Marija Jarak, ime je koje simbolizuje herojstvo, jer je sve prepreke koje je život postavio pred nju uspješno je savladala, a postala je i prva žena u Bosni i Hercegovini s transplantiranim srcem koja je rodila.

Život ove Mostarke promijenio se prije gotovo 17 godina, a sve je počelo ubrzanim radom srca, ubrzanim i teškim disanjem. Tada je, kako priča za “Nezavisne novine”, imala samo 14 godina, a zdravstvene teškoće pripisivala je pubertetu.

“Uskoro se taj ubrzan rad srca i ubrzano disanje počelo događati i u snu i buditi me. Otišla sam kod doktora, koji je uradio EKG i rekao da je srce u dosta lošem stanju i da mi je hitno potreban kardiolog. Nakon pregleda kod kardiologa dijagnoza je bila upala srčanog mišića ili dilatativna kardiomiopatija i hitno sam prebačena za Zagreb. U Zagrebu su pokušali liječiti moje srce, međutim, liječenje nije uspijevalo”, priča svoju životnu ispovijest Jarakova.

U želji da pronađu lijek za svoje dijete, roditelji su slali njene nalaze u Sloveniju, a zatim i u Austriju, gdje je Marija otišla na desetodnevno ispitivanje.

“Kada sam došla u Austriju, moje srce je radilo samo 10 odsto. Jedini lijek je bila transplantacija. Ostali organi su počeli otkazivati zbog lošeg rada srca, te su mi ugradili umjetno srce kako bi se ostali organi oporavili i kako bih bila spremna za transplantaciju. Nakon mjesec dana stiglo je srce za mene i uspješno sam transplantirana. Već drugi dan nakon transplantacije sam ustala iz kreveta”, ističe Marija za “Nezavisne novine”.

Prema njenim riječima i podacima koje ima, srce koje joj sada kuca u grudima stiglo je iz Hamburga, a na osnovu pravila “Eurotransplanta” mogla je saznati grad, dob i uzrok smrti donora čije je srce dobila.

“Tako sam saznala da je moj donor bio u ranim dvadesetim i da se dogodila nesreća na motoru”, navodi ona.

Brzo nakon transplantacije je ustala iz kreveta, a nedugo poslije se vratila normalnom životu kao i većina vršnjaka. Završila je srednju školu, upisala fakultet, diplomirala, zaposlila se, formirala porodicu i kao orden za herojstvo dobila kćerku Ivu.

Dugo je željela dijete, a kako ističe za “Nezavisne novine”, ne postoje riječi kojima se može opisati emocija kada se ostvarila u ulozi majke.

“Imala sam punu podršku svojih doktora u tome, terapija mi je prilagođena potencijalnoj trudnoći još 2017. godine kada smo se ja i muž vjenčali. I nekako godine su prolazile, do trudnoće nije dolazilo, radili smo nalaze koji su bili uredni. I onda konačno, spremala sam se za jedan manji operativni zahvat i shvatila da nešto nije uredu s mojim tijelom. Uradila sam test. Bio je pozitivan. Pa još jedan, jer ni sebi nisam vjerovala. I on je bio pozitivan. Ali tek kad sam uradila analizu krvi, počela sam vjerovati. I tako je stigla naša mala Iva. Nenormalna sreća i Božji blagoslov. Moj razlog za borbu”, priča Jarakova.

I baš onda kada se konačno činilo da je život na njenoj strani, uslijedila je nova dijagnoza – limfom. Kako ističe Marija, ljekari su je odmah poslije transplantacije upoznali sa činjenicom da zbog lijekova koje mora koristiti ima veću šansu da dobije karcinom i da se uvijek mora redovno kontrolisati.

