Ivica Osim je bio planetarna zvijezda. Bio i ostao. Potvrđuju to reakcije na jučerašnju vijest o smrti najvećeg fudbalkog autoriteta sa ovih prostora.

Štraus sa Grbavice preminuo je u 81. godini u Grazu, gdje je živio posljednjih godina, a cijeli svijet oplakuje odlazak velikana.

Potvrđuje to i današnji tekst u britanskom Guardianu. Autor teksta Jonathan Wilson prisjetio se posljednjeg susreta sa Švabom.

– “Ivica Osim je bolestan”, rekla je njegova supruga Asima. “Da li bi mu smetalo da sutradan dođem u njegov stan u Sarajevu”, pitao je? Ali, sutradan mu je bilo malo bolje. “Idite u kafić na trgu”, rekla je Asima, sačekajte tamo, a on će pokušati da siđe kasnije. Tog trenutka, iskreno, nisam očekivao mnogo. Ali nakon sat ili više, on je došao, sjeo i počeo pričati.

Glas mu je bio slab, blijede oči suzne, ali kada smo se oprostili tri sata kasnije, to je bilo zato što sam morao da idem na aerodrom. To je bilo 2009. godine, a Osim je dvije godine ranije u Japanu doživio moždani udara, posljedica su bile vidljive, a tada je završio epizodu na poziciji selektora Japana – prisjetio se novinar Guardiana.

Osim je tada pričao o utakmicama protiv Engleske, o pedantnim i disciplinovanim Japancima, o Edinu Džeki, Šturmu iz Graza, ali i o tome kako je dva puta odbio Real Madrid.

S beskrajnom tugom pričao je o ratu. Osim je bio selektor Jugoslavije na Svjetskom prvenstvu 1990. godine. “Tim je”, ustvrdio je, “bio daleko, daleko bolji od zemlje. Bilo bi fantazija žaliti za tom generacijom igrača, a ne pričati o tome šta se poslije dogodilo. Mnogo ljudi je ubijeno. Zemlja je uništena. Ponekad postoje stvari koje su važnije od fudbala”.

– Umjesto svih drugih stvari, morali ste paziti na ime, na vjeru, na klub, na regiju zemlje iz koje igrač dolazi. Morao si sve izračunati. Sve je politika. Svaki klub je bio politika, a posebno je reprezentacija bila politika – sjetio se tada Švabo Mundijala u Italiji, naglasivši da se tadašnja država vjerovatno ne bi raspala da je reprezentacija prošla u polufinale ili finale, odnosno da je osvojila SP.

Na kraju je novinar Guardiana nahvalio našeg velikana.

– Najviše je pričao o fudbalu. Osim je bio mnogo toga: visok, elegantan napadač poznat po svojoj sposobnosti driblinga, kojeg su voljeli podjednako u Sedanu, Valenciennesu i Strasbourgu, gdje je završio karijeru, kao i u Željezničaru u rodnom Sarajevu. Bio je trener koji je mogao biti žestoko oštar prema svojim igračima (i svojim prevodiocima, od kojih je jednog u Japanu doveo do suza tokom Azijskog kupa 2007. godine, jer je osjećao da nedovoljno energično prenosi njegov bijes prema igračima), ali prije svega bio je dio one velike generacije Jugoslovena koji je putovali svijetom igrajući i trenirajući. Ali, najviše od svega želio je da sjedi na nekom balkanskom trgu uz kafu, prisjeća se fudbalskih dogodvština – zaključio je novinar Guardiana.

Ivica Osim je bio planetarna zvijezda. Bio i ostao. Potvrđuju to reakcije na jučerašnju vijest o smrti najvećeg fudbalkog autoriteta sa ovih prostora.

Štraus sa Grbavice preminuo je u 81. godini u Grazu, gdje je živio posljednjih godina, a cijeli svijet oplakuje odlazak velikana.

Potvrđuje to i današnji tekst u britanskom Guardianu. Autor teksta Jonathan Wilson prisjetio se posljednjeg susreta sa Švabom.

– “Ivica Osim je bolestan”, rekla je njegova supruga Asima. “Da li bi mu smetalo da sutradan dođem u njegov stan u Sarajevu”, pitao je? Ali, sutradan mu je bilo malo bolje. “Idite u kafić na trgu”, rekla je Asima, sačekajte tamo, a on će pokušati da siđe kasnije. Tog trenutka, iskreno, nisam očekivao mnogo. Ali nakon sat ili više, on je došao, sjeo i počeo pričati.

Glas mu je bio slab, blijede oči suzne, ali kada smo se oprostili tri sata kasnije, to je bilo zato što sam morao da idem na aerodrom. To je bilo 2009. godine, a Osim je dvije godine ranije u Japanu doživio moždani udara, posljedica su bile vidljive, a tada je završio epizodu na poziciji selektora Japana – prisjetio se novinar Guardiana.

Osim je tada pričao o utakmicama protiv Engleske, o pedantnim i disciplinovanim Japancima, o Edinu Džeki, Šturmu iz Graza, ali i o tome kako je dva puta odbio Real Madrid.

S beskrajnom tugom pričao je o ratu. Osim je bio selektor Jugoslavije na Svjetskom prvenstvu 1990. godine. “Tim je”, ustvrdio je, “bio daleko, daleko bolji od zemlje. Bilo bi fantazija žaliti za tom generacijom igrača, a ne pričati o tome šta se poslije dogodilo. Mnogo ljudi je ubijeno. Zemlja je uništena. Ponekad postoje stvari koje su važnije od fudbala”.

– Umjesto svih drugih stvari, morali ste paziti na ime, na vjeru, na klub, na regiju zemlje iz koje igrač dolazi. Morao si sve izračunati. Sve je politika. Svaki klub je bio politika, a posebno je reprezentacija bila politika – sjetio se tada Švabo Mundijala u Italiji, naglasivši da se tadašnja država vjerovatno ne bi raspala da je reprezentacija prošla u polufinale ili finale, odnosno da je osvojila SP.

Na kraju je novinar Guardiana nahvalio našeg velikana.

– Najviše je pričao o fudbalu. Osim je bio mnogo toga: visok, elegantan napadač poznat po svojoj sposobnosti driblinga, kojeg su voljeli podjednako u Sedanu, Valenciennesu i Strasbourgu, gdje je završio karijeru, kao i u Željezničaru u rodnom Sarajevu. Bio je trener koji je mogao biti žestoko oštar prema svojim igračima (i svojim prevodiocima, od kojih je jednog u Japanu doveo do suza tokom Azijskog kupa 2007. godine, jer je osjećao da nedovoljno energično prenosi njegov bijes prema igračima), ali prije svega bio je dio one velike generacije Jugoslovena koji je putovali svijetom igrajući i trenirajući. Ali, najviše od svega želio je da sjedi na nekom balkanskom trgu uz kafu, prisjeća se fudbalskih dogodvština – zaključio je novinar Guardiana.