Sud u Zagrebu preinačio je presudu te smanjio kaznu nekadašnjem zapovjedniku Hrvatskog vijeća obrane iz Mostara Marku Radiću s 27 godina, na koliko ga je osudio Sud Bosne i Hercegovine, na 12,5 godina zatvora jer je odbacio kvalifikacije udruženog zločinačkog poduhvata.

S obzirom na to da je Radić u pritvoru od 2. juna 2006, a da je mu je kazna smanjena na 12,5 godina zatvora, krajem ove godine trebao bi izaći na slobodu.

Vlasti Bosne i Hercegovine u oktobru su udovoljile Radićevom zahtjevu i odobrile nastavak odsluženja kazne u Hrvatskoj.

Radića je Sud Bosne i Hercegovine pravomoćno osudio za ratne zločine počinjene nad Bošnjacima na području Mostara, navodeći da je bio dio udruženog zločinačkog poduhvata.

Županijski sud u Zagrebu, koji je razmatrao prihvatanje presude Suda Bosne i Hercegovine, utvrdio je da u Krivičnom zakonu Hrvatske ne postoje odredbe o udruženom zločinačkom poduhvatu.

“Radnje počinjenja kaznenog djela pod točkama 2, 3. i 5. izreke strane presude opisane su tako da udovoljavaju utvrđivanju krivnje po osnovi sudjelovanja u takozvanom udruženom zločinačkom pothvatu. No, kako taj institut nije svojstven niti kontinentalnom pravu, tako ni hrvatskom pravu, opisane radnje nije moguće podvesti pod zakonski opis nekog kaznenog djela”, piše u presudi Županijskog suda kojom je Radiću preinačena kazna.

Ministar pravde Bosne i Hercegovine Josip Grubeša (kadar Hrvatske demokratske zajednice Bosne i Hercegovine) ranije je potvrdio da je odobrio Radićevo izdržavanje kazne u Hrvatskoj na osnovu toga što je Bosna i Hercegovina članica Evropske konvencije o transferu osuđenih osoba, prema kojoj svaka osuđena osoba ima pravo izrečenu kaznu zatvora ili dio kazne izvršavati u državi svog državljanstva.

“Prema ovoj konvenciji između Bosne i Hercegovine i drugih država izvrši se godišnje na desetke transfera osuđenih, tako da je u 2017. godini realiziran 91 transfer osuđenih, dok je u ovoj godini zaprimljen 51 transfer”, naveli su u Ministarstvu pravde Bosne i Hercegovine.

Radićev advokat iz postupka vođenog pred Sudom Bosne i Hercegovine Ragib Hadžić smatra da je u domenu prava formalno Županijski sud u Zagrebu ispravno postupio jer svaka država ima pravo, u skladu sa svojim pravnim sistemom, suvereno odlučivati o nečijim pravima i obavezama.

Sud Bosne i Hercegovine osudio je Radića 9. marta 2011. na 21 godinu zatvora, a u kaznu mu je uračunato i vrijeme koje je proveo u pritvoru, od 2. juna 2006.

Osuđen je zbog krivičnog djela zločin protiv čovječnosti po Krivičnom zakonu Bosne i Hercegovine.

Radić je, kako je utvrđeno presudom Suda Bosne i Hercegovine, od jula 1993. do marta 1994, u svojstvu zapovjednika Prve bjelopoljske bojne u okviru Druge brigade HVO-a i osobe odgovorne za dio područja Bijelog polja, uključujući i selo Vojno, učestvovao u formiranju zatvora, naredio nezakonito hapšenje više desetaka bošnjačkih civila, žena, djece i staraca i njihovo zatvaranje.

Učestvovao je, navodi se u presudi, u nezakonitom zatvaranju muškaraca, zatočenika iz logora Heliodrom, koji su dovođeni u Vojno na prinudni rad, držani u brutalnim, ponižavajućim i nehumanim uvjetima u garaži i podrumu jedne kuće u Vojnom.