“Zbog nesnosnih bolova ispod lijevog rebra otišla sam na pretrage i nakon mjesec dana dobila dijagnozu – limfom. Prošla sam kroz predterapiju, terapiju antitijelima i u tijeku je kombinirani ciklus kemoterapije i antitijela. Posljednji nalaz pokazuje da u mom tijelu nema aktivnih tumora. Moram primiti još jednu terapiju kako bi se uništile i mikroćelije koje su potencijalni nositelji, pa ću opet imati kontrolu u Austriji, gdje sam transplantirana”, priča Marija i dodaje da doktori očekuju da će kontrola pokazati remisiju i potvrditi posljednji nalaz.

“Ja se osjećam puno bolje, nema više bolova, energija mi se polako vraća i, hvala Bogu, sve nekako ide ka normalnom životu”, ističe ona.

Od života je uvijek htjela samo jedno, a to je normalan i prosječan život. Htjela je završiti školu, fakultet, naći posao i osnovati porodicu, što je i ostvarila.

“Nakon transplantacije sam počela tim koracima, srednja škola, fakultet, upoznala sam svog Marina, zaposlila se u struci i idući korak je bio dijete. Hvala Bogu i to se ostvarilo”, navodi ona i dodaje da biti osoba koja je imala transplantaciju sa sobom nosi i rizike.

“Nisam bila bolesna osoba, ali nisam ni u potpunosti bila zdrava uz sve te lijekove i imunosupresive koje moram koristiti protiv odbacivanja organa. Redovite kontrole su dio mog normalnog života. Ja sam sve to prihvatila kao dio sebe jer sam ponosna na svoju borbu. Jako sam pozitivna osoba i trudim se uvijek razmišljati pozitivno. Ljudi kažu: ‘Misli dobro, pa će dobro i biti’, i toga se držim. Uz to sam i vjernik pa uvijek kažem: ‘Hvala Bogu na svakoj mojoj borbi, ali hvala mu još više na snazi koju mi daje u mojim borbama”, priča Jarakova za “Nezavisne novine”.

Trenutno je, kako ističe, najviše motiviše kćerka Iva, a želja joj je da upravo Iva odraste uz živu, zdravu i srećnu mamu.

“To mi je trenutno smisao i najveća snaga za borbu”, zaključuje Marija.

Marija Jarak, ime je koje simbolizuje herojstvo, jer je sve prepreke koje je život postavio pred nju uspješno je savladala, a postala je i prva žena u Bosni i Hercegovini s transplantiranim srcem koja je rodila.

Život ove Mostarke promijenio se prije gotovo 17 godina, a sve je počelo ubrzanim radom srca, ubrzanim i teškim disanjem. Tada je, kako priča za “Nezavisne novine”, imala samo 14 godina, a zdravstvene teškoće pripisivala je pubertetu.

“Uskoro se taj ubrzan rad srca i ubrzano disanje počelo događati i u snu i buditi me. Otišla sam kod doktora, koji je uradio EKG i rekao da je srce u dosta lošem stanju i da mi je hitno potreban kardiolog. Nakon pregleda kod kardiologa dijagnoza je bila upala srčanog mišića ili dilatativna kardiomiopatija i hitno sam prebačena za Zagreb. U Zagrebu su pokušali liječiti moje srce, međutim, liječenje nije uspijevalo”, priča svoju životnu ispovijest Jarakova.

U želji da pronađu lijek za svoje dijete, roditelji su slali njene nalaze u Sloveniju, a zatim i u Austriju, gdje je Marija otišla na desetodnevno ispitivanje.

“Kada sam došla u Austriju, moje srce je radilo samo 10 odsto. Jedini lijek je bila transplantacija. Ostali organi su počeli otkazivati zbog lošeg rada srca, te su mi ugradili umjetno srce kako bi se ostali organi oporavili i kako bih bila spremna za transplantaciju. Nakon mjesec dana stiglo je srce za mene i uspješno sam transplantirana. Već drugi dan nakon transplantacije sam ustala iz kreveta”, ističe Marija za “Nezavisne novine”.

Prema njenim riječima i podacima koje ima, srce koje joj sada kuca u grudima stiglo je iz Hamburga, a na osnovu pravila “Eurotransplanta” mogla je saznati grad, dob i uzrok smrti donora čije je srce dobila.

