“Hrvatska žali – za ratnim zločincem”, piše Špigel onlajn u tekstu povodom samoubistva Slobodana Praljka. U tekstu je opisano kako je hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović prekinula svoju posjetu Islandu i vratila se u Hrvatsku kada je saznala za Praljkovo samoubistvo, te kako je u hrvatskom parlamentu održan minut ćutanja za Praljka “i sve žrtve rata”. Osim toga, da su “mnogi hrvatski mediji pisali o hrabrom komandiru sa tri diplome”, te da je u nekim publikacijama koje su poznate kao kritične pridjev “sporan” bio otprilike najoštriji kada je riječ o Praljku.

“No, istina glasi: Slobodan Praljak je bio ratni zločinac. Kako privremeni šef generalštaba armije bosanskih Hrvata u ratu u Bosni znao je za masakre,ubistva i progone. Bio je i jedan od glavnih počinilaca “udruženog zločinačkog poduhvata” (ICTY) sa ciljem da se dio Bosne i Hercegovine etnički očisti i pripoji Hrvatskoj – poduhvata koji je naredio tadašnji hrvatski predsjedik Franjo Tuđman”.

“Praljak je bio jedna od mnogih na sumnjiv način blještavih figura ratova u bivšoj Jugoslaviji. Sin visokog funkcionera jugoslovenske tajne službe, studirao je elektrotehniku, filozofiju i pozorišne nauke i dugo je radio kao režiser. Kada 1991. počeo rat protiv Hrvatske, prijavio se kao dobrovoljac i brzo napravio karijeru u hrvatskoj armiji te armiji bosanskih Hrvata”.

“Po njegovoj naredbi je 9. novembra 1993. uništen svjetski poznat Stari most u Mostaru, koji je na Balkanu bio simbol mirnog suživota vjera i nacionalnosti. Kada je protiv njega podignuta optužnica zbog ratnih zločina dobrovoljno se predao Haškom sudu 2004. i od tada je u zatvoru. U zatvorskoj jedinici ICTY u Sheveningenu napisao je 18 knjiga i radio na svojoj ulogu heroja i patriote”.

“Presudom Haškog suda (…) Hrvatska je zapravo zbog uloge Tuđmana proglašena za agresora. Ali, to je u suprotnosti sa jednim od najsvetijih zakona hrvatske države prema kojem je hrvatska nacija bila isključiva žrtva jugoslovensko-srpskog napadačkog rata”, piše, između ostalog, Špigel onlajn.

“Presuda od velikog značaja”

“On je očigledno htio da se stilizuje kao žrtva pravosuđa i mučenik”, piše o Praljku list Morgenpost. Ponašanje Praljka “pokazuje koliko su malo među mnogim jugoistočnim Evropljanima prisutni uviđavnost, samokritika i priznanje činjenica kada je riječ o ratovima u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i Kosovu”.

“Presuda je istorijski od velikog značaja. Ona potvrđuje miješanje političkog vođstva u Zagrebu, na primjer, preminulog predsjednika Franje Tuđmana, u rat u susjednoj Bosni i Hercegovini. Zvanična Hrvatska i danas tvrdi da nije bila umiješana u rat u Bosni i Hercegovini. Tako je hrvatska predsjednica prije izricanja presude izjavila da se nada da će bosanski Hrvati biti pušteni na slobodu. U prošlosti je Grabar-Kitarović već hvalila ulogu Praljka i njegovih ‘tekovina’ u ratu.”

“Hrvatska žali – za ratnim zločincem”, piše Špigel onlajn u tekstu povodom samoubistva Slobodana Praljka. U tekstu je opisano kako je hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović prekinula svoju posjetu Islandu i vratila se u Hrvatsku kada je saznala za Praljkovo samoubistvo, te kako je u hrvatskom parlamentu održan minut ćutanja za Praljka “i sve žrtve rata”. Osim toga, da su “mnogi hrvatski mediji pisali o hrabrom komandiru sa tri diplome”, te da je u nekim publikacijama koje su poznate kao kritične pridjev “sporan” bio otprilike najoštriji kada je riječ o Praljku.

“No, istina glasi: Slobodan Praljak je bio ratni zločinac. Kako privremeni šef generalštaba armije bosanskih Hrvata u ratu u Bosni znao je za masakre,ubistva i progone. Bio je i jedan od glavnih počinilaca “udruženog zločinačkog poduhvata” (ICTY) sa ciljem da se dio Bosne i Hercegovine etnički očisti i pripoji Hrvatskoj – poduhvata koji je naredio tadašnji hrvatski predsjedik Franjo Tuđman”.

“Praljak je bio jedna od mnogih na sumnjiv način blještavih figura ratova u bivšoj Jugoslaviji. Sin visokog funkcionera jugoslovenske tajne službe, studirao je elektrotehniku, filozofiju i pozorišne nauke i dugo je radio kao režiser. Kada 1991. počeo rat protiv Hrvatske, prijavio se kao dobrovoljac i brzo napravio karijeru u hrvatskoj armiji te armiji bosanskih Hrvata”.

“Po njegovoj naredbi je 9. novembra 1993. uništen svjetski poznat Stari most u Mostaru, koji je na Balkanu bio simbol mirnog suživota vjera i nacionalnosti. Kada je protiv njega podignuta optužnica zbog ratnih zločina dobrovoljno se predao Haškom sudu 2004. i od tada je u zatvoru. U zatvorskoj jedinici ICTY u Sheveningenu napisao je 18 knjiga i radio na svojoj ulogu heroja i patriote”.

“Presudom Haškog suda (…) Hrvatska je zapravo zbog uloge Tuđmana proglašena za agresora. Ali, to je u suprotnosti sa jednim od najsvetijih zakona hrvatske države prema kojem je hrvatska nacija bila isključiva žrtva jugoslovensko-srpskog napadačkog rata”, piše, između ostalog, Špigel onlajn.

“Presuda od velikog značaja”

“On je očigledno htio da se stilizuje kao žrtva pravosuđa i mučenik”, piše o Praljku list Morgenpost. Ponašanje Praljka “pokazuje koliko su malo među mnogim jugoistočnim Evropljanima prisutni uviđavnost, samokritika i priznanje činjenica kada je riječ o ratovima u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i Kosovu”.

“Presuda je istorijski od velikog značaja. Ona potvrđuje miješanje političkog vođstva u Zagrebu, na primjer, preminulog predsjednika Franje Tuđmana, u rat u susjednoj Bosni i Hercegovini. Zvanična Hrvatska i danas tvrdi da nije bila umiješana u rat u Bosni i Hercegovini. Tako je hrvatska predsjednica prije izricanja presude izjavila da se nada da će bosanski Hrvati biti pušteni na slobodu. U prošlosti je Grabar-Kitarović već hvalila ulogu Praljka i njegovih ‘tekovina’ u ratu.”