Prošlo je 37 godina od najveće nuklearne katastrofe u Černobilu. Na današnji dan 1986. godine u nuklearnoj centrali u Černobilu, koja se nalazi na ukrajinsko-bjeloruskoj granici, dogodila se eksplozija koja je izazvala curenje oblaka nuklearnih čestica.

Ta katastrofa još uvijek baca drugu sjenu na debate o tome može li neklearna energija ikad biti sigurna. Prijetnja od još jedne nuklearne nesreće u Evropi otklonjena je prošle godine kada su ruski vojnici više od pet sedmica okupirali “zonu isključenja” oko černobilske elektrane, vjerovatno zbog trovanja radijacijom.

Svijet također sa strahom posmatra ukrajinsku nuklearnu elektranu Zaporožje, koja je samo za dlaku izbjegla teško bombardiranje ruskih snaga.

Osim događaja u Ukrajini, različite zemlje imaju različite poglede na budućnost nuklearne energije. Njemačka se obavezala da će u potpunosti zatvoriti nuklearnu mrežu nakon katastofe u Fukushimi 2011. godine i završila je proces ovog proljeća. Međutim, milioni Evropljana danas žive na udaljenosti od najmanje jedne nuklearne elektrane.

Kad god se oživi bauk Černobila, bilo ratom ili televizijskom serijom, ljudi se neizbježno počnu pitati šta će se dogoditi ako nešto krene po zlu.

Stanovnici u blizini baze Kraljevske mornarice u Portsmouthu u Engleskoj dobili su detaljna upustva od lokalnog vijeća o tome šta trebaju uraditi u slučaju nuklearne nesreće.

Rečeno im je da bi ljudi mogli biti izloženi radioaktivnim česticama ili imati kontakt sa kontaminiranim površinama, hranom ili pitkom vodom, iako bi svaka nuklearna nesreća vjerovatno bila mala i sadržana u bazi i ni na koji način ne bi ličila na eksploziju nuklearne bombe.

“Glavni način da ostanete sigurni je da ostanete unutra sa zatvorenim prozorima i vratima, tada nijedna radioaktivna čestica ne može doći do vas”, savjetuju iz lokalnog vijeća.

Dodaju da je potrebno isključiti ventilatore, ventilacionu opremu ili uređaje kao što su kotlovi za centralno grijanje i plinska ložišta, koji uvlače zrak izvana.

Ljudi se također ohrabruju da slušaju radio ili provjere najnovije vijesti na internetu, ali da pokušaju da ne koriste mobilne telefone u slučaju da svi pozivi preopterećuju mrežu.

Vladina upustva u Francuskoj za nuklearnu nesreću uključuju rangiranje na skali od jedan do sedam, pri čemu je sedam jednako Černobilu.

U Francuskoj postoji 56 nuklearnih elektrana, a u slučaju nesreće vlada savjetuje ljudima da imaju pripremljen komplet za hitne slučajeve s kopijama važnih papira i svim lijekovima, zajedno sa odjećom, hranom i vodom.

Ljudima je rečeno da se sklone u zatvoreni prostor i uzmu tablete joda kako bi se suprotstavili bilo kakvom trovanju radijacijom.

U Španiji, gdje sedam nuklearnih elektrana proizvodi oko 20 posto energije, vlada je dala savjete na desetak različitih jezika u slučaju nužde.

Srećom, malo je vjerovatno da će Evropljani biti izloženi radijaciji nakon nesreće u elektrani, iako nije potpuno nemoguće.

Ono što je eksploziju u Černobilu 1986. učinilo tako katastrofalnom bila je kombinacija lošeg dizajna, loših sigurnosnih praksi, loše vođenog testa i zbrke informacija nakon događaja, a većina ovih faktora nije prisutna kada je u pitanju moderni nuklearni energetski sektor u Evropa.

Ipak, to nije spriječilo Evropljane da pokušaju da shvate šta bi im se moglo dogoditi ako bi se katastrofa dogodila negdje na kontinentu. Naučnici sa Instituta Biosphere u Ženevi detaljno su razmotrili štetu koja bi mogla biti posljedica nesreće u jednoj od pet švicarskih nuklearnih elektrana, među kojima je i najstariji reaktor na svijetu koji još uvijek radi, Benzau I.

Prema njihovim nalazima, slom u Švicarskoj mogao bi potencijalno pogoditi 16-24 miliona Evropljana, ovisno o vremenskim prilikama, s hiljadama smrtnih slučajeva uzrokovanih radijacijom izvan granica Švicarske.

Dizajn Černobila i zanemarivanje sigurnosnih protokola bili su razlog za masovno ispuštanje radijacije, moderniji reaktori, koji su izgrađeni sa kontejnerima, generalno ne predstavljaju isti nivo rizika.