“Tako sam saznala da je moj donor bio u ranim dvadesetim i da se dogodila nesreća na motoru”, navodi ona.

Brzo nakon transplantacije je ustala iz kreveta, a nedugo poslije se vratila normalnom životu kao i većina vršnjaka. Završila je srednju školu, upisala fakultet, diplomirala, zaposlila se, formirala porodicu i kao orden za herojstvo dobila kćerku Ivu.

Dugo je željela dijete, a kako ističe za “Nezavisne novine”, ne postoje riječi kojima se može opisati emocija kada se ostvarila u ulozi majke.

“Imala sam punu podršku svojih doktora u tome, terapija mi je prilagođena potencijalnoj trudnoći još 2017. godine kada smo se ja i muž vjenčali. I nekako godine su prolazile, do trudnoće nije dolazilo, radili smo nalaze koji su bili uredni. I onda konačno, spremala sam se za jedan manji operativni zahvat i shvatila da nešto nije uredu s mojim tijelom. Uradila sam test. Bio je pozitivan. Pa još jedan, jer ni sebi nisam vjerovala. I on je bio pozitivan. Ali tek kad sam uradila analizu krvi, počela sam vjerovati. I tako je stigla naša mala Iva. Nenormalna sreća i Božji blagoslov. Moj razlog za borbu”, priča Jarakova.

I baš onda kada se konačno činilo da je život na njenoj strani, uslijedila je nova dijagnoza – limfom. Kako ističe Marija, ljekari su je odmah poslije transplantacije upoznali sa činjenicom da zbog lijekova koje mora koristiti ima veću šansu da dobije karcinom i da se uvijek mora redovno kontrolisati.

“Zbog nesnosnih bolova ispod lijevog rebra otišla sam na pretrage i nakon mjesec dana dobila dijagnozu – limfom. Prošla sam kroz predterapiju, terapiju antitijelima i u tijeku je kombinirani ciklus kemoterapije i antitijela. Posljednji nalaz pokazuje da u mom tijelu nema aktivnih tumora. Moram primiti još jednu terapiju kako bi se uništile i mikroćelije koje su potencijalni nositelji, pa ću opet imati kontrolu u Austriji, gdje sam transplantirana”, priča Marija i dodaje da doktori očekuju da će kontrola pokazati remisiju i potvrditi posljednji nalaz.

“Ja se osjećam puno bolje, nema više bolova, energija mi se polako vraća i, hvala Bogu, sve nekako ide ka normalnom životu”, ističe ona.

Od života je uvijek htjela samo jedno, a to je normalan i prosječan život. Htjela je završiti školu, fakultet, naći posao i osnovati porodicu, što je i ostvarila.

“Nakon transplantacije sam počela tim koracima, srednja škola, fakultet, upoznala sam svog Marina, zaposlila se u struci i idući korak je bio dijete. Hvala Bogu i to se ostvarilo”, navodi ona i dodaje da biti osoba koja je imala transplantaciju sa sobom nosi i rizike.

“Nisam bila bolesna osoba, ali nisam ni u potpunosti bila zdrava uz sve te lijekove i imunosupresive koje moram koristiti protiv odbacivanja organa. Redovite kontrole su dio mog normalnog života. Ja sam sve to prihvatila kao dio sebe jer sam ponosna na svoju borbu. Jako sam pozitivna osoba i trudim se uvijek razmišljati pozitivno. Ljudi kažu: ‘Misli dobro, pa će dobro i biti’, i toga se držim. Uz to sam i vjernik pa uvijek kažem: ‘Hvala Bogu na svakoj mojoj borbi, ali hvala mu još više na snazi koju mi daje u mojim borbama”, priča Jarakova za “Nezavisne novine”.

Trenutno je, kako ističe, najviše motiviše kćerka Iva, a želja joj je da upravo Iva odraste uz živu, zdravu i srećnu mamu.

“To mi je trenutno smisao i najveća snaga za borbu”, zaključuje Marija.