Ne samo da je šećer primarni izvor viška kalorija, već najnovija istraživanja pokazuju da stanice raka upijaju visoko fruktozni kukuruzni sirup, što je još jedan dodatni razlog da ga izbjegavamo.

Prije par godina, istraživači sa Univerziteta u Kaliforniji i Los Angelesu utvrdili su da stanice tumora gušterače koriste fruktozu za dijeljenje i reproduciranje, što pobija ranije pretpostavke da su svi šećeri jednaki.

Tumorske stanice koje su hranjene glukozom i fruktozom koriste ove šećere na dva različita načina, rekao je istraživački tim, prenosi atma.hr.

Rezultati, koji su objavljeni u časopisu Cancer Research, mogli bi pomoći objasniti ranije studije koje su povezivale uzimanje fruktoze s rakom gušterače, jedne od najsmrtonosnijih oblika bolesti.

“Ovi rezultati pokazuju da stanice raka mogu lako metabolizirati fruktozu kako bi povećale proliferaciju”, napisali su 2010. dr. Anthony Heaney i kolege iz UCLA’s Jonsson Cancer Center.

“Oni imaju veliki značaj za onkološke bolesnike kojima je propisana prehrana rafiniranom fruktozom, a pokazuju da smanjenjem unosa rafinirane fruktoze ili prestankom fruktozom tretiranih akcija mogu poremetiti rast raka”, rekao je on.

Što je glukozno-fruktozni sirup i zašto je opasan?

Glukozno-fruktozni sirup se naširoko koristi kao zamjena za šećer u mnogim gaziranim pićima, sokovima, jogurtima, žitaricama, pecivima i gotovim juhama.

Nažalost, kao i mnogi drugi aditivi, glukozno-fruktozni sirup ima razarajuće djelovanje na naše zdravlje.

Glukozno-fruktozni sirup predstavlja opasnost ne samo za našu liniju. Fruktoza je općenito otrov za naše tijelo, jer ju mozak ne doživljava kao hranu.

Fruktoza, poput glukoze je jednostavni šećer. Jedina razlika je u tome da fruktoza u naša crijeva dospijeva puno sporije nego glukoza, a zatim sporije ulazi u krvotok – zbog toga je njena apsorpcija ograničena.

Krvotokom fruktoza pristiže u jetru gdje se ona ili pretvara u glukozu i pohranjuje u obliku glikogena, ili se pretvara u masno tkivo i pohranjuje u blizini vitalnih organa.

Istraživanja na dvije grupe djece su dokazala da fruktoza usporava metabolizam i uzrokuje pretilost.

Osim toga pronađeno je da glukozno-fruktozni sirup u sebi sadrži značajne količine žive, koja se koristi u procesu prerade glukoze, piše atma.hr.

Ne samo da je šećer primarni izvor viška kalorija, već najnovija istraživanja pokazuju da stanice raka upijaju visoko fruktozni kukuruzni sirup, što je još jedan dodatni razlog da ga izbjegavamo.

Prije par godina, istraživači sa Univerziteta u Kaliforniji i Los Angelesu utvrdili su da stanice tumora gušterače koriste fruktozu za dijeljenje i reproduciranje, što pobija ranije pretpostavke da su svi šećeri jednaki.

Tumorske stanice koje su hranjene glukozom i fruktozom koriste ove šećere na dva različita načina, rekao je istraživački tim, prenosi atma.hr.

Rezultati, koji su objavljeni u časopisu Cancer Research, mogli bi pomoći objasniti ranije studije koje su povezivale uzimanje fruktoze s rakom gušterače, jedne od najsmrtonosnijih oblika bolesti.

“Ovi rezultati pokazuju da stanice raka mogu lako metabolizirati fruktozu kako bi povećale proliferaciju”, napisali su 2010. dr. Anthony Heaney i kolege iz UCLA’s Jonsson Cancer Center.

“Oni imaju veliki značaj za onkološke bolesnike kojima je propisana prehrana rafiniranom fruktozom, a pokazuju da smanjenjem unosa rafinirane fruktoze ili prestankom fruktozom tretiranih akcija mogu poremetiti rast raka”, rekao je on.

Što je glukozno-fruktozni sirup i zašto je opasan?

Glukozno-fruktozni sirup se naširoko koristi kao zamjena za šećer u mnogim gaziranim pićima, sokovima, jogurtima, žitaricama, pecivima i gotovim juhama.

Nažalost, kao i mnogi drugi aditivi, glukozno-fruktozni sirup ima razarajuće djelovanje na naše zdravlje.

Glukozno-fruktozni sirup predstavlja opasnost ne samo za našu liniju. Fruktoza je općenito otrov za naše tijelo, jer ju mozak ne doživljava kao hranu.

Fruktoza, poput glukoze je jednostavni šećer. Jedina razlika je u tome da fruktoza u naša crijeva dospijeva puno sporije nego glukoza, a zatim sporije ulazi u krvotok – zbog toga je njena apsorpcija ograničena.

Krvotokom fruktoza pristiže u jetru gdje se ona ili pretvara u glukozu i pohranjuje u obliku glikogena, ili se pretvara u masno tkivo i pohranjuje u blizini vitalnih organa.

Istraživanja na dvije grupe djece su dokazala da fruktoza usporava metabolizam i uzrokuje pretilost.

Osim toga pronađeno je da glukozno-fruktozni sirup u sebi sadrži značajne količine žive, koja se koristi u procesu prerade glukoze, piše atma.hr.