U nastavku projekta ‘Ženska strana života’ na temu ‘Žene ženama’ predstavljamo prave heroine društva. Serijal ‘One dolaze’ počinjemo s pričom Zeničanke Dijane Jerković kojoj je prije dvije godine dijagnosticiran rak dojke, ali uz podršku porodice i okoline uspjela je najteži period života ostaviti iza sebe.

Jerković je odrasla u Zenici, gdje je završila osnovnu i srednju školu te Zdravstveni fakultet. Već devet godina, od kada je osnovan Odjel za karcinom dojke, radi kao glavna sestra na tom odjelu, a prije dvije godine dijagnosticiran joj je rak dojke.

Upravu tu počinje njena priča koju je za naš radio ispričala Jerković.

“Svoju bolest sam otkrila u martu 2017. godine. Bila sam neko ko je radio sa ženama koje su oboljele od karcinoma dojke, neko ko im je pružao podršku jer svaka žena gubitkom jednog dijela svoga tijela gubi i dio svoje ženstvenosti, tako da smo od početka radili kao zdravstveni profesionalci na njihovoj psihološkoj podršci, prihvatanju bolesti i prolasku prvog perioda suočavanja s tim. Bile su redovne kontrole, a s obzirom na to da sam neko ko radi s tim ženama, redovnim kontrolama sam otkrila da i ja imam promjenu. Urađena je biopsija i sve što slijedi, prošlo je sve to. Pozitivno je bilo što sam se kroz svoj posao susretala sa svim tim, a u jednu ruku je imalo svoje nedostatke jer sam vidjela obje strane svega”, govori Jerković.

Iako je zdravstveni profesionalac i kao takva pružala podršku ženama oboljelim od karcinoma dojke, podrška je bila potrebna i njoj, a dobila je od porodice i žena iz udruženja.

“Čovjek u svom poslu je s jedne strane, a kada se suoči s bolešću prelazi na drugu stranu. Meni je, u trenutku kada sam saznala, trebao neko da mi pruži podršku. Naravno, tu je bila porodica, ali i žene iz udruženja koje su mi bile primjer da žena može biti jaka i prolazeći kroz to učiniti mnogo toga”, govori Jerković.

Članica je udruženja ‘Život’ od osnivanja odjela, jer je željela imati nekoga ko će s oboljelim ženama svakodnevno razgovarati, prenijeti lična iskustva i pomoći jedna drugoj kao žena ženi.

Ističe kako su žene jako malo edukovane o karcinomu dojke te da kroz udruženje pokušavaju i nastoje proširiti informacije, edukovati sve žene i tu bolest u društvu predstavljati kao normalnu temu, a ne kao tabuu.

“Mi pokušavamo razvijati svijest žena o samopregledu i nekom vidu prevencije. Rak dojke nema prevenciju, ali imaju određene aktivnosti koje se mogu smatrati preventivnim, od načina života do ranog pregleda. Problem je šire prirode, svaka žena bi trebala razviti svoj psihološki aspekt, imati podršku porodice i sredine te slobodno razgovarati o tome”, pojašnjava Jerković.

Trenutno svoje aktivnosti provode kroz edukaciju mladih djevojaka koje bi u periodu od 20. godine života trebale uraditi ultrazvučni pregled, a sa ženama od 40 godina razgovaraju o mamografskim pregledima. Kako kaže, rano otkrivanje karcinoma dojke je prvi korak ka ozdravljenju.

“Finansijska pomoć je naša blokada, jer svaki projekt iziskuje finansijske troškove. Svi naši projekti dobivaju pozitivne kritike i nastavit ćemo širiti naše djelovanje i na manje mjesne zajednice. U našem udruženju najmanje pričamo o bolesti. Družimo se, pomažemo drugima i promoviramo zdravi način života. Svi smo mi u svoj život unijeli određene promjene. Ja danas živim svaki momenat, a sebe i okolinu doživljavam na drugi način. Prije bolesti sve je bilo važnije nego ja sama sebi, sada je drugačije”, dodaje naša sagovornica.

Karcinom je izlječiva bolest, samo je bitno da se na vrijeme otkrije.

Članice udruženja ‘Život’ savjetuju svim ženama da obave preglede, jer je u 95 posto slučajeva karcinom dojke izlječiv.

“Besplatni mamografski pregledi u zdravstvenim ustanovama trenutno olakšavaju dijagnosticiranje karcinoma dojke i spašavaju živote.”

Jerković je na kraju dodala kako žena svojim iskustvom jako puno može pomoći.

“Ženama koje prođu kroz sve najteže je prihvatanje zajednice. Brojni supružnici nisu htjeli žene prihvatiti takve, a podrška je jako bitna. Bilo ih je koje se nisu htjele uključiti u udruženje, ali i one koje su to veoma lako prošle s nama”, kazala je Jerković te još jednom naglasila da je podrška lokalne zajednice, najbližih ljudi, ali i razgovor o ovom problemu najveća pomoć ženama s karcinomom dojke.

