajanja. Crkva moli za one koji su si oduzeli život.’

Tako su vjernici sinoć u crkvi Sveta Mati Slobode na zagrebačkom Jarunu molili za Praljka, a tom je prigodom studentski kapelan, don Damir Stojić kazao kako Crkva nikako ne odobrava taj čin, ali… ‘S druge strane primijetio sam osudu. Ni Majka Crkva ne prima pravo osuđivati. Mi ne znamo što se događalo u mislima našeg generala. Možemo se moliti dragom Bogu da bude milostiv prema generalu Praljku. I sam je Gospodin na križu gledao nepravdu i govorio: ‘Oprosti im, Oče, jer ne znaju što čine!’ Zato Majka Crkva moli za Božje milosrđe i oproštenje. Crkva u Hrvata danas moli da uzdignutom glavom idemo naprijed’, poručio je.