U noći s 23. na 24. februar 2022. godine predsjednik Rusije Vladimir Putin održao je vanredno obraćanje naciji koje je započeo pomalo dosadnim lekcijama iz historije koje su se odnosile na vjekovne težnje Rusa za životom pod jednom zastavom u jednoj državi.

Kako je govor odmicao, tako su i teme o kojima je govorio ruski predsjednik sa globalnog nivoa i odnosa sa Zapadom prešle na regionalni nivo i konkretne odnose sa Ukrajinom. Pri kraju govora, dalo se naslutiti kako govor nikako ne ide u smjeru pomirenja ili blaže retorike. Rečenica koja se pamti do danas uslijedila je vrlo brzo.

– U tom kontekstu, u skladu sa članom 51. (Poglavlje VII) Povelje UN-a, uz dozvolu Vijeća Ruske Federacije, i u izvršavanju ugovora o prijateljstvu i uzajamnoj pomoći sa Donjeckom Narodnom Republikom i Luganskom Narodnom Republikom, koje je ratificirala Savezna skupština, donijeli smo odluku o izvođenju specijalne vojne operacije – rekao je Putin oko četiri sata ujutro.

Prve rakete već tada pogodile su ukrajinske gradove, a ruske vojska je iz nekoliko pravaca krenula prema Ukrajini. Dok su kolone vojnika i opreme ulazile u Ukrajinu, Putin je govorio kako nema namjeru da okupira ukrajinsku teritoriju.

– Nemamo namjeru da bilo šta kome namećemo silom. Istovremeno, sve je veći broj izjava koje dolaze sa Zapada da više nema potrebe da se pridržavamo dokumenata u kojima se navode ishodi Drugog svjetskog rata. Kako možemo odgovoriti na to? Ponavljam: djelujemo da se odbranimo od prijetnji koje su nam stvorene i od gore opasnosti od one koja se sada dešava. Molim vas, koliko god ovo bilo teško, da ovo shvatite i da radite zajedno sa nama kako bismo što prije okrenuli ovu tragičnu stranicu i zajedno krenuli naprijed, ne dozvoljavajući nikome da se miješa u naše stvari i naše odnose, ali da se razvijamo samostalno, kako bi se stvorili povoljni uslovi za prevazilaženje svih ovih problema i ojačali nas iznutra kao jedinstvenu cjelinu, uprkos postojanju državnih granica. Vjerujem u ovo, u našu zajedničku budućnost – poručio je Putin.

Kroz godinu rata, u Ukrajini se izdešavalo mnogo toga i teško se svi događaji mogu pobrojati. Ofanzive, kontraofanzive, okupacije, rušenja gradova, brojne raseljene osobe i ratni zločini koji lede krv u žilama te bude sjećanja na najgore trenutke iz historije čovječanstva. Sve je to uspjelo stati u 365 dana.

Iako je rusko rukovodstvo očekivalo kako će Kijev, a i sama Ukrajina pasti za nekoliko dana, to se nije desilo. Zapad, koliko god ranije djelovao razjedinjeno, od prvog dana rata u Ukrajini kroz niz paketa vojne, finansijske i drugih vrsta pomoći pružio je podršku Ukrajini koja u ovim trenucima ima znatno veće šanse za odbranu i oslobađanje teritorija nego što je to bio slučaj u februaru 2022. godine.

S druge strane, vojnici Ruske Federacije su ostali zaglavljeni u mjestu. Najave velikih ofanziva ispuhale su vrlo brzo, a jedino što je ostala konstanta od početka jesu udari na civilnu infrastrukturu i brojni zločini te porušeni gradovi.

Rat u Ukrajini jedan je od onih sukoba koji će upotpunosti promijeniti odnos snaga u svijetu. Ravnoteža u naoružanju, ekonomiji i generalnim odnosima zemalja od 24. februara 2022. godine doživjela je velike promjene i na neki način (po)ostala je trajno narušena.

Iako je u svakom sukobu cilj pronaći rješenja za mir, sudeći prema izjavama zvaničnika i jedne i druge strane, Ukrajina će bar još neko vrijeme biti daleko od toga. U međuvremenu, prijetnje o upotrebi nuklearnog naoružanja, eskalaciji sukoba na druge države i globalnom ratu i dalje se spominju na svakodnevnom nivou i pravo je pitanje da li uopće u ovim trenucima neko od svjetskih moćnika uopće razmišlja o miru.

Rat u Ukrajini sigurno ne spada u najduže svjetske u sukobe, ali s obzirom na intenzitet borbi, direktnu ili indirektnu uključenost zemalja u rat, čini se kako je upravo ovaj sukob jedan od onih koji je vratio svijet u hladnoratovska vremena i probudio histeriju, paranoju i strah kakav odavno nije viđen na globalnom nivou.

