Međunarodni tim istraživača istražio je jedno od najznačajnijih prahistorijskih nalazišta na Balkanu. Nekropola Kopilo, blizu Zenice, jedinstvena je po pogrebnoj praksi i grobnim nalazima. Istraživanja su također ukazala na visoku stopu smrtnosti djece u dobi između četiri i osam godina.
Arheološka istraživanja nekropole u Kopilu sprovedena su 2021. i 2022. godine od arheologa sa Austrijske akademije nauka u saradnji sa JU Muzejem Grada Zenica.
U radu objavljenom u časopisu Antiquity, istraživači su opisali pogrebnu praksu pokojnika na nekropoli u Kopilu i dali preliminarne rezultate bioarheološke analize skeleta i metalnih nalaza.
Ova istraživanja su značajna jer su pružila nove uvide o pogrebnoj praksi drevnih ljudi iz bronzanog i gvozdenog doba u ovom dijelu Evrope. Ovakav tip nekropole sa skeletnim ukopima za sada nije nigdje drugo dokumentovan. Zanimljivo je i to da, iako se u ovom periodu u većem dijelu Evrope praktikuje spaljivanje pokojnika, ovdje su nekoliko vjekova skeletno sahranjivali svoje članove zajednice. Još jedna zanimljivost jeste i pojava novih oblika nakita kao grobnih priloga.
Pogrebna praksa na nekropoli Kopilo
– Groblje je pokrivalo veći dio najniže terase, na površini od približno 1.700 metara kvadratnih. Ovo je bio nalaz bez presedana, s obzirom na to da nijedno drugo groblje nije arheološki istraženo na području srednje Bosne. Neposredno ispod površine naišli smo na kružne kamene konstrukcije prečnika između 3 i 6 m, sa vanjskim polusfernim prstenom. Svaka od konstrukcija sadržala je između jedne i pet inhumacija – piše u radu, prenosi Sveoarheologiji.
Ukupno je istraženo 19 kružnih kamenih struktura sa 46 grobova u kojima je bilo više od 50 pokojnika. Pokojnici su se sahranjivali na lijevom ili desnom boku, sa blago savijenim nogama i rukama. Odnosno praktikovano je sahranjivanje u blago zgrčenom ili fetus položaju. Kod nekih pokojnika, odnosno uz njihove glave postavljane su male posude, kao dio pogrebne prakse.
Nalazi u grobovima
Zahvaljujući otkriću metalnih predmeta, uglavnom nakita, arheolozi su mogli da odrede sahrane, odnosno čitavu nekropolu. U periodu od 10. do 6. vijeka prije nove ere praktikovano je neprekidno sahranjivanje.
S druge strane, metalni predmeti ukazuju na komunikaciju i vjerovatno trgovinu sa drugim prahistorijskim zajednicama. U grobovima su pronalažene lučne fibule, sljepoočničarske kopče za pojaseve, privjesci, metalni nakit, staklene perle, noževi i male keramičke posude.
– Od oblika nakita vrijedi istaknuti tropetljaste lučne fibule koju su karakteristične za područje Zeničkog bazena rijeke Bosne kao i nekoliko privjesaka koji upućuju na intenzivne veze za južnim Balkanom i Podunavljem. Neki od privjesaka predstavljaju dosada najzapadnije nalaze pojedinih tipova, kao naprimjer privjesci tipa Ghidici. Među grobovima, odnosno sahranjenim pokojnicima postoje znatne razlike po broju predmeta koji su pripadali grobnoj nošnji što upućuje na određene socijalne razlike u tadašnjem društvu. Po pravilu, grobovi žena puno su bogatije opremljeni nego što je to slučaj sa muškim ukopima – rekao je dr. Mario Gavranović.
Bioarheološka analiza skeleta
Antropološka analiza pokazala je relativno lošu očuvanost skeleta. To otežava utvrđivanje spola kod nekih osoba i posmatranje patoloških ili bilo kakvih drugih promjena na skeletnim ostacima. Identifikovane su 53 osobe svih starosnih grupa, od novorođenčadi do starijih individua starosti od 60 godina. Značajan broj djece je bio sahranjen na nekropoli što ukazuje na visoku stopu mortaliteta.
Od patoloških stanja uočene su metaboličke promjene usljed nedostatka vitamina C (skorbut) ili D (rahitis), hipoplazija zubne gleđi (stres u detinjstvu usljed bolesti). Kod dvojice muškarca primjećene su bolesti zglobova u predjelu kičme.
Sljedeći koraci u istraživanju
Iako je ovo samo početak istraživanja, arheolozi se nadaju da će buduće analize na skeletima (DNK, analize izotopa i radiokarbonske analize) i analize na metalnim predmetima dati više informacija.
– Genetske analize imaju prije svega za cilj da odrede moguće rodbinske veze među sahranjenima. Pogotovo u slučaju grobova u kojiima su sahranjene dvije ili više osoba. Analizama stabilnih izotopa stroncijuma i kisika moguće je utvrditi da li su pojedine osobe odrasle na tom prostoru, odnosno mogu se dobiti podaci o mobilnosti tadašnje populacije. Analize izotopa azota također će nam otkriti i prve informacije o načinu ishrane i udjelu mesa i biljnih proizvoda u ishrani. Također, svi grobovi će na osnovu kostiju biti apsolutno datovani metodom radiokarbonskog datovanja. Na metalnim predmetima radit će se arheometalurške analize s ciljem dobijanja saznanja o porijeklu sirovina (bakar) za izradnju bronzanih predmeta. Dok se sadržaj malih posuda priloženih u grob može analizirati biohemijskim ispitivanjem zidova posude sa unutrašnje strane – zaključuje Gavranović.
Svi nalazi sa nekropole Kopilo pohranjeni su u fundusu arheološke zbirke Muzeja Grada Zenice
Pratite nas i na Twitteru, Facebooku i Instagramu.
