Predsjednica stranke Narodni front Jelena Trivić reagovala je povodom toga što Generalna skupština Ujedinjenih nacija na sjednici 2. maja neće razmatrati rezoluciji o genocidu u Srebrenici.

“Odlaganje glasanja o rezoluciji o Srebrenici rezultat je napora rukovodstva Srbije, posebno predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, koji već nekoliko dana poduzima snažne političke aktivnosti kako bi ova rezolucija imala što manju podršku članica UN-a”, kaže Trivić.

Ona navodi da nikakve diplomatske aktivnosti po ovom pitanju nismo vidjeli od Željke Cvijanović, tako da je nejasno o kakvom njenom doprinosu odlaganju rezolucije o Srebrenici govori Milorad Dodik.

“Kada već govori o djelovanju Zlatka Lagumdžije u UN-u, Dodik treba prvo da odgovori na pitanje ko je dao saglasnost za njegovo imenovanje za ambasadora u Ujedinjenim nacijama”, dodaje ona.

Podsjeća, potom, da je saglasnost dala upravo Željka Cvijanović, po nalogu Milorada Dodika.

“Koliko Dodiku treba da shvati da su te ambasadorske pozicije trebali da zauzmu srpski kadrovi, nakon čega ne bi bilo kardinalno loših situacija po Srbe, koje je prvo prouzrokovalo samostalno djelovanje Alkalaja, a potom i Lagumdžije? Nažalost, Dodiku je to jasno, samo se pravi nevješt kako bi prikrio sada već, nažalost, dogmu – da mu je njegov lični interes uvijek bio važniji od interesa RS-a i Srbije”, tvrdi Trivić.

“Dodikov pokušaj”, navodi ona, “da zasluge Srbije pripiše i sebi, tek je blijedi pokušaj vađenja iz situacije u kojoj predstavnici vlasti RS-a nisu učinili ama baš ništa na diplomatskom planu kako bi ova rezolucija dobila što manju podršku ili kako se uopšte ne bi našla na dnevnom redu Generalne skupštine UN-a.”

“I Dodik i Cvijanović su znali s kakvom misijom ide Lagumdžija u UN. Ostaje otvoreno pitanje zašto su to tek tako propustili. Da li je, osim privatnog interesa Dodika, prevagnuo u tom pravcu i njegov prijateljski odnos s Lagumdžijom za kojeg je Dodik bio i ostao drug Mićo”, zaključuje Trivić u svom saopćenju.

Predsjednica stranke Narodni front Jelena Trivić reagovala je povodom toga što Generalna skupština Ujedinjenih nacija na sjednici 2. maja neće razmatrati rezoluciji o genocidu u Srebrenici.

“Odlaganje glasanja o rezoluciji o Srebrenici rezultat je napora rukovodstva Srbije, posebno predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, koji već nekoliko dana poduzima snažne političke aktivnosti kako bi ova rezolucija imala što manju podršku članica UN-a”, kaže Trivić.

Ona navodi da nikakve diplomatske aktivnosti po ovom pitanju nismo vidjeli od Željke Cvijanović, tako da je nejasno o kakvom njenom doprinosu odlaganju rezolucije o Srebrenici govori Milorad Dodik.

“Kada već govori o djelovanju Zlatka Lagumdžije u UN-u, Dodik treba prvo da odgovori na pitanje ko je dao saglasnost za njegovo imenovanje za ambasadora u Ujedinjenim nacijama”, dodaje ona.

Podsjeća, potom, da je saglasnost dala upravo Željka Cvijanović, po nalogu Milorada Dodika.

“Koliko Dodiku treba da shvati da su te ambasadorske pozicije trebali da zauzmu srpski kadrovi, nakon čega ne bi bilo kardinalno loših situacija po Srbe, koje je prvo prouzrokovalo samostalno djelovanje Alkalaja, a potom i Lagumdžije? Nažalost, Dodiku je to jasno, samo se pravi nevješt kako bi prikrio sada već, nažalost, dogmu – da mu je njegov lični interes uvijek bio važniji od interesa RS-a i Srbije”, tvrdi Trivić.

“Dodikov pokušaj”, navodi ona, “da zasluge Srbije pripiše i sebi, tek je blijedi pokušaj vađenja iz situacije u kojoj predstavnici vlasti RS-a nisu učinili ama baš ništa na diplomatskom planu kako bi ova rezolucija dobila što manju podršku ili kako se uopšte ne bi našla na dnevnom redu Generalne skupštine UN-a.”

“I Dodik i Cvijanović su znali s kakvom misijom ide Lagumdžija u UN. Ostaje otvoreno pitanje zašto su to tek tako propustili. Da li je, osim privatnog interesa Dodika, prevagnuo u tom pravcu i njegov prijateljski odnos s Lagumdžijom za kojeg je Dodik bio i ostao drug Mićo”, zaključuje Trivić u svom saopćenju.