Odluka visokog predstavnika Valentina Inzka da zabrani negiranje genocida i veličanje ratnih zločinaca u BiH izazvala je oduševljenje i odobravanje u cijelom civiliziranom svijetu.
Ova odluka, na koju se dugo čekalo, donijela je bar malu utjehu porodicama žrtava. Nju su, očekivano, osudili samo negatori genocida i drugih zločina i njihovi zaštitnici.
No, nakon što se detaljno analizira Inzkova odluka, otvara se pitanje da li je Inzko u njoj ipak ostavio prostor zbog kojeg će pojedini negatori genocida izbjeći zatvorske ćelije.
Inzko je, podsjetimo, odlučio da ove zabrane uvede kroz izmjene Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine. Član koji se tiče zabrane negiranja genocide glasi ovako:
” Ko javno odobri, porekne, grubo umanji ili pokuša opravdati zločin genocida, zločin protiv čovječnosti ili ratni zločin utvrđen pravosnažnom presudom u skladu s Poveljom Međunarodnog vojnog suda pridruženom uz Londonski sporazum od 8. augusta 1945. ili Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju ili Međunarodnog krivičnog suda ili suda u Bosni i Hercegovini, a usmjereno je protiv grupe osoba ili člana grupe određene s obzirom na rasu, boju kože, vjeroispovijest, porijeklo ili nacionalnu ili etničku pripadnost, i to na način koji bi mogao potaknuti na nasilje ili mržnju usmjerenu protiv takve grupe osoba ili člana takve grupe, kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina”.
Upravo ovaj posljednji dio, koji glasi “i to na način koji bi mogao potaknuti na nasilje ili mržnju” zbunio je neke građane i analitičare. Oni postavljaju pitanje da li to znači da nije svako negiranje genocida zabranjeno.
Naravno, s moralne stane, nema sumnje da svaka vrsta negiranja genocida praktično podstiče mržnju ili nasilje. No, ono što je sporno jeste da takva odredba komplicira sudske postupke.
Konkrentno, zadatak tužioca koji bude vodio neki predmet bit će da dokaže ne samo da je neko negirao genocid, već i da je time poticao na mržnju ili nasilje. Ne samo da će to zakomplicirati sudske procese, već će otvoriti i mogućnost individualnog tumačenja ovog zakona među tužiocima i sudijama.
Naprimjer, pojedini tužioci i sudije, pogotovo oni iz srpskog naroda, koji eventualno dobiju takve slučajeve, moći će zauzeti stav da neko negiranjem genocida ne podstiče na mržnju ili nasilje i donijeti oslobađajuću presudu.
Pogotovo što će biti slučajeva u kojima će političari ili građani iz RS-a negirati genocid, ali u istoj izjavi pozivati na mir, pomirenje, suživot, borbu protiv mržnje i nasilja itd. Takve slučajeve smo već imali prethodnih dana.
Stručnjaci s kojima smo razgovarali slažu se sa stavom da je nemoguće negirati genocid, a da se pritom ne poziva na mržnju ili nasilje.
Doktor pravnih nauka Goran Šimić kazao nam je da “ne možete negirati genocid, a da ne počinite to drugo (poticanje na nasilje ili mržnju, op. a.)”.
– To drugo je samo dodatak onome prvom. Kada kažete nije počinjen genocid u Srebrenici, vi morate uvesti Bošnjake u priču i potičete ovo drugo. Tako da je to dodatni opis onom negiranju, jer bi onda ostalo nedorečeno o čemu se zapravo radi. Ne možete negirati genocid u Srebrenici, a da ne uvrijedite Bošnjake, a Bošnjaci su jedna etnička grupa i odmah dođete na to da ugrožavate nekoga – kazao nam je Šimić.
No, na naš upit da li će to i sudovi tako tumačiti, on kaže da ćemo “vidjeti kada sud donese prvu takvu odluku”.
– Kroz sudsku praksu ćemo vidjeti kako su to suci doživjeli. Mi to možemo tumačiti na ovaj ili onaj način, a kako će sudovi to tumačiti, vidjet ćemo ako se iko procesura – kazao je Šimić.
On kaže da ima puno potencijalnih kandidata za procesuiranje, ali da je u ovom trenutku veliko pitanje kako će se u stvarnosti provoditi ovaj zakon te da sve zavisi od Tužilaštva BiH i ukupne društvene i političke klime.
Pratite nas i na Twitteru, Facebooku i Instagramu.