U nastavku projekta ‘Ženska strana života’ na temu ‘Žene ženama’ predstavljamo prave heroine društva. Serijal ‘One dolaze’ počinjemo s pričom Zeničanke Dijane Jerković kojoj je prije dvije godine dijagnosticiran rak dojke, ali uz podršku porodice i okoline uspjela je najteži period života ostaviti iza sebe.

Jerković je odrasla u Zenici, gdje je završila osnovnu i srednju školu te Zdravstveni fakultet. Već devet godina, od kada je osnovan Odjel za karcinom dojke, radi kao glavna sestra na tom odjelu, a prije dvije godine dijagnosticiran joj je rak dojke.

Upravu tu počinje njena priča koju je za naš radio ispričala Jerković.

“Svoju bolest sam otkrila u martu 2017. godine. Bila sam neko ko je radio sa ženama koje su oboljele od karcinoma dojke, neko ko im je pružao podršku jer svaka žena gubitkom jednog dijela svoga tijela gubi i dio svoje ženstvenosti, tako da smo od početka radili kao zdravstveni profesionalci na njihovoj psihološkoj podršci, prihvatanju bolesti i prolasku prvog perioda suočavanja s tim. Bile su redovne kontrole, a s obzirom na to da sam neko ko radi s tim ženama, redovnim kontrolama sam otkrila da i ja imam promjenu. Urađena je biopsija i sve što slijedi, prošlo je sve to. Pozitivno je bilo što sam se kroz svoj posao susretala sa svim tim, a u jednu ruku je imalo svoje nedostatke jer sam vidjela obje strane svega”, govori Jerković.

Iako je zdravstveni profesionalac i kao takva pružala podršku ženama oboljelim od karcinoma dojke, podrška je bila potrebna i njoj, a dobila je od porodice i žena iz udruženja.

“Čovjek u svom poslu je s jedne strane, a kada se suoči s bolešću prelazi na drugu stranu. Meni je, u trenutku kada sam saznala, trebao neko da mi pruži podršku. Naravno, tu je bila porodica, ali i žene iz udruženja koje su mi bile primjer da žena može biti jaka i prolazeći kroz to učiniti mnogo toga”, govori Jerković.

Članica je udruženja ‘Život’ od osnivanja odjela, jer je željela imati nekoga ko će s oboljelim ženama svakodnevno razgovarati, prenijeti lična iskustva i pomoći jedna drugoj kao žena ženi.

Ističe kako su žene jako malo edukovane o karcinomu dojke te da kroz udruženje pokušavaju i nastoje proširiti informacije, edukovati sve žene i tu bolest u društvu predstavljati kao normalnu temu, a ne kao tabuu.

“Mi pokušavamo razvijati svijest žena o samopregledu i nekom vidu prevencije. Rak dojke nema prevenciju, ali imaju određene aktivnosti koje se mogu smatrati preventivnim, od načina života do ranog pregleda. Problem je šire prirode, svaka žena bi trebala razviti svoj psihološki aspekt, imati podršku porodice i sredine te slobodno razgovarati o tome”, pojašnjava Jerković.

Trenutno svoje aktivnosti provode kroz edukaciju mladih djevojaka koje bi u periodu od 20. godine života trebale uraditi ultrazvučni pregled, a sa ženama od 40 godina razgovaraju o mamografskim pregledima. Kako kaže, rano otkrivanje karcinoma dojke je prvi korak ka ozdravljenju.

“Finansijska pomoć je naša blokada, jer svaki projekt iziskuje finansijske troškove. Svi naši projekti dobivaju pozitivne kritike i nastavit ćemo širiti naše djelovanje i na manje mjesne zajednice. U našem udruženju najmanje pričamo o bolesti. Družimo se, pomažemo drugima i promoviramo zdravi način života. Svi smo mi u svoj život unijeli određene promjene. Ja danas živim svaki momenat, a sebe i okolinu doživljavam na drugi način. Prije bolesti sve je bilo važnije nego ja sama sebi, sada je drugačije”, dodaje naša sagovornica.

Karcinom je izlječiva bolest, samo je bitno da se na vrijeme otkrije.

Članice udruženja ‘Život’ savjetuju svim ženama da obave preglede, jer je u 95 posto slučajeva karcinom dojke izlječiv.

“Besplatni mamografski pregledi u zdravstvenim ustanovama trenutno olakšavaju dijagnosticiranje karcinoma dojke i spašavaju živote.”

Jerković je na kraju dodala kako žena svojim iskustvom jako puno može pomoći.

“Ženama koje prođu kroz sve najteže je prihvatanje zajednice. Brojni supružnici nisu htjeli žene prihvatiti takve, a podrška je jako bitna. Bilo ih je koje se nisu htjele uključiti u udruženje, ali i one koje su to veoma lako prošle s nama”, kazala je Jerković te još jednom naglasila da je podrška lokalne zajednice, najbližih ljudi, ali i razgovor o ovom problemu najveća pomoć ženama s karcinomom dojke.