Darivanje organa je najveći vid solidarnosti, plemenitosti i humanosti, no u Bosni i Hercegovini još uvijek nije dovoljno razvijena svijest stanovništva o značaju transplantacije.

Univerzitetski klinički centar Tuzla ima sve potrebne kapacitete za obavljanje transplantacije organa, ali ih je na godišnjem nivou nedovoljno. Osnovni problem je nedostatak transplantacijskog programa i nedovoljan broj davalaca organa.

Oko 280 osoba na području Federacije Bosne i Hercegovine čeka transplantaciju organa, no u našoj zemlji ih se na godišnjem nivou uradi tek dvadesetak. Većinski su to transplantacije organa od živog donora, koji je član porodice. Iako u našoj zemlji postoje tri transplantacijska centra u Sarajevu, Banjoj Luci i Tuzli, Bosna i Hercegovina je na dnu ljestvice evropskih zemalja po doniranju organa.

“Ogroman je značaj da sa medijima probamo taj neki projekat etablirati da govorimo o značaju transplantacije u smislu da je to ogromna korist za bolesnike, da je to korist za usavršavanje ljekara, a da ne govorimo kolike su finansijske koristi u smislu jednog cjelokupnog zdravstvenog sistema i osiguranja”, rekao je Senaid Trnačević, predsjednik Donorske mreže u BiH.

Podsjećanmo, Predstavnički dom Parlamenta FBiH jednoglasno je usvojio i prijedlog Zakona o transplantaciji organa i tkiva u svrhu liječenja, ali:

“Kada se dogodi transplantacija u Bosni i Hercegovini, to je prva agencijska vijest. Nadali smo se da će biti nekih pomaka prema naprijed, ali nakon usvajanja tog Zakona, mi smo imali samo jednu kadaveričnu transplantaciju”, rekla je Eldina Softić, predsjednica Udruženja dijaliziranih i transplantiranih pacijenata TK.

Univerzitetski klinički centar u Tuzli posjeduje sve tehničke, kadrovske i prostorne kapacitete, kako bi se broj transplantacija organa povećao, ali zbog nedostatka podrške države, transplantacijskog programa i nedovoljnog broja davalaca organa, moglo bi se reći da tapkamo u mjestu.

Darivanje organa je najveći vid solidarnosti, plemenitosti i humanosti, no u Bosni i Hercegovini još uvijek nije dovoljno razvijena svijest stanovništva o značaju transplantacije.

Univerzitetski klinički centar Tuzla ima sve potrebne kapacitete za obavljanje transplantacije organa, ali ih je na godišnjem nivou nedovoljno. Osnovni problem je nedostatak transplantacijskog programa i nedovoljan broj davalaca organa.

Oko 280 osoba na području Federacije Bosne i Hercegovine čeka transplantaciju organa, no u našoj zemlji ih se na godišnjem nivou uradi tek dvadesetak. Većinski su to transplantacije organa od živog donora, koji je član porodice. Iako u našoj zemlji postoje tri transplantacijska centra u Sarajevu, Banjoj Luci i Tuzli, Bosna i Hercegovina je na dnu ljestvice evropskih zemalja po doniranju organa.

“Ogroman je značaj da sa medijima probamo taj neki projekat etablirati da govorimo o značaju transplantacije u smislu da je to ogromna korist za bolesnike, da je to korist za usavršavanje ljekara, a da ne govorimo kolike su finansijske koristi u smislu jednog cjelokupnog zdravstvenog sistema i osiguranja”, rekao je Senaid Trnačević, predsjednik Donorske mreže u BiH.

Podsjećanmo, Predstavnički dom Parlamenta FBiH jednoglasno je usvojio i prijedlog Zakona o transplantaciji organa i tkiva u svrhu liječenja, ali:

“Kada se dogodi transplantacija u Bosni i Hercegovini, to je prva agencijska vijest. Nadali smo se da će biti nekih pomaka prema naprijed, ali nakon usvajanja tog Zakona, mi smo imali samo jednu kadaveričnu transplantaciju”, rekla je Eldina Softić, predsjednica Udruženja dijaliziranih i transplantiranih pacijenata TK.

Univerzitetski klinički centar u Tuzli posjeduje sve tehničke, kadrovske i prostorne kapacitete, kako bi se broj transplantacija organa povećao, ali zbog nedostatka podrške države, transplantacijskog programa i nedovoljnog broja davalaca organa, moglo bi se reći da tapkamo u mjestu.