Prošlo je 37 godina od najveće nuklearne katastrofe u Černobilu. Na današnji dan 1986. godine u nuklearnoj centrali u Černobilu, koja se nalazi na ukrajinsko-bjeloruskoj granici, dogodila se eksplozija koja je izazvala curenje oblaka nuklearnih čestica.

Ta katastrofa još uvijek baca drugu sjenu na debate o tome može li neklearna energija ikad biti sigurna. Prijetnja od još jedne nuklearne nesreće u Evropi otklonjena je prošle godine kada su ruski vojnici više od pet sedmica okupirali “zonu isključenja” oko černobilske elektrane, vjerovatno zbog trovanja radijacijom.

Svijet također sa strahom posmatra ukrajinsku nuklearnu elektranu Zaporožje, koja je samo za dlaku izbjegla teško bombardiranje ruskih snaga.

Osim događaja u Ukrajini, različite zemlje imaju različite poglede na budućnost nuklearne energije. Njemačka se obavezala da će u potpunosti zatvoriti nuklearnu mrežu nakon katastofe u Fukushimi 2011. godine i završila je proces ovog proljeća. Međutim, milioni Evropljana danas žive na udaljenosti od najmanje jedne nuklearne elektrane.

Kad god se oživi bauk Černobila, bilo ratom ili televizijskom serijom, ljudi se neizbježno počnu pitati šta će se dogoditi ako nešto krene po zlu.

Stanovnici u blizini baze Kraljevske mornarice u Portsmouthu u Engleskoj dobili su detaljna upustva od lokalnog vijeća o tome šta trebaju uraditi u slučaju nuklearne nesreće.

Rečeno im je da bi ljudi mogli biti izloženi radioaktivnim česticama ili imati kontakt sa kontaminiranim površinama, hranom ili pitkom vodom, iako bi svaka nuklearna nesreća vjerovatno bila mala i sadržana u bazi i ni na koji način ne bi ličila na eksploziju nuklearne bombe.

“Glavni način da ostanete sigurni je da ostanete unutra sa zatvorenim prozorima i vratima, tada nijedna radioaktivna čestica ne može doći do vas”, savjetuju iz lokalnog vijeća.

Dodaju da je potrebno isključiti ventilatore, ventilacionu opremu ili uređaje kao što su kotlovi za centralno grijanje i plinska ložišta, koji uvlače zrak izvana.

Ljudi se također ohrabruju da slušaju radio ili provjere najnovije vijesti na internetu, ali da pokušaju da ne koriste mobilne telefone u slučaju da svi pozivi preopterećuju mrežu.

Vladina upustva u Francuskoj za nuklearnu nesreću uključuju rangiranje na skali od jedan do sedam, pri čemu je sedam jednako Černobilu.

U Francuskoj postoji 56 nuklearnih elektrana, a u slučaju nesreće vlada savjetuje ljudima da imaju pripremljen komplet za hitne slučajeve s kopijama važnih papira i svim lijekovima, zajedno sa odjećom, hranom i vodom.

Ljudima je rečeno da se sklone u zatvoreni prostor i uzmu tablete joda kako bi se suprotstavili bilo kakvom trovanju radijacijom.

U Španiji, gdje sedam nuklearnih elektrana proizvodi oko 20 posto energije, vlada je dala savjete na desetak različitih jezika u slučaju nužde.

Srećom, malo je vjerovatno da će Evropljani biti izloženi radijaciji nakon nesreće u elektrani, iako nije potpuno nemoguće.

Ono što je eksploziju u Černobilu 1986. učinilo tako katastrofalnom bila je kombinacija lošeg dizajna, loših sigurnosnih praksi, loše vođenog testa i zbrke informacija nakon događaja, a većina ovih faktora nije prisutna kada je u pitanju moderni nuklearni energetski sektor u Evropa.

Ipak, to nije spriječilo Evropljane da pokušaju da shvate šta bi im se moglo dogoditi ako bi se katastrofa dogodila negdje na kontinentu. Naučnici sa Instituta Biosphere u Ženevi detaljno su razmotrili štetu koja bi mogla biti posljedica nesreće u jednoj od pet švicarskih nuklearnih elektrana, među kojima je i najstariji reaktor na svijetu koji još uvijek radi, Benzau I.

Prema njihovim nalazima, slom u Švicarskoj mogao bi potencijalno pogoditi 16-24 miliona Evropljana, ovisno o vremenskim prilikama, s hiljadama smrtnih slučajeva uzrokovanih radijacijom izvan granica Švicarske.

Dizajn Černobila i zanemarivanje sigurnosnih protokola bili su razlog za masovno ispuštanje radijacije, moderniji reaktori, koji su izgrađeni sa kontejnerima, generalno ne predstavljaju isti nivo rizika.