U noći s 23. na 24. februar 2022. godine predsjednik Rusije Vladimir Putin održao je vanredno obraćanje naciji koje je započeo pomalo dosadnim lekcijama iz historije koje su se odnosile na vjekovne težnje Rusa za životom pod jednom zastavom u jednoj državi.

Kako je govor odmicao, tako su i teme o kojima je govorio ruski predsjednik sa globalnog nivoa i odnosa sa Zapadom prešle na regionalni nivo i konkretne odnose sa Ukrajinom. Pri kraju govora, dalo se naslutiti kako govor nikako ne ide u smjeru pomirenja ili blaže retorike. Rečenica koja se pamti do danas uslijedila je vrlo brzo.

– U tom kontekstu, u skladu sa članom 51. (Poglavlje VII) Povelje UN-a, uz dozvolu Vijeća Ruske Federacije, i u izvršavanju ugovora o prijateljstvu i uzajamnoj pomoći sa Donjeckom Narodnom Republikom i Luganskom Narodnom Republikom, koje je ratificirala Savezna skupština, donijeli smo odluku o izvođenju specijalne vojne operacije – rekao je Putin oko četiri sata ujutro.

Prve rakete već tada pogodile su ukrajinske gradove, a ruske vojska je iz nekoliko pravaca krenula prema Ukrajini. Dok su kolone vojnika i opreme ulazile u Ukrajinu, Putin je govorio kako nema namjeru da okupira ukrajinsku teritoriju.

– Nemamo namjeru da bilo šta kome namećemo silom. Istovremeno, sve je veći broj izjava koje dolaze sa Zapada da više nema potrebe da se pridržavamo dokumenata u kojima se navode ishodi Drugog svjetskog rata. Kako možemo odgovoriti na to? Ponavljam: djelujemo da se odbranimo od prijetnji koje su nam stvorene i od gore opasnosti od one koja se sada dešava. Molim vas, koliko god ovo bilo teško, da ovo shvatite i da radite zajedno sa nama kako bismo što prije okrenuli ovu tragičnu stranicu i zajedno krenuli naprijed, ne dozvoljavajući nikome da se miješa u naše stvari i naše odnose, ali da se razvijamo samostalno, kako bi se stvorili povoljni uslovi za prevazilaženje svih ovih problema i ojačali nas iznutra kao jedinstvenu cjelinu, uprkos postojanju državnih granica. Vjerujem u ovo, u našu zajedničku budućnost – poručio je Putin.

Kroz godinu rata, u Ukrajini se izdešavalo mnogo toga i teško se svi događaji mogu pobrojati. Ofanzive, kontraofanzive, okupacije, rušenja gradova, brojne raseljene osobe i ratni zločini koji lede krv u žilama te bude sjećanja na najgore trenutke iz historije čovječanstva. Sve je to uspjelo stati u 365 dana.

Iako je rusko rukovodstvo očekivalo kako će Kijev, a i sama Ukrajina pasti za nekoliko dana, to se nije desilo. Zapad, koliko god ranije djelovao razjedinjeno, od prvog dana rata u Ukrajini kroz niz paketa vojne, finansijske i drugih vrsta pomoći pružio je podršku Ukrajini koja u ovim trenucima ima znatno veće šanse za odbranu i oslobađanje teritorija nego što je to bio slučaj u februaru 2022. godine.

S druge strane, vojnici Ruske Federacije su ostali zaglavljeni u mjestu. Najave velikih ofanziva ispuhale su vrlo brzo, a jedino što je ostala konstanta od početka jesu udari na civilnu infrastrukturu i brojni zločini te porušeni gradovi.

Rat u Ukrajini jedan je od onih sukoba koji će upotpunosti promijeniti odnos snaga u svijetu. Ravnoteža u naoružanju, ekonomiji i generalnim odnosima zemalja od 24. februara 2022. godine doživjela je velike promjene i na neki način (po)ostala je trajno narušena.

Iako je u svakom sukobu cilj pronaći rješenja za mir, sudeći prema izjavama zvaničnika i jedne i druge strane, Ukrajina će bar još neko vrijeme biti daleko od toga. U međuvremenu, prijetnje o upotrebi nuklearnog naoružanja, eskalaciji sukoba na druge države i globalnom ratu i dalje se spominju na svakodnevnom nivou i pravo je pitanje da li uopće u ovim trenucima neko od svjetskih moćnika uopće razmišlja o miru.

Rat u Ukrajini sigurno ne spada u najduže svjetske u sukobe, ali s obzirom na intenzitet borbi, direktnu ili indirektnu uključenost zemalja u rat, čini se kako je upravo ovaj sukob jedan od onih koji je vratio svijet u hladnoratovska vremena i probudio histeriju, paranoju i strah kakav odavno nije viđen na globalnom nivou.