Sud u Zagrebu preinačio je presudu te smanjio kaznu nekadašnjem zapovjedniku Hrvatskog vijeća obrane iz Mostara Marku Radiću s 27 godina, na koliko ga je osudio Sud Bosne i Hercegovine, na 12,5 godina zatvora jer je odbacio kvalifikacije udruženog zločinačkog poduhvata.

S obzirom na to da je Radić u pritvoru od 2. juna 2006, a da je mu je kazna smanjena na 12,5 godina zatvora, krajem ove godine trebao bi izaći na slobodu.

Vlasti Bosne i Hercegovine u oktobru su udovoljile Radićevom zahtjevu i odobrile nastavak odsluženja kazne u Hrvatskoj.

Radića je Sud Bosne i Hercegovine pravomoćno osudio za ratne zločine počinjene nad Bošnjacima na području Mostara, navodeći da je bio dio udruženog zločinačkog poduhvata.

Županijski sud u Zagrebu, koji je razmatrao prihvatanje presude Suda Bosne i Hercegovine, utvrdio je da u Krivičnom zakonu Hrvatske ne postoje odredbe o udruženom zločinačkom poduhvatu.

“Radnje počinjenja kaznenog djela pod točkama 2, 3. i 5. izreke strane presude opisane su tako da udovoljavaju utvrđivanju krivnje po osnovi sudjelovanja u takozvanom udruženom zločinačkom pothvatu. No, kako taj institut nije svojstven niti kontinentalnom pravu, tako ni hrvatskom pravu, opisane radnje nije moguće podvesti pod zakonski opis nekog kaznenog djela”, piše u presudi Županijskog suda kojom je Radiću preinačena kazna.

Ministar pravde Bosne i Hercegovine Josip Grubeša (kadar Hrvatske demokratske zajednice Bosne i Hercegovine) ranije je potvrdio da je odobrio Radićevo izdržavanje kazne u Hrvatskoj na osnovu toga što je Bosna i Hercegovina članica Evropske konvencije o transferu osuđenih osoba, prema kojoj svaka osuđena osoba ima pravo izrečenu kaznu zatvora ili dio kazne izvršavati u državi svog državljanstva.

“Prema ovoj konvenciji između Bosne i Hercegovine i drugih država izvrši se godišnje na desetke transfera osuđenih, tako da je u 2017. godini realiziran 91 transfer osuđenih, dok je u ovoj godini zaprimljen 51 transfer”, naveli su u Ministarstvu pravde Bosne i Hercegovine.

Radićev advokat iz postupka vođenog pred Sudom Bosne i Hercegovine Ragib Hadžić smatra da je u domenu prava formalno Županijski sud u Zagrebu ispravno postupio jer svaka država ima pravo, u skladu sa svojim pravnim sistemom, suvereno odlučivati o nečijim pravima i obavezama.

Sud Bosne i Hercegovine osudio je Radića 9. marta 2011. na 21 godinu zatvora, a u kaznu mu je uračunato i vrijeme koje je proveo u pritvoru, od 2. juna 2006.

Osuđen je zbog krivičnog djela zločin protiv čovječnosti po Krivičnom zakonu Bosne i Hercegovine.

Radić je, kako je utvrđeno presudom Suda Bosne i Hercegovine, od jula 1993. do marta 1994, u svojstvu zapovjednika Prve bjelopoljske bojne u okviru Druge brigade HVO-a i osobe odgovorne za dio područja Bijelog polja, uključujući i selo Vojno, učestvovao u formiranju zatvora, naredio nezakonito hapšenje više desetaka bošnjačkih civila, žena, djece i staraca i njihovo zatvaranje.

Učestvovao je, navodi se u presudi, u nezakonitom zatvaranju muškaraca, zatočenika iz logora Heliodrom, koji su dovođeni u Vojno na prinudni rad, držani u brutalnim, ponižavajućim i nehumanim uvjetima u garaži i podrumu jedne kuće u Vojnom.