Postupajući haški sudija Liu Daqun zatražio je od predsjednika međunarodnog suda u Haagu Carmel Agius da Srbiju prijavi Savjetu bezbijednosti UN-a zato što nije uhapsila i izručila zvaničnike Srpske radikalne stranke (SRS) Petra Jojića i Vjericu Radetu.

Oni su optuženi za nepoštovanje suda.

Sudija Daqun je ocijenio da su vlasti u Beogradu, odbijanjem da Jojića i Radetu prebace u Haag, prekršile svoju obavezu da sarađuju s haškim sudom.

Zato što od 2015. odbija da uhapsi i izruči dvoje radikala, predsjednik haškog suda je Srbiju ranije već prijavljivao Savjetu bezbijednosti Ujedinjenih nacija.

U odluci sudije Daquna piše da je Srbija, u posljednje dvije godine, zanemarila još dva naloga za hapšenje Jojića i Radete. Izdata u maju 2019. i u decembru 2020.

Obaveza Srbije da postupi po nalozima za hapšenje potvrđena je odlukom suda iz februara prošle godine.

Jojića i Radetu, Haški tribunal je, u oktobru 2012. godine, optužio da su da su uticali na svjedoke u haškom procesu protiv njihovog partijskog vođe Vojislava Šešelja. Tako što su ih prijetnjama, ucjenama i mitom nagovarali da promjene iskaze. Ili da ne svjedoče.

Vlasti Srbije od 2015. godine, kada im je haški sud uputio prvi nalog za hapšenje, odbijaju da Jojića i Radetu uhapse i izruče u Haag.

S proljeća 2016. godine, Viši sud u Beogradu odlučio je da nema zakonskih osnova za hapšenje i izručenje radikala. Nacionalni zakon o saradnji sa Haškim tribunalom predviđa obavezu izručenja samo optuženih za ratne zločine. Ali ne i optuženih za nepoštovanje suda.

Srbija je, istovremeno, izrazila spremnost da Jojiću i Radeti sudi pred domaćim sudovima.

To tumačenje, sud u Haagu je odbacio. Naglasili su da zvanični Beograd ima obavezu da sarađuje i u predmetima za nepoštovanje suda. Kao što je ranije i činio.

Poslije zatvaranja Tribunala, njegov pravni nasljednik, sudski Mehanizam, 2017. je donio odluku da suđenje zvaničnicima radikala ustupi Srbiji.

Nakon žalbe tužilaca, apelaciono vijeće je naložilo da sudija Daqun razmotri da li bi svjedoci protiv Jojića i Radete bili bezbijedni. Ako bi suđenje bilo održano u Srbiji.

U martu 2019., sudija Daqun poništio je prvobitnu odluku. Naložio je da se proces Jojiću i Radeti održi u Haagu. Istovremeno, vlastima Srbije, sudija je uputio nalog za njihovo hapšenje i izručenje.

Kao obrazloženje za to, kineski sudija je naveo da su ključni svjedoci u ovom predmetu “nedvosmisleno” izjavili da neće svjedočiti ako suđenje bude u Srbiji. Zbog “ozbiljne zabrinutosti za svoju bezbijednosti i bezbijednost svojih porodica”

Mehanizam je, u februaru 2020., odbacio žalbu Srbije na tu odluku. I potvrdio da će zvaničnicima radikala suditi u Haagu.

Postupajući haški sudija Liu Daqun zatražio je od predsjednika međunarodnog suda u Haagu Carmel Agius da Srbiju prijavi Savjetu bezbijednosti UN-a zato što nije uhapsila i izručila zvaničnike Srpske radikalne stranke (SRS) Petra Jojića i Vjericu Radetu.

Oni su optuženi za nepoštovanje suda.

Sudija Daqun je ocijenio da su vlasti u Beogradu, odbijanjem da Jojića i Radetu prebace u Haag, prekršile svoju obavezu da sarađuju s haškim sudom.

Zato što od 2015. odbija da uhapsi i izruči dvoje radikala, predsjednik haškog suda je Srbiju ranije već prijavljivao Savjetu bezbijednosti Ujedinjenih nacija.

U odluci sudije Daquna piše da je Srbija, u posljednje dvije godine, zanemarila još dva naloga za hapšenje Jojića i Radete. Izdata u maju 2019. i u decembru 2020.

Obaveza Srbije da postupi po nalozima za hapšenje potvrđena je odlukom suda iz februara prošle godine.

Jojića i Radetu, Haški tribunal je, u oktobru 2012. godine, optužio da su da su uticali na svjedoke u haškom procesu protiv njihovog partijskog vođe Vojislava Šešelja. Tako što su ih prijetnjama, ucjenama i mitom nagovarali da promjene iskaze. Ili da ne svjedoče.

Vlasti Srbije od 2015. godine, kada im je haški sud uputio prvi nalog za hapšenje, odbijaju da Jojića i Radetu uhapse i izruče u Haag.

S proljeća 2016. godine, Viši sud u Beogradu odlučio je da nema zakonskih osnova za hapšenje i izručenje radikala. Nacionalni zakon o saradnji sa Haškim tribunalom predviđa obavezu izručenja samo optuženih za ratne zločine. Ali ne i optuženih za nepoštovanje suda.

Srbija je, istovremeno, izrazila spremnost da Jojiću i Radeti sudi pred domaćim sudovima.

To tumačenje, sud u Haagu je odbacio. Naglasili su da zvanični Beograd ima obavezu da sarađuje i u predmetima za nepoštovanje suda. Kao što je ranije i činio.

Poslije zatvaranja Tribunala, njegov pravni nasljednik, sudski Mehanizam, 2017. je donio odluku da suđenje zvaničnicima radikala ustupi Srbiji.

Nakon žalbe tužilaca, apelaciono vijeće je naložilo da sudija Daqun razmotri da li bi svjedoci protiv Jojića i Radete bili bezbijedni. Ako bi suđenje bilo održano u Srbiji.

U martu 2019., sudija Daqun poništio je prvobitnu odluku. Naložio je da se proces Jojiću i Radeti održi u Haagu. Istovremeno, vlastima Srbije, sudija je uputio nalog za njihovo hapšenje i izručenje.

Kao obrazloženje za to, kineski sudija je naveo da su ključni svjedoci u ovom predmetu “nedvosmisleno” izjavili da neće svjedočiti ako suđenje bude u Srbiji. Zbog “ozbiljne zabrinutosti za svoju bezbijednosti i bezbijednost svojih porodica”

Mehanizam je, u februaru 2020., odbacio žalbu Srbije na tu odluku. I potvrdio da će zvaničnicima radikala suditi u Haagu.